AOKIGAHARA- MISTIČNA JAPANSKA ŠUMA SUICIDA

|

Blog | Nekategorisano

U podnožju planine Fuji u Japanu skriva se mračna i gusta šuma Aokigahara. To mjesto jeze i užasa poznato je i pod imenom “more drveća” i “šuma smrti” – jer vlasti tamo svake godine nađu oko 100 tijela žrtava samoubistva. Službeno, to je mjesto na kojem Japanci najčešće počine samoubojstvo. Moguće je pretpostaviti kako su čuli za to mjesto, no bizarna je tradicija od nečeg morala nastati.

Žrtve su većinom muškarci srednje dobi, a zanimljivo je kako se samoubojstvo u toj zemlji povezuje s “časnim činom” – država ima preko 127 milijuna stanovnika, a svake godine život si oduzme njih 30 hiljada. Šuma strašnija od bilo kojeg horor filma, a koja se prostire na 30-ak kvadratnih kilometara mjesto je gdje zalaze tri tipa ljudi, kažu mještani. To su planinari, znatiželjnici – i oni koji se ne planiraju vratiti iz nje. Duž cijele šume postavljeni su znakovi koje posjetitelje podsjećaju na to, a rendžeri koji su u ophodnji posjetitelje mole da se vrate odakle su došli, pretpostavljajući kako upravo tamo žele umrijeti.

Na natpisu piše: “Život je dragocjeni dar koji ste dobili od svojih roditelja. Molim vas da mislite na svoje roditelje i svoju djecu. Nemojte to držati u sebi, ne morate patiti sami”. Ispod se nalazi broj uvijek otvorene telefonske linije za pomoć prema kojima je poziv besplatan, a u blizini je govornica. Napušteni automobili na parkiralištu uobičajan su prizor, kao i posvuda odbačena odjeća te obuća. Vlasti tamo odnose preko stotinu, većinom obješenih, tijela na godinu. Ta praksa se ponavlja još od 1971., a odlučeno je kako se od 2000. više neće javno iznositi podatak broja umrlih u šumi da se ne bi privlačilo nove samoubojice. No, ni to nije polučilo rezultatima.

Vjeruje se kako je prvo samoubojstvo u šumi počinio budistički redovnik koji je želio “očistiti” svoje tijelo tako da se izgladni do smrti. Ostali redovnici su ga slijedili, pa je nastala i top lokacija za umrijeti. U šumi navodno postoje mjesta gdje sunčeve zrake ne dosežu tlo, a ni vjetar ne može prodrijeti između grana – što rezultira sablasnom tišinom. Vjeruje se kako se u šumi nekoć prakticirao i običaj “ubasute”, prema kojem su obitelji tamo odvodile svoje najstarije članove, kako bi na miru i bez opterećivanja drugih umrli. Njihove duše navodno danas dozivaju psihički nestabilne i nezadovoljne ljude u šumu – kako bi i sami doživjeli sličnu sudbinu.

Postoji i legenda o tome kako ljude koji žele izvršiti samoubistvo ili su ‘psihički nestabilne’ u šumu privlače i „zli duhovi japanske mitologije“. Ti se duhovi nazivaju yurei, a njihovi grijesi te žaljenja navodno izazivaju melankoliju kod svakog tko zakorači u šumu. Demoni se navodno pojavljuju i u obliku Tengu-a, neobičnih bića koja klize između krošnji drveća. U šumi nema životinja, a depoziti željeza u vulkanskom tlu tog područja navodno izazivaju kvar GPS uređaja, pa se čak i iskusni planinari tamo lako mogu izgubiti.  Preživjeli iz te šume često su svjedočili kako ih ona doslovno “vuče” na jednu ili drugu stranu, iako to može biti rezultat neobične topografije tog područja.

Aokigahara (青木ヶ原 na japanskom), poznata i kao Šuma samoubojstava ili More drveća (樹海, prevedeno kao Džukai), šuma koja se nalazi u sjeverozapadnom podnožju planine Fuji i zauzima 35 kvadratnih kilometara. Šuma sadržava brojne kamenite i ledene pećine od kojih su neke i atraktivna turistička odredišta. S obzirom na to da visoka gustoća drveća u šumi sprječava vjetar i da u šumi nema gotovo uopće životinja, sama šuma je izuzetno tiha.

Šuma ima povijesnu povezanost s demonima iz japanske mitologije. U 2010. godini je u njoj izvršeno čak 54 samoubojstava unatoč brojnim znakovima na engleskom i japanskom koji pozivaju posjetitelje da si ne oduzmu život.

Samoubojstva su u Japanu veliki problem. Ova zemlja koju poistovjećujemo s tehnološkim napretkom, radinošću, tradicijom i poštovanjem, već je nekoliko desetljeća na vrhu svjetskih ljestvica i po broju samoubojstava. Država koja ima oko 130 milijuna stanovnika godišnje ih od samoubojstava izgubi oko 30 tisuća. Žrtvama vlastite ruke najčešće padaju sredovječni muškarci razočarani samim sobom. Samoubojstvo je izlaz na koji se u japanskoj kulturi neće gledati s neodobravanjem, ono se ponekad smatra i časnim činom.

Aokigahara nosi nezahvalnu titulu najpopularnijeg mjesta za samoubojstva u Japanu, a iza mosta Golden Gate u San Franciscu, ova šuma je i drugo najpopularnije mjesto za samoubojice na čitavom svijetu. Između svih ostalih legendi o nastanku popularnosti šume kakvu ima, postoji priča i o dvoje ljubavnika. Tu je popularnost stekla 1960-tih godina, nakon što je japanski pisac Seichō Matsumoto u romanu Nami no Tou samoubojstvo dvoje ljubavnika smjestio baš u tu šumu. Šumu je i ranije pratila mračna reputacija, što zbog čestih samoubojstava, što zbog toga što se ovdje do 19. stoljeća prakticirao ubasute, običaj da se onemoćale, starije članove obitelji ostavlja da umru na zabačenim mjestima.

Po granama i među stablima puno je potresnih ‘suvenira smrti‘:odjeće, osobnih predmeta, nečijih uspomena. Šuma je išarana znakovima koji na japanskom i engleskom jeziku apeliraju na nesretnike da se vrate u svoj svijet i potraže pomoć. Neki dobrovoljci često šeću šumom ne bi li spriječili pokoje samoubojstvom, a to im nažalost ponekad i pođe za rukom.

 

Jako je bitno da se zna da postoji jako mnogo načina kako da pomognete sami sebi, ali i dopustite drugima da Vam pomognu ukoliko se osjećate kao da ne postoji izlaz iz negativnih i loših životnih situacija u kojima se nalazite. Iako Bosna , na sreću, nema svoju šumu suicida, opet ima problema sa samim činom i aktom istoga, tako da sigurno apelujemo da se obratite svojim prijateljima, porodicama, ili najbližim stručnjacima u vašem okruženju ukoliko se osjećate tužno ili bespomoćno.

“I najnesretniji život ima svojih sunčanih časova i, pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće.” Hermann Hesse

Komentari