Koliko su lokalne institucije spremne građanima omogućiti pristup informacijama od javnog značaja

Većina institucija u BiH javno ističe transparentnost u radu i otvorenost prema građanima. No, postavlja se pitanje da li zaista razumiju i primjenjuju zakonsku obavezu dostavljanja informacija ili se ona u praksi svodi na formalno ispunjavanje procedure? Koje su prepreke sa kojim se u Istočnom Sarajevu suočavaju građani i novinari koji od institucija traže odgovore? Nevladina organizacija, koje se i same susreće sa preprekama, našla je način da građanima širom BiH omoguće alat kojim bi lakše ostvarili pristup informacijama od javnog značaja.

Piše: Sanja Vasković

“ Otiđite u katastar i dostavite nam podatke o traženoj parceli”, tako je Suzani iz Istočnog Sarajeva neformalno odgovorio građevinsko- urbanistički inspektor Grada kada je nakon tri mjeseci borbe sa institucijama “natjerala” inspekciju da izađe na teren i radi svoj posao.

Naime, Suzana već mjesecima pokušava dobiti odgovore da li je igralište koje je izgrađeno tik ispod prozora zgrade u kojoj živi, a koje koriste gosti kafić u prizemlju, izgrađeno po zakonu.

Buka i nemir ispod prozora otežava boravak u sopstvenom stanu zbog čega je Suzana bila primorana da tokom ljetnih mjeseci češće napušta stan.

Najprije se obraćala opštinskoj komunalnoj policiji, pa onda i inspekciji grada da utvrde da li je igralište dobilo potrebne dozvole i saglasnosti ili je bespravno napravljeno.

Nakon mjeseci dopisivanja sa nedležnim institucijama inspektor je izašao na teren i naveo da zbog nedostatka informacija ne mogu utvrditi legalnost objekta.

“ To nema smisla. Kako ću ja ići u katastar i tražiti informacije, valjda je to njihov posao”, priča nam Suzana dodajući da su podnijeli prigovor na ovakvo rješenje navodeći da je inspekcija po službenoj dužnosti obavezna pribavit podatke i dokaze od drugih institucija.

Slučaj građanke Istočnog Sarajeva ilustruje primjer kako se traženje odgovora od nadležnih pretvorilo u prebacivanje odgovornosti.

Umjesto onih koji su plaćeni za to, građani moraju sami tražiti odgovore.

Institucije rade na tome da prikriju informacije

I novinari u Istočnom Sarajevu, čiji je posao prikupljanje informacija, svakodnevno se suočavaju sa različitim preprekama usljed relativne zatvorenosti institucija.

Proces dobijanja zvaničnih informacija koje bi trebale biti dostupne svakom građaninu nekada se pretvore u višemjesečna pisanja institucijama i čekanju odgovora koji često nikada ne stignu.

Iako u teoriji često možemo čuti da su funkcioneri i institucije otvoreni prema građanima, a posebno medijima, to u praksi nije slučaj.

Mladen Lakić, novinar iz Istočnog Sarajeva, za naš portal navodi samo jedan od primjera traženja informacijama, koje bi u ovom slučaju trebale biti javno dostupne na stranicama lokalnih zajednica.

“  Autor sam serijala tekstova o tome ko su savjetnici gradonačelnika Istočnog Sarajeva i načelnika svih šest opština koje čine taj grad. Na novinarski upit odgovor je stigao od tri opštine, djelimičan, dok Grad te ostale tri opštine nisu željele uopšte odgovoriti na pitanja o tome ko su osobe koje savjetuju (grado)načelnika, za koje oblasti, da li za svoj rad primaju naknadu i koliku. Čak i oni koji odgovore, zanemare pitanje novčane naknade ili se pak pozivaju na to da je riječ o ličnom podatku iako je riječ o javnom novcu, odnosno našem novcu”, kaže Lakić dodajući još jedan primjer koji dobro ilustruje probleme sa pristupom informacijama kada je riječ o lokalnom nivou.

Riječ je o službenim stranice opština i grada.

“ Javnost na njima ne može saznati ni ukupan broj zaposlenih, ni njihove pozicije, a kamoli plate. U slučajevima gdje postoje neke od ovih informacija, dolazi do mogućnosti zloupotrebe, jer recimo, određeni organi vlasti će objaviti spisak zaposlenih, ali to se odnosi na one koji imaju ugovor o radu, dok druge vrste ugovora (o djelu) nisu obuhvaćene time”, zaključuje Lakić.

