Otvoreno pismo EU

|

Nekategorisano

 

Poštovani predstavnici i predstavnice Evropske unije,

Građankama i građanima Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije nedavno je predstavljena EU strategija za takozvani Zapadni Balkan. Prema riječima njenih kreatora, radi se o “historijskoj prilici da se njihova budućnost nedvosmisleno poveže sa Evropskom unijom”. Iako pozdravljamo angažman koji bi nam pomogao u ponovnom uspostavljanju demokratije u našim državama i omogućavanju  stvarnog uticaja i moći građanki i građana u ovoj regiji, želimo ovdje izraziti svoje primjedbe na samu Strategiju jer ne nudi ništa do povoljne klime za privatne biznise, sekuritizacije i militarizacije naših granica i država te jeftine prodaje naših prirodnih resursa.

Slično kao i nesretni smjer kojim je većina država regije krenula 1990-ih godina (sukobi, rat i razaranja), ovakav tok događaja nije ni neizbježan ni prirodan. Radi se o ideološki vođenom procesu ekonomske, političke i društvene transformacije naših društava, a mi imamo generacijsku odgovornost da to ne prešutimo.

Razumijemo da se vi već duži period bavite našim političkim elitama, takozvanim izabranim predstavnicima građana i naroda u regiji, i da s njima pregovarate. A u tom bavljenju su vas uvjerili da vizija Strategije zaista predstavlja zajedničku viziju građana i građanki regije. Međutim, ti “predstavnici” (tajkuni i oligarsi, građevinska mafija, ratni profiteri i huškači) davno su izgubili kontakt sa svojim biračima i kao zvijezdu vodilju nisu nikada imali ništa drugo osim svog kratkoročnog profita. Političko, ekonomsko i socijalno blagostanje regije i ljudi koji u njoj žive nije nikada bilo na njihovim agendama. Usprkos opipljivim dokazima koji su već desetljećima vidljivi, Evropska unija kontinuirano i neupitno bira da s njima sarađuje, sve dok to ne predstavlja rizik po ekonomske interese EU.

Naše države se zaista nalaze u situaciji za koju se u Strategiji kaže da predstavlja “generacijski izbor”, ali smatramo da se generacijski izbor koji je stavljen pred nas ne svodi jednostavno na pridruživanje EU ili ne, radi se o izboru da li će naša regija u potpunosti podleći neoliberalnoj ideologiji koja je uništava već skoro trideset godina. U samoj Strategiji se napredak ove regije poima kroz pogrešnu dihotomiju između funkcionalne i zdrave ekonomije i socijalnih i ekonomskih prava ljudi. Ono što nam Strategija govori je da se ekonomski napredak može desiti samo ukoliko se tržišta dereguliraju i oslobode od ograničenja koja nameće država, poput poreza, kojima se u konačnici finansira ono malo socijalnih prava koja su nam u našim državama preostala. Smatramo da Strategija koja slijepo posmatra deregulaciju tržišta, privatizaciju i privilegiranje stranih investicija u odnosu na socio-ekonomski  razvoj, pravdu i jednakost, odnosno sve one stvari koje smatramo presudnim za blagostanje naših društava, ne predstavlja strategiju koju mi vidimo kao “historijsku priliku”!

Imajući u vidu da je veći dio regije preživio nasilne sukobe koji su doveli do razaranja ne samo infrastrukture već i društvenog tkiva, rješavanje posljedica tih sukoba trebalo bi biti prvi prioritet Evropske unije. I zaista, u Strategiji se kao jedna od glavnih inicijativa navodi Pomirenje, dobrosusjedski odnosi i regionalna saradnja, ali se ne pokazuje da se u EU pomirenje shvata kao samo sebi svrha. Umjesto toga, Strategijom se ono potčinjava stvaranju “ekonomskih prilika”. Drugim riječima, “pomirenje” prema Strategiji predstavlja sredstvo za cilj – tržišnu ekonomiju koja nije opterećena prošlošću, već je oslobođena profitom. Nama, s druge strane, pomirenje nije pitanje “postignuća”, već rezultat kumulativnih napora da se rješavaju socijalne, političke i ekonomske posljedice rata. U tim naporima, centralno mjesto ima ekonomska i socijalna pravda, pojačana sveobuhvatnim i rodno osjetljivim programom reparacija za pretrpljene povrede, kao dio cjelokupnog ekonomskog oporavka naših država. Pravo na kvalitetnu i pristupačnu zdravstvenu zaštitu, pristojan posao, socijalnu pomoć, stanovanje, obrazovanje, čistu vodu itd. – to su sve preduslovi za pravedna i ravnopravna društva te stoga trebaju biti glavna preokupacija zemalja u regiji. Privilegiranjem profita u odnosu na ekonomsku i socijalnu pravdu, Strategija doprinosi destabilizaciji ove regije i podriva sve postojeće procese mira.

