Novogodišnji praznici…period kada sa tv ekrana, sa radio prijemnika, iz prodavnica, novina, na ulicama…gdje god da se okrenemo vidimo nasmijana lica, sreću, radost…“Sve pršti“ od energije i razdraganosti, ljubavi…Međutim, neki od nas se ne osjećaju tako! Ne osjećaju taj entuzijazam, tu sreću, tu potrebu da su stalno nasmijani i da se takvima pokazuju.
Period koji je pred nama možemo okarakterisati kao onaj kome se uvijek radujemo, od koga još od djeteta mnogo očekujemo, a nakon kog smo uvijek tužni. Kako to da nas iskustvo ne uči kako da se nosimo sa ovim datumom?
Sam praznik Nove godine po sebi ne rješava ništa i ne donosi ništa. Slično kao što i vrijeme, samo po sebi, ne liječi ništa, nego ono što radimo za to vrijeme. Volimo da vjerujemo da je moguće bez nekog velikog truda nešto postići i da to ima veze sa periodom u godini. Praznična čarolija može da nam uljepša zimske dane ako smo u njima već dovoljno zadovoljni svojim životom, međutim, ako nismo, bez našeg napora i rada na tom polju na kome želimo da radimo, razočaranje je zagarantovano.
Nova godina je mjesto u kalendaru koji rezervišemo za krupne rezove u životu, nove odluke, planove, (statistika kaže) za prekide veza i brakova. Da li je dobro što sve to rješavamo baš u tim danima?
Zašto da ne? Oko Nove godine podvlačimo crtu i preispitujemo se. Ako dolazi do raskida veze, vjerovatno je i trebalo do toga da dođe, prije ili kasnije. Riječi “od ponedeljka” ili “od sljedeće godine” nekim ljudima pomažu da istraju u nastojanjima koja su već dugo tinjala i koja su ih žuljala. Kada sat otkuca ponoć označavajući početak nove godine, mnogi će se obavezati na novogodišnju odluku.
Već par dana nakon novogodošnje proslave splasne euforija i nastupi praznina, naročito ako ga provodimo radno. Kako da prebrodimo taj praznik, a da se ne osjećamo prazno?
Najbolji odgovor je uz okruženje u kome se ne osjećamo prazno: dragi ljudi sa kojima volimo da provodimo vrijeme ili sa nekim koga nismo dugo vidjeli, a voljeli bismo (komšije, tetke, bake, deke, prijatelji, roditelji…) ili sami uz filmove, muzika, hobi koji nas ispunjava ili za koji nismo našli slobodnog vremena u prenapornom novembru i decembru. Da li ćete isplanirati taj dan aktivnostima i sitnicama u kojima uživate ili će biti baš takav – neplaniran i spontan, na vama je da odlučite i do vaše kontole je kako ćete se osećati nakon novogodišnjeg dočeka.
Nova godina je poznata i po “must have” listama, bilo da su u pitanju cipele, garderoba, šminka ili nešto drugo. Šta bi trebalo da bude na toj listi (koje osjećanje, osobina, navika ili emocija), a nikako da je neko stavi na listu?
Ako nam je svima cilj da razvijemo svoje fizičke i mentalne kapacitete do optimalnog nivoa, onda je možda najbolje da vidimo šta nam nedostaje i da dopišemo to na “must have” listu. Da li više strpljenja, upornosti, opraštanja, zahvalnosti, urednosti, prijatnosti, odlučnosti, hrabrosti za svoje želje i ambicije…
Evo, neka za narednu godinu preporuka bude da vježbamo da ne osuđujemo sebe zbog svojih emocija, a potom i druge. Kako god da se osjećamo zbog nečega, trebalo bi da damo sebi dozvolu da se baš tako osjećamo neko vreme, koliko god nam prija: ako si tužan – budi tužan, ako si uplašen – budi uplašen, ako si nervozan – budi nervozan, ako si usamljen – budi usamljen, ako si srećan – pjevaj, ako si ushićen – raduj se, osjeti emociju i podijeli je sa drugima. Emocije i njihovo ispoljavanje nas više čine ljudima a manje krutim, hladnim, rutinskim “konzervama”; čine nas snažnijim, saosjećajnijim i povezuju nas međusobno.
