Gledala sam emisiju o seksualnom životu tuljana ili pak foka. Koristiću izraz tuljan jer je muškog roda, što je vrlo bitno za ovu priču. Pomisliš: „Ah, te životinje! Baš su impulsivne, napaljene i surove! Seks, hrana, ubijanje, opet seks i tako u krug. Kako grozno! Eto, mi ljudi smo tako drugačiji, srećom!“
Kažu tuljani navale na ženku jer im se digne. Hoće pošto-poto da ga uvale. Ona, jadna, se bori, ali popusti. On ju napumpa pa ona nosi mladunče godinu dana i uz taj teret prelazi kilometre i kilometre okeanom da nađe hranu jer treba to čedo i othraniti.
Kada rodi, još godinu vuče mladunče na sisi i othranjuje budućeg napaljenika koji će da produži vrstu. Uz sve to, čim rodi, eto ti alfa omega giga čove da opet malo umoči jer mu se digao. I tako u krug! Ženka sve sama obavlja, dok se tuljan izvali s čačkalicom u ustima nakon masnih ćevapa i po koje pive. Glasno podrigne i kaže: „Dodaj, ženo, daljinski!“
Uh, malo sam pobrkala. Ne radi to tuljan… Na koga li me to sve podsjeti? Na muškarce, je li?
Ima li razlike između našeg i životinjskog surovog svijeta? Donekle, da. Ljudi su suroviji! Nema veze što su pametniji, mnogo su gori. U našem društvu, muškarcima se i dalje diže, nađu pogodnu ženku, kažu ti si moja, opleti, naprave dijete, diče se odrađenim poslom i vele oni su svoje odradili.
Sad sigurno mislite da nije to tako, da pretjerujem, da su danas muškarci drugačiji. Niste u pravu! To što je jedan od 1000 pažljiv i pravi muž i tata ne znači da se generalno svijest o tom izmijenila. Ako baš tvrdite zdušno da nije to tako grozno kako ja predstavljam, onda ne znam na kojoj planeti živite. Na mojoj ne sigurno!
Ne kažem da su muškarci krivi što su gori od tuljana. Krive su i dame foke što rađaju, daju muškarcu ono što njemu treba, neće gosn kondom, omlitavi mu jer ima kondom oko mozga, pa jbg, bitno da se on osjeća muškarcem.
Da bi imale bar malo od života, foke turaju u sebe pilule, turaju spirale, prave bum među već ludim hormonima i postaju krive što su lude i živčane. Ne daj bože da tuljan prekine svoj sjemevod i opusti foku koja isto voli da se kreše samo su posljedice jebene.
Gledam ove tuljane među životinjama kako se tuku oko ženke, reže, urliču. Bože sačuvaj! Naši tuljani nikad ne bi tako! Ha ha! Koliko sam ih puta vidjela narogušene, pijane, koji urlanjem i šakama obilježavaju teritoriju. Ta teritorija je foka. Šta ona zna, ona je samo plijen i kad je nečija, nije više svoja.
Foke ćute, kažu ljubomoran je jer me voli, trpe udarce, zabrane, lance te velike ljubavi. Foke se ubijaju masovno ako požele otići, ako prestanu voljeti bolesnika tuljana, a ne postoji prirodni zakon niti državni koji može i hoće to da spriječi. Jer foke su foke, a tuljan je tuljan!
Drage moje žene, ne budite foke jer ovo nije animal planet!
Među tuljanima postoje divni muškarci koje ćete privući ako dovoljno volite sebe. Oni su tu da budu naši prijatelji prije svega i da dijele sve s nama, pa i obaveze oko naše djece. Naš zadatak na ovom svijetu nije produžiti vrstu, nekom kuhati i služiti. Naš zadatak je uživati u životu isto kao oni.
Branite svoja ljudska prava i zahtijevajte još više od toga. Kome smeta, nek onaniše uz porniće i hrani se iz konzerve! A kad dobijete male tuljane, naučite ih da budu pravi ljudi! Ako nema muškarca koji nije tuljan, ostanite same, a ako baš ne možeš bez tuljana, onda si foka pa se jebi!
