Ti budiš snene oči
Osvježavaš umorne duše
Uspavljuješ nemirne snove
Vječita Djevo, čuvas svoje blago.
Stope su mnogi ostavili tu pored srca tvoga, zaglavljeni.
Kao ljubav jedne žene koju je oteo neko pogrešan, neki drugi…
Rosne suze sakupljaš
Čistunice mila
Udvaraju ti se godinama ali ti se još uvijek budiš sama, vjerna svojoj prirodi, pratilji.
Čedna strast te grli kao nježna ruka.
U mislima tebe ljubi djevojčica
Iz sna budi jedna žena…
Peručica…
U tebi ima nešto mizerno i slabašno, vidljivo i nedokučivo.
Čime li si to zadužila potomke, Zadivila ih tajnama predaka…
Zamaglila im pogled svojom neukrotivom divljinom.
Pored silnih tuga koje vijekovima skrivaš
Daleko od druga dok drugaricu snivaš…
Čula sam te jednog jutra, čuvaću tajnu, bol i strepnju tvoju.
To zelenilo kojim uspavljuješ vjernost čovjeka i od običnih ljudi praviš neobične zvjerke.
Dok pozivaš na poljupce na sjećanje i divlji med.
Ljubazno ti zahvaljujem dok te grlim naga
Sita svega Grijeha gladna…