Trenutno stanje u našim državama zaista zahtijeva strukturne reforme: političke, ekonomske i socijalne. Vjerujemo da za to postoji široki društveni konsenzus. Istovremeno, suprotno onome što vam političke elite govore, ne postoji konsenzus po pitanju kako doći do tih promjena. Ovo se ne razlikuje od nepostojanja konsenzusa o pravcu i budućnosti EU, što vidimo iz trenutnih debata unutar EU i njenih država članica. Reforme koje se tako spremno neupitno predlažu i provode u našim država ustvari su upravo one reforme koje se propituju u EU državama. Kako stvari sada stoje, osiromašeni, obespravljeni i obeshrabreni građani i građanke naših država, od kojih se mnogi i dalje suočavaju sa posljedicama rata, suočavaju se sa nepovratnim neoliberalnim postkonfliktnim restrukturiranjem koje ide na štetu njihovih ljudskih prava, a posebice socijalnih i ekonomskih prava. Umjesto što se smanjuju temeljni dijelovi javnog sektora, bilo bi pravednije napraviti budžetske kompromise poređenjem smanjenja budžetskog deficita sa uticajem jačanja ulaganja u ljudske potencijale i potrebe ekonomskog rasta, smanjenje siromaštva i rodnu ravnopravnost.

Suprotno navodu iz Strategije da je članstvo u EU “izbor”, činjenica je da je već dugo vremena prošlo otkada je ova regija imala ikakav stvarni izbor i otkako su građanke i građani (ne političke elite) mogli glasno da se o tom izboru izjasne!

 

Tako da bismo željeli iskoristiti ovu priliku da vam predstavimo NAŠE izbore:

• Umjesto što se ocjenjuje zdravlje naših ekonomija i društava kroz tržišnu konkurentnost, naš izbor je da se ekonomija i društvo ocjenjuju kroz uspjeh ili neuspjeh da omoguće odgovarajuća, pristojna i održiva sredstva za život za sve svoje građanke i građane.

• Umjesto slijepog vjerovanja da su mala i srednja preduzeća rješenje za rastuću nezaposlenost i pogoršanje naših ekonomskih i socijalnih prava, naš izbor su sindikalizirani pristojni poslovi sa pristojnom platom, pravednim i jednakim tretmanom na radnom mjestu i pristupom socijalnoj zaštiti.

• Umjesto da se bavimo strukovnim usavršavanjem kojim se ljudi obučavaju da ostanu na nisko plaćenim pozicijama i udvostručavanja novca za Erasmus+ putem kojeg će još veći broj naših najpametnijih studenata napustiti ovu regiju i nikada se neće vratiti, naš je izbor kvalitetno obrazovanje koje je jednako pristupačno i priuštivo svima.

• Umjesto što moramo stalno prikupljati sredstva za bolesne koji ne mogu priuštiti odgovarajuću zdravstvenu njegu u svojoj državi, naš je izbor kvalitetni zdravstveni sistem kojem svi mogu pristupiti i koji ga mogu priuštiti. Ovo zahtijeva povećana ulaganja u javni sektor i više novca za obrazovnu i zdravstvenu infrastrukturu, da bi se mladi potakli da ostanu.

