Ove godine u nekoliko parkova i javnih prostora u Sarajevu postavljena je nova generacija klupa. Ono što ih čini drugačijim od klasičnih na koje smo navikli, je da onaj ko želi sjesti na klupu mora da je otvori, odnosno snažno gurne prema dole. Pitao sam se šta je prednost ovakvih klupa, naročito jer je dio na koji se može sjesti vrlo težak i čini se da stariji ljudi nemaju baš snage da ga gurnu dolje.
Par mjeseci kasnije dobio sam odgovor: dno sjedećeg dijela kupe – koje je vidljivo i kada niko ne sjedi na njima – kao i pozadina, su prostori za reklame. To znači da su klupe zamišljene tako da nisu samo mjesta za sjedenje, nego reklamni prostor. Skoro groteskna nova ilustracija potrošačkog društva u pokušaju da svaki dostupan centimetar prostora pretvori u reklamni pano, ili kako neki to nazivaju “vizualno zagađenje” našeg urbanog prostora.
Na sreću, nisu sve klupe zamijenjene i još uvijek ima onih koje služe samo da neko sjedne na njih. Također na sreću, mehanizam djelimično pobjeđuje sam sebe. Naime, mehanizam za otvaranje klupa očito nije imun na hrđu i dio koji se otvara je često tako težak da neke klupe ostaju stalno otvorene, zaglavljene u poziciji za sjedenje i ne može da se vrati i stoji uspravno, tako da reklame na dnu ostaju sakrivene čak i kada niko ne sjedi na klupama (izuzev ako ne legnete ispod njih).
Dobro je vidjeti da i klupe mogu razviti subverzivnu moć otpora.
