U močvari života

|

Kultura

 

U močvari života

 

 

Lotos na površini močvare pluta

Nebo plače zvijezdama padalicama i luta

Kroz svjetove zvjezdanih prašina i Mliječnog puta

Tražeći čarobni ćilim i čamac mira

Tražeći crnu rupu i tajne svemira

O, kako lažno postojanje žice srca dira

O, kako tuga kroz pukotine srca suzama svira

Dok kosa ti leprša na letećem čamcu u močvari

Ne znajući da li će iskušenje ili sreću da ti podari

Svemoćni Kosmos pred Kojim padaš na koljena

Da li si znala da Sveti gral maternica je i žena

Puna žrtve, patnje, život-smrt-život ciklusa obnavljajućih

Kao provlačenje kroz močvarnu preslicu, peruniku, trsku – želiš postati dio njih

Da te više ne šibaju na vjetru krvavom

Da dosegneš mokšu – postaneš jedno sa snom i javom

Prevaziđeš postojanje prašno i ovozemno

Zračno i vodozemno

I postaneš i Sve i Ništa a tvoja padajuća koljena rasprše se u lotos purpurni

Tvoje čelo postane jedno sa tlom ljubljenog Gospodara

Time nestaju svi oblaci tmurni

Ostaje purpurno-zelena savršena močvara

Nestaje tuga kao daleka utvara

U magli života proživljenog

A iznad svega opstoji neshvatljivo i postoji Bog.

 

 

Jasmila Talić-Kujundžić

Komentari