Bukova kosa: Rudnik ne prestaje s radom, a vlast ne gubi podršku birača

Desetine Prijedorčana izašle su 12. septembra na gradski trg kako bi zatražile obustavu rada rudnika mrkog uglja Bukova kosa. Upozoravali su da se zbog rudnika guše, da im je ugroženo zdravlje, da se zagađuju izvori vode i da je život u okolnim selima postao gotovo nepodnošljiv.

Piše: Slađan Tomić; Foto: Miroslav Stakić/ Centar za životnu sredinu

Iako su, kako su tada rekli, iscrpili pravne mogućnosti i dobili sudske odluke u svoju korist, institucije, policija i inspekcije nisu učinile dovoljno da se one provedu.

„Mi se gušimo u zapaljenom sumporu, a svako dobro zna šta znači uopšte za zdravlje zapaljeni sumpor“, poručila je tada aktivistica Bojana Knežević.

Manje od mjesec dana kasnije, građani su imali priliku da na izborima pokažu šta misle o vlasti koja nije riješila ovaj problem.

Međutim, rezultati glasanja u mjestima oko rudnika pokazali su da se upozorenja s protesta nisu pretvorila u ozbiljniju političku kaznu za vladajuće. SNSD je ponovo pobijedio na svim biračkim mjestima u neposrednoj okolini Bukove kose.

Za aktivistu Miroslava Stakića to je dokaz da građani, uprkos problemima koji direktno utiču na njihov svakodnevni život, nastavljaju davati podršku političkim strukturama odgovornim za stanje u kojem se nalaze.

„Narod je izuzetno korumpiran“, kaže Stakić, ne štedeći riječi u ocjeni odnosa stanovništva prema vlastima.

Bukova kosa nalazi se na području između Prijedorske i Knešpoljske doline, a na nju gravitiraju sela Veliko Palančište, Gornji Jelovac i Crna dolina. Upravo u tim mjestima, kaže Stakić, većinsko stanovništvo glasalo je za vladajuće stranke, čime im je, smatra, dalo dodatni legitimitet uprkos problemima s rudnikom.

„Ono što je zanimljivo, da su rezultati izbora pokazali da je većinsko stanovništvo glasalo za vladajuće i samim tim dalo dodatni legitimitet kriminalu i korupciji. Međutim, mještani koji su direktno naslonjeni i direktno oštećeni, a njih je naravno vrlo malo, nisu glasali“, kaže Stakić.

Dodaje da poznaje ljude koji nisu izašli na izbore ili su izašli i glasali za opoziciju i koji su i dalje u borbi protiv rudnika i eksploatacije. Ipak, takvi su, prema njegovoj ocjeni, manjina.

Njegova kritika ne odnosi se samo na izborni rezultat nego i na odnos građana prema vlastitom životnom okruženju. Osim rudnika, mještani se suočavaju i s problemom snabdijevanja pitkom vodom, ali ni to, smatra Stakić, nije dovoljno da promijeni njihov odnos prema političarima.

„Ali je očigledno da mještani, taj veći dio mještana, kažu da njima pitka voda ne treba, da im je preče tapšanje po ramenu od vladajućih, ili jednom u četiri godine ili dvije godine po 50 do 100 maraka“, navodi on.

Stakić smatra da se dio stanovništva navikao na takav odnos s političkim strukturama, u kojem se dugoročni interesi i kvalitet života podređuju kratkoročnim koristima. Govori o ljudima koji, kako kaže, pristaju na političku zavisnost i ne pokazuju dovoljno interesa za posljedice koje rudnik ostavlja iza sebe.

„90 posto stanovništva je tako, oni se klanjaju onima koji su jači, snishodljivi su prema njima, ne zanima ih, kao da ih ne zanima život šta će biti sutra. Svi oni imaju porodice, odnosno potomke koji su negdje u inostranstvu, valjda to njima tako treba, valjda to njima tako odgovara. Da svoje najmilije, svoje unuke gledaju preko Skypea, preko Vibera, WhatsAppa, njima to očigledno odgovara“, kaže Stakić.