• Umjesto što gradimo autoputeve koji će više biti od koristi korporacijama i slobodnoj tržišnoj ekonomiji nego običnim građanima i građankama koji ih neće moći koristiti jer otplaćuju dugove za njihovu izgradnju, naš izbor je izgradnja kvalitetne infrastrukture i puteva unutar država koji će svakome omogućiti pristup i ostvarivanje socioekonomskih prava (npr. funkcionalni putevi i prevoz za ljude koji žive u udaljenim područjima da mogu doći do medicinskih, obrazovnih i drugih ustanova). Naš izbor je porezna politika koja će postaviti temelj za redistribuciju bogatstva unutar država te izvući naša društva iz dužničkog ropstva u koje ubrzano zapadamo.

• Regija koja je neizmjerno propatila tokom 1990-ih i koja i dalje pati od posljedica tih ratova ne bi trebala biti prisiljavana da zaboravi svoja iskustva prisilnog raseljavanja i traženja utočišta kroz sekuritizaciju naših imigracijskih politika, militarizaciju naših granica i povećanje broja restriktivnih mjera, što sve služi odbrani tvrđave Evrope. Naš izbor su društva izgrađena na solidarnosti, unutar i preko granica!

• Umjesto pukog bavljenja energetskim dobitima udaranjem po balkanskim prirodnim resursima i nepovratnog uništavanja najvažnijeg žarišta evropske bioraznolikosti te iscrpljivanja naših vitalnih resursa  poput vode, naš je izbor da gradimo društva koja su ekološki i okolišno održiva i čiji se prirodni resursi i blaga koriste kao potencijal za održiv socio-ekonomski razvoj koji će biti dostupan našim budućim generacijama.

 

Ovo su naši izbori. Mi smatramo da će naša društva ovako napredovati. Ne odričemo se vlastite odgovornosti da radimo za takvu budućnost. Ako, pak, Evropska unija nastavi koristiti proces pristupanja da natjera naše države da služe ekonomske i geopolitičke interese jezgre EU, smatrat ćemo Evropsku uniju jednako odgovornom za uništenje naših društava kao i domaće korumpirane političke elite sa kojima se zvaničnici EU rukuju. Evropska unija koja samo podržava ekonomske interese elite jezgre Evrope, na štetu EU građana i građanki, kao i svih ostalih, ima malo toga ponuditi kako onima što u njoj žive tako i onima koji su još uvijek van nje.

 

februar, 2018.

 

Po abecednom redu:
Pojedinke/pojedinci
1. Adi Isaković
2. Adisa Likić
3. Admir Jugo
4. Aida Spahić
5. Aida Zejčirović
6. Aleksandra Elčić Čelanović
7. Alen Crnogorčević
8. Alma Džakić
9. Amel Valentić
10.Ana Miškovska Kajevska
11.Anđa S. Ilić
12.Anes Podić
13.Anida Sokol
14.Antonio Mihajlov
15.Asim Mujkić
16.Azra Brkić
17.Bećir Habibović
18.Belma Bečirbašić
19.Bojana Đokanović
20.Bojana Matić, stanovnica Balkana
21.Bojana Mumin
22.Boris Miškić
23.Boro Kontić
24.Branko Ćulibrk
25.Čedomir Mlinarević
26.Damir Arsenijević
27.Damir Porobić
28.Dario Borčak
29.Dragan Golubović
30.Dragica Mlinarević
31.Edin Begeta
32.Eldin Habibović
33.Elmaja Bavčić
34.Ena Bavčić
35.Eroll Bilibani
36.Ervina Dabižinović
37.Esma Drkenda
38.Fadila Selak Radmilović
39.Franjo Šarčević
40.Goran Bubalo
41.Goran Zorić
42.Gorana Mlinarević
43.Hafiza Avdić
44.Hajra Ćatić
45.Hava Mujkić
46.Helena Mandić
47.Ibrahim Brkić
48.Ibrahim Spahić
49.Ifeta Ćesir-Škoro
50.Igor Kamočaji
51.Irina Pockova
52.Ivana Dračo
53.Jakov Čaušević
54.Jasenko Osmanagić
55.Jasmin Bradić
56.Jasmina Čaušević
57.Jasmina Husanović
58.Jasminka Drino Kirilić
59.Jelena Vasiljević
60.Jusuf Makarević
61.Lejla Efendić
62.Lejla Hadžiahmić
63.Lejla Huremović
64.Lepa Mlađenović
65.Linda Gusia
66.Ljuljjeta Goranci Brkić
67.Ljupka Kovačević
68.Marina Veličković
69.Memnuna Zvizdić
70.Merima Dervišić
71.Mevlija Mehmedović
72.Mevludih Rahmanović
73.Milica Plavšić
74.Mirha Pojskić
75.Mirhada Valentić
76.Muhamed Okanović
77.Nejra Čengić
78.Nela Porobić Isaković
79.Nenad Porobić
80.Nermina Mujagić
81.Nermina Trbonja
82.Nervina Habibović
83.Nidžara Ahmetašević
84.Nura Begović
85.Paša Smajić
86.Paula Petričević
87.Ramiz Ćatibušić
88.Sandra Avrosievska,
89.Sandra Zlotrg
90.Sanela Bašić
91.Sanja Vrzić
92.Seida Sarić
93.Selma Asotić
94.Selma Spahić
95.Semir Mehadžić
96.Slavo Kukić
97.Snežana Šešlija
98.Sonja Lokar
99.Sutka Mujagić
100. Svjetlana Nedimović
101. Tamara Cvetković
102. Tamara Zablocki
103. Tanja Grabovac
104. Tanja Miletić Oručević
105. Vahidin Omanović
106. Zilka Spahić Šiljak
107. Zlatica Gruhonjić
108. Zoran Mlinarević
109. Zoran Petrovski

