Danas, na Dan pobjede nad fašizmom, pišem tekst o jednoj ličnosti koju dugi niz godina veoma poštujem. Danas kada tvrde da je fašizam pobijeđen, neću da trošim energiju na ljudske smradove i licemjerne politike i ideologije, već ću misliti o ljudima koji su učinili ovaj svijet podnošljivijim svojim duhom, mišljenjem, primjerom i djelima. Danas kad traje i dalje borba za pravdu, u ovom slučaju Davora Dragičevića za svog sina koji je volio ovog velikog muzičara i čovjeka, posvetiću ovaj tekst svima koji shvataju stanje stvari, ali se i dalje bore svako na svoj način protiv fašističkih i korumpiranih stega društva koje se nikad neće izliječiti jer boluje samo od sebe.
Bob Marley je ostavio bogatstvo, svoju muziku, koja ima jasnu i veliku poruku, čak pomalo naivnu u svojoj čistoti i želji da načini svijet boljim mjestom. Slušajući njegove tekstove, jasno je da je Bob nudio rješenje za sve što baca ovaj svijet u lokvu krvi i patnje. Jeste, bilo bi vrlo jednostavno kada bi ljudi samo shvatili i kada ne bi bili pokvareni do srži, pohlepni i alavi.
Bob nije bio bogat niti obrazovan. Pola crn, pola bijeli, samim rođenjem nije pripadao ni u jednu grupu. On je spajao dva suprotna svijeta. On nije samo svirao reggae, on je živio reggae, rastafarijanstvo, slavio život, ljubav, duhovnost kroz sve što je radio. Kroz siromaštvo u kom je odrastao, sa radio stanica je upijao muziku i napravio nešto po čemu je zauvijek ostao živ i slavljen. Koliko shvaćen, u to nisam sigurna. Danas, dredovi i on se povezuju sa marihuanom više nego sa stvarnim kvalitetama tog velikog muzičara i čovjeka.
Navikli smo suditi iako ne znamo puno o stvarima. Predrasude su dio našeg DNK, a pogotovo želja da se pravimo pametni i moralisti iako svog morala nemamo i šupljak smo do zla boga. Naravno, generalizujem sve nas sa ovih prostora, iako ima dosta nas drugih kojima je zlo od neznanja i mržnje.
Davno sam pročitala knjigu o Bobu koju je napisala njegova žena Rita. Oduševila me spoznaja da je postojala takva jedna duša koja je širila samo ljubav svojom muzikom. Posjedovao je ogromnu harizmu i pokušavajući ispraviti nepravdu u svijetu, dotakao se i politike. Pomalo naivno, pokušao je pomiriti dvije političke struje koje su harale Jamajkom i dijelile ljude u tabore, dijelile im oružje i izazivale krvave sukobe. Marleya su pokušali ubiti zbog tog. Samo su ga ranili. Pucali su i na Ritu dok je vozila u autu svog malog sina i njegovog druga. Spasili su je dredovi koji su zaustavili metak. Marley je to veče izašao na stejdž i pokazao da je nezaustavljiv u svojoj želji da pomiri svijet.
Zalagao se za legalizaciju marihuane predstavljajući sve njene dobrobiti i objašnjavajući zašto politika ne želi da bude legalna. „Marihuana je lijek nacije.“ U rastafarijanizmu, to im je način molitve. Pročišćavanje meditiranjem, pronalazak svoje suštine, vrijeme sa samim sobom, razmišljanje o svemu i svačemu. Ako je marihuana ilegalna, zašto je oružje legalno? Koliko se zgrće bogatstva oružjem i ratovima, odnosno ubijanjem ljudi? „Marihuana je biljka. Dobra je za sve. Zašto vlada zabranjuje marihuanu? Kažu da ne smijemo to koristiti jer nas čini buntovnicima. Pitam se protiv čega!“ Ilegalna im više donosi koristi nego legalna. Sve pare idu u njihov džep!
Da se ne zadržavam mnogo na ovoj temi, postoje mnoge poruke koje vrijede da budu saslušane. Marley nije bio svetac, kao što svetaca i nema. Bio je ženskaroš, imao hrpu djece, dijelio je ljubav kako on to kaže. Ipak, ispravnost njegovog mišljenja i njegovih težnji, neopterećenost novcem i materijalnim stvarima, nam govori o jednom posebnom biću. Pogledajte danas većinu slavnih ličnosti. Pogledajte njihov debilizam uslijed opterećenosti novcem, slavom, operacije koje rade na sebi, njihova umjetnost koja ne šalje nikakvu zrelu ili bitnu poruku, tablete i droga kojom se kljukaju i od koje umiru svakodnevno. Depresija, anksioznost, sujeta koje ih prate. Preopterećenost nebitnim stvarima i potpun nedostatak pravih vrijednosti i hrpu klinaca koji gledaju u njih kao bogove i kopiraju njihove živote i banalnosti koje iz svega toga izvlače. Da ne spominjem naše kvazi zvijezde, zvijezde raznih rijalitija od kojih mi se raspada utroba.
Ipak, oni koji poštuju život i djelo Bob Marleya, oni koji se oblače drugačije, oni koji nose dredove, oni su najomraženiji dio društva, iako teleće glave ne mogu da shvate da samo duboka i izgrađena ličnost može da voli ovog muzičara. Da ne spominjem da samo ljudi koji imaju dovoljno srca da vole i shvate šta je to neopterećena i nesebična ljubav mogu da shvate muziku i poruke Bob Marleya.
Čovjek koji je pjevao da nam ne treba više problema i patnje u svijetu, da vodimo ljubav, a ne rat. Onaj koji je pjevao da treba da ustanemo i da se borimo za svoja prava. Koji je upozoravao da su njihovi trbusi puni, a da smo mi gladni. Pjevao o pozitivnim vibracijama i ljubavi, onoj jednoj koja nas sve spaja. Da će svuda vladati rat sve dok su jedni superiorniji od drugih svojom filozofijom, dok postoji prva i druga klasa, bitnost koje si boje kože, dok svi ne budu imali jednaka ljudska prava, svuda će biti rata i nikad neće prestati. Onaj koji je promovisao samo ljubav i poruke kako će sve biti u redu i da se ne treba brinuti. Da se treba probuditi i živjeti. O muzici, suncu, svim ljepotama života. Šta vam je on, neznalice? Sinonim za narkomana? Njegove obožavatelje šikanirate, a obožavate pacovčine u kravatama koji vam sišu krv svakog dana, od dana kad se rodite dok ne umrete?
Umro je od raka na palcu noge, od rane koju je zadobio igrajući fudbal kojeg je obožavao. Jeo je zdravo, živio zdravo, mislio zdravo i duboko iako nije bio obrazovan jer je smatrao da je obrazovanje ispiranje mozga i da te čini samo glupljim. Ustajao je rano, trčao plažom, kupao se ispod vodopada i pušio džokavac. To mu je bio jutarnji ritual! Živio je ono što jeste, nije bio licemjer niti prodana duša i ostavio nam je najljepše poruke i najljepšu stranu svijeta i života kroz svoju muziku i tekstove.
SMRT FAŠIZMU, ŽIVIO BOB MARLEY!
