Oktobar 5, 2021. „Angažovao sam tim advokata iz Banjaluke sa kojima sam se konsultovao i neko će zaista morati da odgovara za sve ovo što mi se radi i za ovaj, za ovaj progon koji su mi priredili raznoraznim dječijim igricama, fotomontažama, raznoraznim spinovima, raznoraznim montiranim viber prepiskama i svim što su radili. Ovo je nešto što ja ne znam da je iko dočekao od, od političara u svom životu.“ Ovo je dio posljednjeg intervjua kojeg je tadašnji gradonačelnik Prijedora u mandatu dao lokalnoj televiziji dva dana nakon što je široj javnosti postao dostupan dio kompromitujućih foto, video i tekst sadržaja i dva dana prije nego što će mu partijski šef naložiti da da ostavku na dužnost prvog čovjeka grada. Sjećam se i jednog telefonskog poziva tih dana gdje jedan visokorangirani političar pita može li se dokazati da je to montaža, ko to radi, ko je ovlašten. Može, ako jeste. Ali ovdje, ne gubite džaba ni vrijeme ni novac. (I njemu je, kao i mnogima, bilo poznato da još veći dio od onoga što je objavljeno već od ranije kruži privatnim prepiskama među Prijedorčanima.) To je bio trenutak kad sam odlučila početi pratiti predmete klevete pred Osnovnim sudom u Prijedoru u kojima je javna ličnost bar jedna strana u postupku. Dodatni razlog bio je i što se negdje u to isto vrijeme počelo sve više govoriti i o SLAPP tužbama, što je širom svijeta prepoznato kao pritisak na slobodu izražavanja.
Iako Osnovni sud u Prijedoru nema za javnost najpoželjniju moguću transparentnost – onu proaktivnu (da su dostupni identiteti stranaka u postupku i sažetak predmeta, gdje god je moguće), malo po malo prikupili su se podaci o deset predmeta klevete u raznim fazama (pred sudovima širom BiH trenutno ih je oko tri stotine). Sada je to već povelika tabela sa kolonama: broj predmeta, imena stranaka, vrsta postupka (pošto pratim i neke krivične postupke za koje postoji interes javnosti), ime sudije, datumi ročišta, očekivani datum odluke, žalbeni rok i informacije iz drugostepenog suda. U koloni napomene su razne situacije iz suda koje će i ostati u sferi interne komunikacije dok god me drži uvjerenje da im je uzrok nenaviknutost sudija na prisustvo javnosti u sudnicama, za šta imam razumijevanja, a ne da je u pitanju nešto drugo.
Zbog koga se kriminalizira kleveta ako već postoji Zakon o zaštiti klevete?
Dakle, kleveta je već pokrivena građanskim pravom, a pogrešan je utisak dijela javnosti da se sada ova oblast po prvi put zakonom uređuje. Pa otud i podrška tog dijela javnosti novom nacrtu krivičnog zakona u Republici Srpskoj kojim se ustvari kleveta ponovo kriminalizuje, kao što je bila krivično djelo do prije 20-ak godina. Dalje, oblici javnog izražavanja koji sadrže mržnju, podstiču na nasilje imaju za posljedicu. (čime se takođe pravda potreba za novim zakonom), takođe su već obuhvaćeni važećim Krivičnim zakonikom Republike Srpske (član 359).
Međunarodnim sporazumom o građanskim i političkim pravima, čija potpisnica je i BiH, pravo na slobodu izražavanja obuhvata slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja svake vrste, usmeno, pisanim putem, štampom, umjetničkom formom ili bilo kojim drugim sredstvom prema ličnom izboru. Ono je garantovano svima, a ne samo medijima, kako se u dijelu javnosti takođe tumači novi zakon. Tako i od ovih deset predmeta klevete pred Osnovnim sudom u Prijedoru u samo jednom tužena strana je novinar. Ovdje ćemo ukratko predstaviti svih deset, a presude ćemo objavljivati svaku zasebno redom kojim budu donošene, a potom pristupiti i njihovoj analizi, cijeneći da se na osnovu tog broja daju uočiti trendovi.
Ko koristi trenutno važeći Zakon o zaštiti od klevete?