Udruženja i neformalne grupe:
1. Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Kotor
2. Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu (CDTP)
3. Centar za edukaciju i istraživanje “Nahla”
4. Centar za izgradnju mira
5. Centar za mlade KVART
6. Centar za političke studije u Sarajevu
7. Centar za razvoj civilnog društva
8. Centar za razvoj zajednica ToPeer Doboj
9. Centar za žene žrtve rata ROSA
10.Domine, organizacija za promicanje ženskih prava
11.Feministički anti-militaristički kolektiv
12.Fondacija CURE
13.Fondacija za kreativni razvoj
14.Helsinški parlament građana Banja Luke
15.IN Fondacija
16.Inicijativa građanki/Mostar
17.Jedan grad jedna borba
18.Kolektiv.BA – inicijativa za iskustveno učenje
19.Leftist movement “Solidarity” Macedonia
20.Međunarodni centar za djecu i omladinu “Fortis”
21.Međunarodni centar za mir
22.Nansen Dialogue Centre Prijedor
23.Nansen Dialogue Centre Sarajevo
24.ORC Tuzla
25.Pokret građana Gračanice
26.Politička organizacija Udar ljevice
27.Post-Conflict Research Center (PCRC) | Centar za
postkonfliktna istraživanja (CPI)
28.Prava za sve
29.Savez za povratka izbjeglih i raseljenih Bosanske Posavine
30.TPO Fondacija
31.U.G. Budućnost Modriča
32.U.G. Kuća mira
33.U.G. Oštra Nula
34.U.G. SEKA Goražde
35.U.G. Žene Srebrenice Tuzla
36.Udruženja za dijalog u porodici i društvu “Mali koraci”
37.Udruženje “Orhideja” Stolac
38.Udruženje “Sara-Srebrenica”
39.Udruženje ”Naš glas” Tuzla
40.Udruženje „Dijakom “ Sanski Most
41.Udruženje „HO HORIZONTI“ Tuzla
42.Udruženje „Novi put “ Mostar
43.Udruženje „Žena “ Mostar
44.Udruženje Duga
45.Udruženje Glas žene Bihać
46.Udruženje građana Eko akcija
47.Udruženje građana Omladinski centar Gornji Vakuf-Uskoplje
48.Udruženje građanki Grahovo
49.Udruženje HALO
50.Udruženje oboljelih od šećerne bolesti općine Bužim
51.Udruženje Prijedorčanki Izvor
52.Udruženje Snaga žene Tuzla
53.Udruženje Zgrade
54.Udruženje žena ”Li-Woman”
55.Udruženje žena Jadar, Konjević Polje
56.Udruženje žena Most Višegrad
57.Udruženje žena Priroda Bratunac
58.Udruženje žena Sehara
59.Udruženje žena Vive žene
60.Udruženje Žene sa Une
61.Udruženje Žene ženama
62.Žene za Žene International Sarajevo
63.Ženska mreža Hrvatske

Komentari