Govoriti o donošenju izmijenjenog i dopunjenog Zakona o zaštiti od klevete Republike Srpske koji bi, kao takav, kriminalizirao klevetu i uvredu prvenstveno znači promisliti i razumjeti gdje završava sloboda govora, a gdje počinju klevetanje, oskrnavljivanje nečijeg lika i djela i govor mržnje. Osnovnu razliku između slobodnog izražavanja misli i predumišljene diskreditacije nečijeg lika, djela i ugleda čini utemeljenost činjenica prema kojima zasnivamo ono što izgovorimo ili napišemo o nekome ili o nečemu. Utvrđivanje tačnosti, relevantnosti i provjerenosti informacija kojima raspolažemo pri kreiranju suda i sentimenta naspram nekoga ili nečega od najvećeg su značaja pri ustanovljivanju naše prvobitne namjere – da li nam je cilj ukazati na nepravde ili propuste odgovornih na osnovu pronađenih i protumačenih validnih dokaza ili nam je cilj neargumentirano i zlonamjerno oskrnaviti nečiju reputaciju i označiti ga kao glavnog neprijatelja ili glavnog krivca.
S obzirom da regulacija govora mržnje i širenja dezinformacija u BiH (i na svim njenim nivoima vlasti) nije u potpunosti usklađena s međunarodnim definiranim vrijednostima, na kojima počivaju moderna demokratska društva i koja je nužno primijeniti zarad našeg pridruživanja civiliziranom svijetu, potrebno je najprije unaprijediti zakonske, regulatorne i samoregulatorne okvire prema preporukama i standardima međunarodnih konvencija, međunarodnih tijela i Europskog suda za ljudska prava. Predložene izmjene i dopune ranije spomenutog zakona Republike Srpske, u tom kontekstu, značile bi još veći odmak od zadatih uslova koje su pred nas postavile međunarodne institucije. S obzirom da bi predložene izmjene Krivičnog zakona i regulatornog okvira Republike Srpske eventualno mogle ugroziti slobodu izražavanja i u još većoj mjeri manipulirati njenom definicijom i značenjem, predstavnici europskih zemalja reagirali su iskazavši svoju zabrinutost i pozvavši vlasti Republike Srpske da još jednom dobro promisle o eventualnim negativnim posljedicama donošenja takvih izmjena zakona.
Puno konkretnije najavljenim promjenama usprotivili su se bh. novinari i novinarke i borci za ljudska prava. Pokrenuvši peticiju i govoreći o opasnostima koje vrebaju u spomenutim izmjenama, oni su pokušali privući pažnju javnosti i pravovremeno ukazati na štetnost ovakvog djelovanja. Kao oni koji žive bh. stvarnost (a ne čitaju o njoj iz dotjeranih godišnjih izvještaja), novinari i aktivisti počeli su glasno braniti svoja (već ugrožena) prava i (već ograničeno) djelovanje. Kriminalizirati klevetu i uvredu u državi kao što je Bosna i Hercegovina moglo bi biti pogubno na nekoliko načina. U našoj državi (i svim njenim nivoima), pravosudni sistem već je odavno izgubio na svom autoritetu, kvaliteti i postojanosti – njega čine brojni korumpirani tužitelji i sudije koji su u sprezi i dogovoru s predstavnicima vlasti i drugim bogatim moćnicima (jer kako drugačije objasniti tolike mnogobrojne nekažnjene nepravilnosti, afere, pronevjere, zloupotrebe, nepotizam i nerad). U tom kontekstu, protiv novinarke koja odluči istraživati i s javnosti podijeliti, recimo, slučaj namještenih tendera zbog izmijenjenog bi zakona mogla biti pokrenuta istraga i podignuta optužnica. Ako pretpostavimo da su oko velikih iznosa novca uglavnom okupljeni korumpirani političari, drugi bogati moćnici i njihovi poslušnici, u tom slučaju bi novinarka morala da se nađe oči u oči s jednim od njihove vrste, dokazuje da je na legitiman način priskrbila dokaze, a onda morala i da ih vještači i dokazuje njihovu tačnost i provjerenost. Za promptno podizanje optužnice, u tom slučaju, bili bi zaduženi korumpirani tužitelji, a za presudu u korist „oštećenog“ bili bi zaduženi korumpirani sudije.
I dok bi trajao sudski proces, novinarka bi morala trošiti svoju snagu i vrijeme na postavljanje svoje odbrane; istraživanje i obavještavanje o bh. stvarnosti postali bi sporedni, a korumpirani moćnici bi dobili dovoljno vremena koje im je potrebno da prikriju ili ovjere pečate i potpise, odnosno prikriju tragove nelegalnog i stvore privid „sve je po zakonu“ djelovanja. Bez obzira na to koja bi presuda na kraju bila donešena i bez obzira na to koja bi kazna tačno bila izrečena, stvorit će se jedna nova atmosfera, svjesno ili nesvjesno. U toj atmosferi vladali bi strah, nepovjerenje i oprez među „običnim ljudima“, a osjećaj neuništivosti i „jači smo od sudbine (i zakona)“ djelovanja potvrdili bi se i očvrsnuli među korumpiranima.
Bertrand Russell jednom je rekao da ljudi strahuju od misli više od ičega na svijetu, više čak i od smrti, jer je ona revolucionarna, destruktivna, nemilosrdna prema privilegiji, uspostavljenim institucijama i udobnim navikama. Zbog toga, kažu političari Republike Srpske, zaprijetimo joj. Sve dok je misao takva da gleda u ponor i ne boji se, kažu političari Republike Srpske, ugušimo je za zauvijek. Zbog toga što je misao velika i hitra i slobodna i što je svjetlo svijeta, kažu političari Republike Srpske, ograničimo je i ugasimo.
Zaboravili su ipak jedno – u mraku ostat će i oni.
Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Zašto (ne)treba kriminalizirati klevetu u Krivičnom zakonu Republike Srpske” a financiran je od strane Civil Rights Defenders.