Od deset predmeta klevete, dva su okončana pravosnažnim presudama i o njima je portal zamisli.ba već izvijestio, prenoseći, bez dodatnog komentarisanja, najvažnije dijelove odluka, a nedavno je i organizovao panel diskusiju o rekriminalizaciji klevete. Dragocjenost prve je što 1) prati transformaciju novinarke u političarku (i to čini bez trunke milosti) i 2) odbija dokaz sa anonimne Facebook stranice i spočitava bivšoj novinarki, a sadašnjoj političarki, što nije kao svjedoka pozvala nekog ko bi potvrdio navode iz te objave „jer je to mogao napisati bilo ko i jer se autor nije identifikovao“. I ja bih nekad svašta voljela napisati, ali ne mogu. Nego samo ono pod šta se mogu potpisati. Kuriozitet druge (i potpuno suprotan dragocjenosti) je u tome što je anonimni portal, bez impresuma, bez javno dostupnih podataka o vlasništvu i bez registracije (tekst koji je predmet tužbe takođe nije bio potpisan i javnosti je nepoznat autor), dobio svu moguću zaštitu propisanu članom 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Advokatu tužiteljice trebalo je vremena prije no je uspio identifikovati ko stoji iza tog portala, da bi ga uopšte mogao privesti sudu, a istom se u presudi pripisuje zvanje novinara. Čak se sada, među brojnom konkurencijom, može hvaliti da ima sudski dokaz da jeste novinar.
Okončan je i postupak koji je funkcionerka SDS-a Maja Dragojević Stojić pokrenula protiv Dragana Lukača u vrijeme kad je on bio ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske. U sudu je rečeno da u ovom predmetu nema presude jer je tužba povučena, a time i predmet završen i arhiviran. Obratili smo se Dragojević Stojić s molbom da ustupi tužbeni zahtjev i odgovori zašto je povukla tužbu, za šta odgovore čekamo.
Preostalih sedam predmeta je aktivno i možda i više nego predstojeće presude vrijedne su rečenice izgovorene u sudnicama (kojima ćemo se takođe baviti).
U tri predmeta tužilac je Dražen Vrhovac, vršilac dužnosti direktora Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (negdje on sam, negdje sa bankom, a negdje sa širom porodicom), a tuženi u sva tri slučaja su Marko Munjiza i Stanislav Liščinski, zajedno ili pojedinačno. Jedan tužbeni zahtjev je odbijen i u žalbenom je postupku na drugostepenom sudu, jedna je presuda ovog mjeseca upućena stranama u postupku i odbijajuća je za sve četiri člana Vrhovčeve porodice, a dijelom odbijajuća za njega (od traženih ukupno 14.000 KM za naknadu nematerijalne štete – 9.000 KM za članove porodice i 5.000 KM za prvotužitelja Vrhovca – dosuđeno je na prvom stepenu 2.000 KM u korist Vrhovca i žalbeni rok traje), a jedan proces počinje u junu.
Dalje, bivši gradonačelnik Prijedora Dalibor Pavlović i njegova supruga tužili su Stanislava Liščinskog i tužba je prošlog mjeseca odbijena, a žalbeni rok traje. Potom, tadašnja funkcionerka SDS-a Maja Dragojević Stojić tužila je tadašnjeg poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske Milana Tubina. Sa jednog od ročišta otišla je pravo na sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske gdje se raspravljano o nacrtu novog krivičnog zakona. U svojoj diskusiji bivšeg stranačkog kolegu nije spomenula (iako je on prvotuženi), a jeste spomenula Faktor magazin (koji je drugotuženi, a ATV je trećetužena). Odluka bi trebalo da bude donesena u ovom mjesecu. Formiran je i predmet u kojem je tužilac vlasnik firme „Niskogradnja Marjanović“ Goran Marjanović, a tuženi zamjenik gradonačelnika Prijedora Žarko Kovačević.
I na kraju, jedini predmet u kojem je tužena novinarka, stvarna novinarka, ona koja proizvodi i potpisuje medijski sadržaj (zapamtite dobro ovo: proizvodi i potpisuje), jeste onaj koji pravnik zaposlen u Domu zdravlja Prijedor Aleksandar Škorić vodi protiv novinarke dnevnih novinara EuroBlic i portala SrpskaInfo Bojane Majstorović. Osnovni sud tužbu je odbio, a u toku je žalbeni postupak pred Okružnim sudom u Prijedoru.
Među deset nema najavljenog tima advokata iz Banjaluke s početka ove priče niti postupaka koji se tiču objava koje su dovele do prijevremenih izbora za gradonačelnika Prijedora 2021. godine.