Posebno ga, navodi, pogađa činjenica da se takav odnos nastavlja uprkos tome što rudnik ugrožava privatne parcele, okolinu i izvore vode.

Ipak, jesu li mještani Bukove kose zaista odgovorni za to što rudnik i dalje radi?

Novinarka iz Prijedora Katarina Panić upozorava da se rezultati izbora ne mogu posmatrati izdvojeno od ukupnih političkih prilika u gradu. Smatra da je pogrešno posebno izdvajati mještane područja oko rudnika i njihovu izbornu odluku predstavljati kao presudnu za nastavak eksploatacije.

Prema njenoj analizi, na tri redovna biračka mjesta u okolini rudnika – Mladen Stojanović 1 i 2 te Gornji Jelovac – SNSD je pobijedio na svim nivoima vlasti. Isto se dogodilo i 2022. godine, kada su postojala četiri biračka mjesta, jer je Malo Palančište u međuvremenu pridruženo mjesnoj zajednici Mladen Stojanović 2.

Ipak, postoji jedna promjena. SNSD je na sva tri biračka mjesta ove godine smanjio prednost u odnosu na prethodne izbore. Nije je povećao ni na jednom, ali nije ni izgubio nijedno od tih biračkih mjesta.

Panić podsjeća i na prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske u novembru 2025. godine, kada je kandidat SDS-a Branko Blanuša pobijedio kandidata SNSD-a Sinišu Karana na tri od četiri posmatrana biračka mjesta u okolini rudnika. Izuzetak je bio Gornji Jelovac, gdje je SNSD ponovo ostvario ubjedljivu pobjedu.

Za Panić je posebno važno da se odgovornost za stanje u kojem se nalazi Bukova kosa ne prebacuje na ljude koji žive u njenoj blizini.

„On je neupitan zato što perpetuira stav vlasti da su mještani krivi za rudnik jer su prodali zemlju investitoru, a potom i jer implicira da je rudnik problem samo mještana i nikog više“, navodi Panić, govoreći o narativu kojim se mještani izdvajaju od ostatka Prijedora zbog svojih izbornih odluka.

Upozorava da takav pristup proizvodi i dodatnu rezignaciju među građanima. Tako se, kako navodi, sve češće mogu čuti komentari poput: „Kad njima valja ova vlast, što ne bi i meni“, „kad su oni ovako glasali, zašto ja da izlazim na izbore“ ili „nikad više neću na proteste protiv rudnika“.

Prijedor nije samo Bukova kosa

SNSD je u ovom gradu na vlasti u kontinuitetu od 2000. godine. Politički potres koji je stranka doživjela na prijevremenim predsjedničkim izborima 2025. godine nije se pretvorio u trajniju promjenu odnosa snaga.

Na lokalnim izborima 2024. godine vladajuća koalicija osvojila je gradonačelničku poziciju i 29 od ukupno 31 mandata u gradskoj skupštini. Nakon poraza na prijevremenim predsjedničkim izborima, lokalni SNSD se mobilisao, a već u februaru 2026. godine, ponavljanjem izbora na dva biračka mjesta, ponovo je ostvario pobjedu u gradu.

Panić smatra da se rezultati u okolini rudnika ne mogu posmatrati kao izdvojen slučaj, jer ni na ostatku prijedorskog područja građani nisu napravili politički zaokret koji bi značajnije ugrozio poziciju vladajućih.

„Nije Bukova kosa jedini problem građana Prijedora koji je vlast proizvela niti za koji vlast nema rješenje godinama“, upozorava ona.

Bez obzira na to odakle treba doći promjena: iz centra grada ili sela koja su ugrožena, činjenica je da su građani propustili svoju demokratsku priliku da one koji ćute i odobravaju ugrožavanje okoliša kaze i daju priliku onima koji se predstavljaju drugačijima.