Mir – riječ koja se često koristi u raznim konotacijama. Toliko često, da ponekad pomislim da je mir kao riječ postao floskula za dobijanje popularnosti i izgradnje prividnog imidža pozitivne persone u javnoj sferi. No, zapravo razumijemo li mir u širem kontekstu od onog da je mir odsustvo rata?
Mir bi trebao predstavljati najviši stadij ljudskog drutštva u moru turbulencija i izazova koje smo, sami sebi, kao društvo i kao čovječanstvo napravili. Građani i građanke u Bosni i Hercegovini, često da li namjerno ili ne, svjesno ili nesvjesno, neverbalna djela doživljavaju kao isključivi instrument narušavanja blagostanja i mira. Međutim, riječ je ta koja pokreće sve. Kako moć riječi pokreće pozivitne promjene, isto tako pokreće i negativne događaje, struje i vjetrove.
Neko je nekada davno rekao da ako želite uništiti jedno društvo, uništite mu kulturu i obrazovanje. Narušavanjem ova dva bitna stuba društva, narušava se stabilnost i harmonija. A narušavanjem stabilnosti i harmonije, narušavamo mir. U Bosni i Hercegovini se već 28 godina, agresivno ugrožavaju i uništavaju kultura i obrazovanje. Nepostojanje jedinstvenog obrazovnog sistema, sindroma dvije škole pod jednim krovom, dijeljenje nedjeljive kulture, prisilno oduzimanje i pripajanje određenih kulturoloških pojava isključivo jednom etnosu, stvara dublji razdor među građanima i građankama, pod krinkom zaštite nacionalnih interesa. Koruptivni sistem, virus nepotizma koji se toliko ukorijenio u društveni sistem Bosne i Hercegovine, onemogućava razvoj i poštivanje ljudskih prava.
Mir se ne može graditi na nestabilnim stubovima društva. Poštivanje ljudskih prava, jačanje povjerenja i kredibiliteta u pravosudni sistem, jačanje kulture i kulturnih ustanova na jedinstven način su temelji izgradnje stabilnosti i mira u društvu. Blagostanje društva je mir. Jačanje ekonomskog standarda je mir. Redovan kulturni sadržaj diljem Bosne i Hercegovine, tokom cijele godine je mir. Jedinstven obrazovni sistem je mir. Mir je mnogo više od odsustva rata. Mir je mnogo više neverbalne komunikacije, neverbalne akcije. Mir je pozitivna retorika. Mir nije utopija. Mir je riječ koja treba biti ugravirana u svaki pedalj države i ispisana na svakom uglu naših života. Mir se mora živiti da bi ga osjetili, jer mir se ne uči.
Mir nije nedostižna, imaginarna konstrukcija. Građani i građanke moraju biti ujedinjeni u svojim različitostima i početi istinski vjerovati jedni drugima, jer kroz povjerenje ćemo ostvariti mir. Moramo osvještavati sebe, jačati sebe kako bismo drugima i drugačijima pružili ruku zajedništva. Mir nam ne može i neće doći sam od sebe, jer mir smo mi.
Čvrsto vjerujem da je mir tu u nama i da ćemo ga uskoro početi živiti. Za moju generaciju. Za generacije prije mene. Za generacije poslije mene. Za budućnost moje domovine!
Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Šta je mir?” a financiran je od strane Civil Rights Defenders.
