Kako je moguće da jedna zvanična moderna historiografija ne pamti žene? A bilo ih je. I ne samo žene. Kako je uopšte moguće da je historija jednog kulturnog i geografskog miljea tako homogena, jednolična, jednodimenzionalna? Kakva su to društva koja rekonstruišu i njeguju takvu historiju? Jesu li to su ista ona društva koja promovišu entnonacionalnu čistotu, separatisanje i subverzivnu eliminaciju svega što naizgled ugrožava istost koja običnim građanima i građankama predstavlja iluziju sigurnosti?
Ono kako danas izučavamo historiju odraz je muškocentrično i heteronormativno organizovanog društva. Dakle, društva fokusiranog na bijelog srednjovječnog strejt muškarca kao dominantnu jedinku. Naše društvo sada, ali i društva prije nas, su i te kako bila bogata plemenitim i najrazličitijim pojedinkama koje su doprinosili razvoju zajednica na svim nivoima. Knjiga Žene BiH to upravo i dokazuje.
Projekt Žene BiH, iako spontano nastao, naišao je na veliku podršku javnosti. Tri entuzijastkinje Masha Durkalić, Hatidža Gušić i Amila Hrustić-Batovanja došle su na ideju da u okviru mjeseca marta, koji se globalno obilježava i kao mjesec ženske historije, promovišu različite profile značajnih žena. Prvi val vizuala, ilustracija i biografija online publika dočekala je pozitivnim reakcijama, inicijativama i idejama, što je, reklo bi se, dodatno utjecalo na prepoznavanje potrebe za proizvodom koji će ujediniti žene svih profila na jednom mjestu. Na svu sreću, ideja se uspješno nastavlja razvijati i poslije mjeseca marta uz podršku velikog broja ljudi. Izdavanje jedinstvene knjige biće pozdravljeno i putem crowdfunding kampanje, gdje je ubrzo nakon objavljivanja premašen i prvobitni zacrtani novčani iznos, čime se još jednom potvrđuje postojanost potrebe za ovakvim proizvodom.
U knjizi Žene BiH, svoje mjesto našlo je 50 žena čemu je prethodio vrlo izazovan proces selekcije. Ove žene su uglavnom pionirke u svojim oblastima. One su režiserke, profesorice, umjetnice, naučnice, humanitarke, doktorice, antifašistkinje, muzičarke, narodne heroine i feministkinje iz Bosne i Hercegovine. Samo neka od imena žena koje su se našle u knjizi su: Ferida Duraković, Adela Behr, Smilja Mučibabić, Jasmila Žbanić, Staka Skenderova, Miss Irby, Selma Spahić, Zilka Spahić Šiljak, Amira Medunjanin, Vera Šnajder…
Profili ovih žena podrazumijevaju kratku biografiju i ilustraciju. Biografija je rezultat izuzetno vrijednog istraživačkog procesa, što u ovom slučaju zaista ima puno značenje te riječi, naročito kada se uzme u obzir činjenica da se na imenima ovih žena desetinama godina taložila prašina. Neka od ovih imena ne prepoznaje ni internet baza podataka, što za današnji pojam istraživanja predstavlja zaista pravi izazov. Ilustracije žena uz pripadajuću biografiju radilo je desetine ilustratorica, što cijelom ovom projektu daje potpuno novi značaj.
Na zvaničnoj stranici Žene BiH mogu se pronaći svi dodatni podaci o kampanji, kao i sve informacije vezane za ovaj projekt. Knjiga Žene BiH svakako da je finalni proizvod marljivog rada, ali cijeli projekt je i te kako mnogo više od toga. Na facebook stranici Žene BiH, koja se redovno ažurira, mogu se naći i intervjui rađeni sa dizajnericama, ilustratoricama i grafičkim dizajnericama koje su uzele učešće u ovom projektu. Adminke ove stranice na dnevnom nivou svojim objavama i dalje motivišu svoje brojne pratitelje/ice pozivajući ih da pišu o ženama koje ih inspirišu svojim radom. Projekt Žene BiH naišao je i na medijsku podršku, te bi ga se uzimajući u obzir njegovu realnu i simboličku veličinu zaista s pravom moglo nazvati društvenim, ako ne i nacionalnim pokretom.
Projekt je od početka rađen na volonterskoj osnovi, s velikim entuzijazmom i željom. Knjiga Žene BiH biće izdata u februaru iduće godine, a do tada svi zainteresirani za pomoć pri izdavanju mogu posjetiti i gore navedenu stranicu, odnosno – zenebih.ba.
Neka ova knjiga bude početak, a neka budućnost donese imenovanje ulica, trgova, šetališta, bolnica, škola, akademija po ženama čije rezultate rada uživaju današnje generacije. Neka to bude podsjetnik za sve, da je ipak moguće i danas oduprijeti se opresiji, biti drugačiji i živjeti van nametnute socijalne norme. Nadajmo se da će projekti poput ovog ohrabriti mnoge druge pojedinke i pojedince da kreiraju inspirativniju sadašnjost gdje će solidarnost biti princip, a rezultat toga afimiranja vrijednih i plemetnih pojedinki i pojedinaca kojih ćemo se sjećati po predanom radu. Jedino tako tretirajući historiju – slušajući i čitajući o autentičnim iskustvima onih koji su bili pod opresijom socijalnih politika, možemo širiti svoje svjetonazore, te se stavljati u službu bolje budućnosti.
