Kroz razvoj vremena i čovječanstva, ljudi se kao individue bore i nose sa različitim identitetima koji se opet mijenjaju u zavisnosti od promjene vremena i datih društvenih standarda. Da li smo se ikada zapitali šta je identitet zapravo i kojim se identitetom definišu osobe LGBT populacije?
Identitet može biti definisan kao lična karakteristika bilo kojeg pojedinca, a koju dijele članovi/ice određene društvene grupe. Psiholozi najčešće koriste termin identiteta da opišu osobni identitet, dok ga sociolozi koriste da opišu društveni identitet. Termin pregovaranje identiteta u sociologiji označava proces u kojem osoba pregovara sa društvom o značenju svog identiteta. Društvo i kultura preko više-manje organizovanog sistema uloga i sistema značenja koje im pripisuje, daje mogućnost pojedincima da strukturiraju svoje aktivnosti, ali i značenja koje im pridaju. Međutim, društvo ne posjeduje jasan i konačan niz uloga, niti u društvu postoji apsolutni koncenzus oko normi i značenja koje uloge sa sobom nose. Da bismo razumjeli prakse koje pojedinci/ke imaju tokom svog života, neophodno je da razumijemo njihovo shvatanje sebe i značenje i značaj tih praksi u njihovom svakodnevnom životu. Drugim riječima, neophodno je da prihvatimo i razumijemo višestrukost ispoljavanja identiteta koji predstavljaju rezultat aktivnog odnosa individue i društva. Svaka osoba ima pravo definirati svoje tijelo i vlastite identitete, te zahtijevati od društva da to poštuje. To uključuje samodefiniranje i slobodno izražavanje vlastitog spolnog i rodnog identiteta i vlastite seksualne orijentacije. Međutim, rigidne društvene klasifikacije spola, roda i seksualne orijentacije ne prepoznaju i ne priznaju postojanje i ispoljavanje različitosti izvan definiranih okvira i njima imanentnih obrazaca ponašanja i djelovanja.
Da bismo u tom kontektstu mogli shvatiti identitet, moramo razumjeti šta je to zapravo seksualna orijentacija i koji oblici postoje. U najužem smislu, seksualna orijantacija definira se kao obrazac emotivne i seksualne privlačnosti prema osobama određenog spola (istog, suprotnog ili oba.) Seksualna orijentacija je jedna od četiri komponente seksualnosti. Preostale tri komponente su: biološki spol, rodni identitet (biti muško ili žensko ili nešto treće u psihološkom smislu) i društvena rodna uloga (društveno propisane norme ponašanja za pripadnice/ke ženskog ili muškog spola). Postoje tri različite seksualne orijentacije, a to su homoseksualnost ili istospolna orijentacija, heteroseksualnost i biseksualnost. Seksualna orijentacija se, za razliku od seksualnog ponašanja, odnosi na vlastita osjećanja i doživljaj sebe, a osobe mogu i ne moraju pokazivati svoju seksualnu orijentaciju kroz ponašanje.
U akademskim se krugovima godinama raspravlja o tome koliko i u kojima aspektima biološka pripadnost muškom ili ženskom spolu uvjetuje različitosti među individuama. Društveno značenje koje se pridaje pripadnosti jednom ili drugom spolu također se opširno razmatra, te tako nastaju termini spol i rod koji se koriste za opisivanje ovih različitih fenomena. Kada govorimo o muškarcima i ženama, mislimo na njihovu biološku distinkciju i tada govorimo o spolu kojem neko pripada. Ovisno o tome ponaša li se neko u skladu s onim što neko društvo ili kultura smatraju poželjnim ili očekivanim ponašanjem muškarca ili žene, govorimo o muževnosti i ženstvenosti, odnosno o rodu kojem neko pripada. Porijeklo spola je dakle u biologiji, a roda u procesu socijalizacije i odgoju. Rod možemo smatrati usvojenim normama mišljenja i ponašanja koje društvo, u kojem osoba živi, smatra poželjnim za muškarca ili ženu. Ove usvojene norme postaju za osobu smjernice za stvaranje slike o sebi, te tako dijelom određuju način na koji ona sebe doživljava i kako shodno tome treba da se ponaša. Dakle, kada govorimo o spolu, uvijek govorimo o biološkim tj. tjelesnim/anatomskim i fiziološkim karakteristikama. Na temeljima konstrukcije, ovakve prirodne binarnosti spola, jednako kao prirodni, konstruišu se u binarni rod i heteroseksualnost.
Interspolnost je pak biološka nedefiniranost spola kao isključivo muškog ili ženskog, i ona uključuje atipičan razvoj unutar hromozoma, gonada, hormona i spolnih organa.
