Ovaj tekst sam napisala 26. marta 2018. Dva dana nakon pronalaska tijela ubijenog Davida. Iznijela sam neko moje razmišljanje satkano od informacija koje sam pokupila kroz live snimke mojih poznanika iz Banja Luke. Tekst nije objavljen na portalu kojem sam pisala, ali pronašla sam ga u sandučetu i tu stoji tačan datum.
Mnogo se toga promijenilo za ovih godinu dana i ono što i dalje stoji jeste to da Ja osjećam strah, ali i pored toga biram biti na strani na kojoj su Davor i Suzana. Ovih dana sam jako uznemirena jer su isplivale na površinu neke nove gadosti i fekalije, ograđujem se od svih tih osoba i ne želim takve ljude sretati ni u gradskom prevozu.
U nastavku je tekst….
Prije svega želim se izviniti jer nisam prisustvovala skupu podrške roditeljima u vapaju za pravdom. Nisam ni razmišljala o tome da li ću doći ili ne, znala sam da neću jer ne smijem i izvinite zbog toga. Razmišljam da budem makar sa strane, virtuelna podrška roditeljima koji ovih dana proživljavaju pakao i imaju legitimno pravo da pretjeruju u svemu pa čak i u sumnjama, optužbama kao i to da budu preglasni.
A tek svi oni ljudi oko njih, slučajni prolaznici i nepoznanici, tako empatični, oni osjećaju tu bol i jure nakon svih svojih obaveza da su tu uz oca i majku. Taj dio mase koja je više od mase, više od prijatelja. Divim se Vama, ljudi, ljudine! Bili ste tu za vrijeme potrage, tu ste da izvještavate o svemu pa čak i da izađete na ulicu u znak javnog protesta. Svi vi obični ljudi tako brzo stali ste jedni uz druge, masa vas koja ga nije ni poznavala. Zapravo tako ste posebni i organizovani i nimalo obični ali nažalost ovdje PRAVDE NEMA, ne sa ovima ovakvim koji su trenutno tu samo GRANA NA PUTU do istine i pravde!
Svi su povezani, uvezani kao kanalizacijski odvod. Nikom vjerovati. Ni policiji ni tužilaštvu pa čak ni pojedinim medijima jer svi oni rade za JEDNOGA! David nije preminuo, iako mnogi tako izvještavaju, nije to prirodna smrt! David nije čak ni tragično nastradao jer nije to slučaj sličan saobraćajki. DAVID JE MUČKI KRVNIČKI UBIJEN! Pitanje je ZAŠTO?
S obzirom na riječi njegovih prijatelja o tome kakav je bio i koliki intelektualni kapacitet je posjedovao, odgovor se sam nameće. Nameće se i drugo pitanje a to je: “KO JE SLJEDEĆI?
Oni s vrha koji nas nažalost predstavljaju tj. brukaju, poslali su jasnu poruku prvih dana potrage. Od (NE)ažurnosti policije preko nedostupnih snimaka video nadzora do invazije lažnih informacija o potencijalnom pojavljivanju Davida, a potom sve ono što je moglo dodatno da unakazi našu stvarnost jeste lažni policijski izvještaj i smiješne analize o tome kako je u centru grada ispario do lokalne rječice i navodno se utopio u “potoku “?! David je UBIJEN i nemojte se zavaravati da će počinioce stići Božija kazna ili ruka jer nema on mnogo s tim..
A ako ne preuzmemo kontrolu nad sobom, svojim životom, sa nama je gotovo. Nije ubijen samo mladić po imenu David Dragičević, ubijen je sin, brat, drugar, kolega, prijatelj, talenat, ubijen je čovjek. Ako zajedničkim snagama ne izaberemo nama lojalne i veoma sposobne osobe koje će uredno izvršavati sve zadatke za koje ih plaćamo kroz razne dadžbine, postaćemo leševi, ubijeni svjesno čekajući na nekog drugog. Osvrnimo se oko sebe po koji put, gdje živimo i sa kakvim zvjerima bivamo okruženi. Biramo li to biti osakaćeni?
Moja poruka roditeljima može biti samo jedno a to je BUDITE PONOSNI na biće koje ste rodili i odgojili! Izrastao je u lijepo vaspitanog, kulturnog mladića kojeg su djevojke obožavale! David je bio prijatelj, talentovano biće, humano i osjećajno i stajao je na strani onih kojima je stalo do nekog boljeg mirnijeg i sigurnijeg života o čemu svjedoče brojne snimke njegove solidarnosti sa unesrećenima. Budite ponosni na sve ono što je zajedno sa njim napustilo ovaj pakleni grad kojim upravljaju podli tajkuni! Svi mi koji želimo vjerovati u pravdu, prvo moramo imati one koji će raditi za primjer svima, kojima pravda neće predstavljati status kvo! Oni koji se neće nasmijati kad im se obratimo za pomoć jer nam neko prijeti, koji neće osporavati osnove moći onda kada želimo dići svoj glas jer bi to značilo rušenje ugleda moćnika! Koji neće lažirati obdukcijske nalaze jer bi naštetili sopstvenom imidžu. Što se više vas pojavi i organizuje, ozbiljno će poljuljati jazbine u kojima su ušuskane ubice kako Davida, Nikole, Dženana, Mahira, Miloša, Alekse, tako i svih onih koji su iz više razloga smetali ovom režimu a i svih nas koji smo možda baš sledeći jer ko god progovori, nije zaštićen u ovoj državi gdje je istina najkraći put do smrti