Institucije BiH od državnog, prekog entitetskog pa do lokalnog nivoa već godinama konstatno rade na tome da od građana zapravo prikriju informacije koje, spram svih zakona, trebaju biti javne.

U prilog tome govori i podatak organizacija civilnog društva, za 2025. godinu prema kojem je naša zemlja zauzela pretposljednje mjesto u regionu kada je riječ o otvorenosti parlamentarnih institucija. Ta otvorenost pojednostavljeno rečeno znači da građani nemaju uvid u informacije kao što su organizacijske informacije, potpuni podaci o glasanjima, potpuni izvještaji o radu, informacije o platama i druge.

Organizacija Transparency International BiH kreirala je platformu s ciljem da korisnicima omogući jednostavno podnošenje zahtjeva za slobodan pristup informacijama, urgencija i žalbi zbog “ćutanja administracije”.

Uporedo s tim, platforma pruža sve potrebne informacije o pravima građana na pristup javnim informacijama, detaljno objašnjava korake u procesu pristupa informacijama, ali i daje mogućnost korisnicima da traže direktnu pravnu pomoć od pravnih stručnjaka u procesu traženja informacija.

Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći TI BiH, pojašnjava da je do sada putem platforme kreirano 1013 dokumenata, od kojih je 550 zahtjeva za pristup informacijama, 263 urgencije i 200 žalbi zbog ćutanja administracije.

Međutim, kako kaže, i sami tokom svakodnevnog rada nailaze na prepreke prilikom dostavljanja informacija od institucija.

“ Česti su slučajevi da javni organi ograničavaju pristup traženim informacijama pozivanjem na zaštitu ličnih podataka i privatnosti, ali bez odgovarajućeg obrazloženja ili bez razmatranja javnog interesa, dok su u pojedinim slučajevima korišteni i neodgovarajući oblici upravnih akata, poput „odgovora“ umjesto rješenja. Uočavamo i slučajeve prekoračenja zakonskih rokova i „ćutanja administracije“, te insistiranja pojedinih organa da im se zahtjevi podnose isključivo na obrascima koje su oni kreirali što nije dozvoljeno, a što je potvrdila i Institucija ombudsmana za ljudska prava”, navodi Kljajić Grgić.

Stvarna transparentnost ili formalnost?

Čini se da institucije, odnosno ljudi koji rade u njima, još uvijek nisu svjesni odgovornosti prema građanima.

Tako se transparetnost i pristup informacijama svodi na teorijske izvještaje gdje se odgovorom smatra i izostanak ključnih informacija. Prigovori i upiti građana postaju statistika.

Navešćemo primjer iz Opštine Istočno Novo Sarajevo koja često bira medije kojim će odgovoriti na pitanja. Ujedno rijetko dostavlja pisane odgovore čak i na odbornička pitanja.

I pored toga, anketa sprovedena u cilju ocjene zadovoljstva građana uslugama ove opštine u prošloj godini pokazuje visok nivo kada je u pitanju pristup informacijama o javnim pitanjima, preko 80%.

Štaviše, u istoj anketi stoji da su građani u visokom procentu zadovoljni direktnim prenosom sjednica putem lokalnih i tv stanica iako isti ne postoji.

Anketa je rađena na uzorku od 100 građana i građanki.

Na portalu opštine dostupna je i aplikacija putem koje građani mogu direktno komunicirati sa načelnikom i odbornicima.

No, u odjeljku za načelnika trenutno je navedeno samo jedno pitanje i ono je bez odgovora.

Takođe, pitanja za odbornike ne prelaze broj dva. Takođe, niko ne odgovara.

Iz Opštine u Izvještaju o pritužbama i preprekama za prošlu godinu navode da se iste redovno evidentiraju i rješavaju, ali se mora kontinuirano raditi na promociji ove aplikacije.

Osim toga, jednom o lokalnih portala, uprkos preporukama Institucije ombudsmena za ljudska prava, konstantno su uskraćivali informacije.

U svakom slučaju, umjesto prakse povećanja transparentnosti institucija odgovori građanima i medijima izgleda zavise od pojedinaca koji rade u njima.