Rodni identitet je temeljni pojam kojeg pojedinac stiče o svojoj pripadnosti ženskom ili muškom rodu i koji kod većine ljudi proizlazi iz biološkog spola osobe. No, pojam rodnog identiteta je potrebno razdvojiti od pojma biološkog spola. Rodni identitet nije određen rođenjem. Na njegovo formiranje utječu kako fiziološki, tako i društveni faktori, i to od najranije dobi. Tipično je da se osoba muškog spola opaža kao muškarac, a osoba ženskog spola kao žena. Međutim, rodni identitet ne podrazumijeva samo binarni konstrukt muškog i ženskog, kao što je to tradicionalno prihvaćeno, već je mnogo složeniji i raznovrsniji i treba se posmatrati kao vlasništvo i svojstvo svake individue, a ne vlasništvo i svojstvo društva. Ženski (feminini) i muški (maskulini) identitet karakteriziraju se kao dio čovjekovog rodnog identiteta i obuhvataju niz metoda ekspresije kojima se neko definira kao muževan/na ili ženstven/a u odnosu na očekivane uloge muškaraca i žena u društvu. Nije sve u nametnutim standardima modernog društva. Jednako kao i njihova percepcija, ovi oblici ekspresije društveno su uvjetovani, a ne biološki prirođeni. Ipak je danas društvo to koje određuje šta točno znači biti muškarac, a šta žena, odnosno koje rodne uloge i oblici izražavanja pripadaju maskulinom, a koje femininom. Na temelju društvenih očekivanja, feminini rodni identitet – feminitet opisuje se kao skup osobina vezanih za ženski rod koje se obično pripisuju ženskom biološkom spolu. Slijedom ovakvog određenja i očekivanja, feminina obilježja obično uključuju osobine poput nježnosti, odanosti, suosjećajnosti, sramežljivosti, pretjerane emocionalnosti, strpljenja, odanosti, odgovornosti, razumijevanja i ljubavi prema djeci. Nasuprot tome, maskulini rodni identitet – maskulinitet se odnosi na društveno konstruiran identitet muškarca, odnosno predstavlja društvena očekivanja o tome kako biti dječak, mladić ili muškarac. Društvo pretpostavlja da postoji samo jedan način na koji se može biti muškarac pa se tako često govori o intencionalno pravom maskulinitetu koji se nužno povezuje sa muškim tijelom i tjelesnom praksom, slijedom koje muškarci nešto čine ili ne čine.
Naravno, sopstveno poimanje femininosti i maskulinosti ne mora se nužno poklapati s onim što se od individue očekuje ili na temelju čega se ona procjenjuje. Istraživanja roda pokazala su da egzistiraju različite forme femininosti i maskulinosti i tipovi ženskog i muškog karaktera i u tom smislu ispravnije je govoriti o maskulinostima i femininostima. Naime, različite kulture i različiti povijesni periodi konstruiraju rod različito, tako da se raznovrsne maskulinosti i femininosti javljaju kao fakt. Drugim riječima, određenja maskulinosti i femininosti mogu varirati pa se u granicama jedne kulture i jednog društva može naći, i obično se nalazi, više njihovih tipova.
S druge strane, transrodni identitet je rodna prezentacija osobe koja nije u skladu sa spolno uvjetovanim tradicionalnim rodnim ulogama. Termin transrodnost se koristi kako bi se opisale različite osobe, ponašanja i grupacije koje imaju zajedničko, djelimično ili potpuno suprotstavljanje društveno nametnutim rodnim i spolnim ulogama. Transrodnost nije povezana sa seksualnom orijentacijom osobe. Transrodne osobe mogu biti heteroseksualne, homoseksualne, biseksualne ili aseksualne, što ni na koji način nije povezano sa njihovim rodnim identitetom i izražavanjem. Ovo suprotstavljanje ispoljava se na način da rodni identitet i/ ili rodno izražavanje transrodnih osoba ne odgovaraju, tj. nisu u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju.
Dakle, transrodnost je okvirni pojam koji obuhvata sve one osobe koje se osjećaju ili biraju da predstave sebe drugačije od rodnih uloga koje im tradicionalno pripadaju, bilo oblačenjem, ponašanjem, govorom, držanjem ili prilagođavanjem svog tijela.
Transeksualni/transpolni identitet imaju one osobe kod kojih postoji uslovno rečeno nesklad i jaz između njihovog biološkog spola, rodnog identiteta i rodnih uloga koje proizilaze iz pripisanog spola. Transeksualna osoba ima trajni, korjeniti i izrazito snažan osjećaj psihičke pripadnosti suprotnom spolu, pri čemu je u potpunosti svjesna svog anatomskog spola. Ovaj sukob između spolnog i rodnog identiteta transeksualnoj osobi prouzrokuje duboke emotivne i psihičke patnje. Transeksualne osobe su izložene nerazumijevanju, često i osudi okoline, kao i odbacivanju od strane porodice, prijatelja i kolega. Kod transeksualnih osoba uglavnom postoji jasna želja za tranzicijom iz jednog u drugi spol – iz ženskog u muški ili iz muškog u ženski pa većina njih želi pristupiti i pristupa hormonalnim terapijama i operacijama promjene spola da bi svoje tijelo uskladili sa svojim spolnim identitetom. Tako postoji razlikovanje između: M2F (male to female) ili trans žena – osoba čiji je ciljani spol/ modifikacija iz muškog u žensko; i F2M (female to male) ili trans muškarac – osoba čiji je ciljani spol muški/modifikacija iz ženskog u muško.
Kroz sve pojmove i sve oblike koje postoje, moramo shvatiti da moderno društvo kao takvo sa sobom nosi mnoštvo promjena i daje mnoštvo opcija osobama koje se još uvijek pronalaze u svojim identitetima, ali i splet informacija sa kojima treba da budemo u koraku kao društvo koje je prihvatljivo, voli i poštuje različitosti. Identitet je sopstvena stvar koju gradimo i biramo sami za sebe bez obzira u kojoj je zavisnosti od naših ličnih afiniteta, seksualnog, vjerskog ili bilo kojeg drugog opredjeljenja, te nas gradi kao zasebne individue koje nikada neće zaslužiti da se zbog njihovih različitosti omalovažava ili ne poštuje. Volimo se i cijenimo jedni druge. Svi smo drugačiji jedni od drugih po nekim određenim karakteristikama, ali drugačije je lijepo i ne trebamo ga se stidjeti.