Ako se ne varam, Nacionalni institut za zdravlje SAD-a je u istraživanjima došao do zaključka da je period oko Božića i Nove godine najdepresivniji period za njihovo stanovništvo, uprkos tome što oni imaju najsnažniju promociju ovog praznika. Gde svi griješimo?
Tačno je, praznici su rizični datumi za depresivne osobe i osobe koje su imale pokušaje samoubistva ili koje razmišljaju o njemu, te treba dodatno obratiti pažnju na njih, biti uz njih, pomagati im i biti na dodatnom oprezu. Novogodišnji praznici su vrijeme kada se već ustaljeno sumiraju stvari iz prethodne i postavljaju ciljevi za narednu godinu. Kod nekih ljudi, ovo može da izazove otežano funkcionisanje na mentalnom planu jer upravo to sumiranje i planiranje su njihovi subjektivni pokazatelji da ništa značajno nisu ostvarili, te da su bezvrijedni i nisu vrijedni poštovanja drugih ljudi. Narušeno samopoštovanje i samopouzdanje, osjećaj usamljenosti i nerazumijevanja posebno su izraženi za vrijeme praznične euforije, kada se proklamuju vrijednosti u vidu veselja, sreće i povezanosti. Značajni gubici ( posao, partnerski odnos, bliska osoba) mogu pojačati pomenute emocije te dovesti do razvijene depresivne kliničke slike.
Da se podsjetimo, koji su to početni pokazatelji depresije?
Neki od uobičajenih simptoma su: razdražljivost, nemir, nesanica, bezvoljnost za učestvovanje u prazničkim aktivnostima, pretjerana potreba za samoćom, nevoljnost za održavanje lične higijene. Najteži i najozbiljniji simptom su suicidalne ideje. Vrlo je važno podizati svijest o tome da se depresija i suicidalnost češće javljaju za vrijeme praznika, da osobe za depresivnom simptomatologijom nisu lijene. Depresija ne prolazi sama od sebe, niti će joj pomoći ohrabrenje da osoba mora da se „trgne“.
A šta se dešava sa porodicama za vrijeme praznika?
Naglasak praznika, pored šopingholičarske manije, je i na porodici, ljubavi i bližnjima. Slike, reklame, bilbordi sve upućuje na to da “bi trebalo da imamo porodicu” u kojoj su svi srećni i nasmijani. A to nije česta slika u našim domovima. Obično za praznike dolazi do burnih svađa, odlazaka od kuća i vrijeđanja, a porodični sto postaje bojno polje na kome svi jedva čekaju nekoga da “bocnu” za nešto od cijele prethodne godine, gde se dalje neprijatna atmosfera nastavlja rečenicom: “Pa je l morate i baš na praznik da se svađate, svaki praznik uništite itd.” Mnogi već sada vide da će u takvoj “prazničnoj atmosferi” proći i ove godine, dešava se da svako od članova izbjegava te dane pa ni nisu u kući u kojoj će ih stalno neko kritikovati, nipodaštavati itd. Ako ste se pronašli u ovom opisu, ne očajavajte, vidite šta možete ove godine da uradite i kako da doprinesete vedrijoj atmosferi, otvoreno podsjećajući ostale članove da ih volite, da vam je stalo do njih, koristite humor i nemojte raditi isto što i svake godine, ako ste ćutali i ustajali od stola, sada ostanite i recite šta želite. Ako ste kritikovali i vraćali užarenu loptu sada je smirite i vratite ljubavlju i opraštanjem. Dogovorite se već prije ručka ili večere svi zajedno nova pravila – da večeras nema teških riječi, kolutanja očima i prebacivanja. E to nije lako postići, ali je svaki pokušaj vrijedan truda.
