Razdoblje u kojem živimo nastalo je iz niza društvenih promjena, a naročito tehnološkog napretka i djelovanja globalizacijskih procesa utičući tako na mnogobrojne društvene skupine. Porast materijalnog bogatstva u društvu vodi stvaranju uočljivih socijalnih nejednakosti, izdvanjanja manjine neopterećene svakodnevnim preživljavanjem i većine koja vodi borbu održavanja „gole egzistencije“.
Društvene razlike različitih oblika i vrsta ključni su faktor stvaranja društvenih klasa, viših i nižih, dovodeći tako do raslojavanja društva i tvoreći potpuno suprotan sistem sistemu društva jednakih šansi, gdje svi imaju iste mogućnosti i prava za ostvarivanje vlastitih potencijala i sudjelovanja u svim aspektima života. Govoreći o siromaštvu kao već poznatoj historijskoj konstanti, svjesni smo da iz dana u dan rastu brojke socijalno ugroženih kategorija osuđenih na prosjačenje i milostinju. Moderno društvo je prije svega industrijsko društvo, a industrijalizacija je uzrok najsnažnijih promjena koje su najveći utjecaj imale u Evropi stvarajući novu kulturu, nove načine života i nove vrijednosti. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, siromaštvo je prestalo biti predmet interesa političara shodno socijalno-ekonomskim trendovima toga vremena. Sama riječ siromaštvo implicira nepoželjno društveno stanje, društveni problem i upućuje na to da se siromašnim pojedincima i skupinama treba pomoći kako bi se njihovo stanje promijenilo.
U savremenom životu siromaštvo i glad u smrt su gurnuli milione ljudskih bića. Na društvenoj razini u Bosni i Hercegovini primjetan je stalni trend porasta stope siromaštva, socijalne isključenosti i društvenih nejednakosti općenito. Prema nekim procjenama u BiH se danas oko 70% građana nalazi u zoni siromaštva, a od njih 30% nema ni za „golu egzistenciju“, preživljavaju zahvaljujući obroku iz javne kuhinje. Razlozi tome su mnogobrojni. počevši od posljedica rata i procesom tranzicije, izlaganjem stanovništva novim vrstama različitih rizika poput recesije, povećanja nezaposlenosti i procesom inflacije. Svakodnevni rast cijena osnovnih životnih namirnica i troškova života najviše pogađa socijalno ugrožene skupine društva koji su gurnuti na margine opstanka.
Vlasti u BiH nisu poduzele nikakve veće mjere s ciljem sprečavanja posljedica inflacije osim što su usvojile neke oblike jedokratne pomoći stanovnicima kojima to ništa puno ne znači. Jednokratna pomoć od 100 KM nije rješenje za problem nezaposlenosti stanovništva. Potreban je veći angažman drušva i države da se smanji postotak ugroženih kategorija, da im se omogući svakodnevna hrana i krov nad glavom jer i sami smo svjedoci koliko ljudi živi na ulicama, spava po parkovima, gladni, žedni, bolesni, bez sigurnog utočišta i pomoći države. Svjesni smo i toga koliko djece nema mogućnost redovnog osnovnog, srednjeg ili fakultetskog školovanja, koliko mladih ljudi napušta svoju domovinu iz svima nam poznatog razloga: ekonomske krize i boljim životnim uvjetima. Šta to država radi, odnosno ne radi, da spriječi ove probleme koji za sobom ostavljaju niz posljedica još nevidljivih budućim generacijama? Kako da pomognemo ljudima koji umiru od gladi kada se ne želimo staviti u njihovu kožu i hodati u njihovim cipelama makar na jedan dan?
Kako je moguće da je država slijepa na svakidašnje prizore i da svojim postupcima samo radi kontra efekat od onog pravog? Prodor nezaposlenosti i drastičnog odlaska stanovništva široko je povezan sa korumpiranošču društva, socijalnoj nepravdi, nepoštenju i manjku moralnih načela. Znamo da ne postoji jedinstveni, optimalni model rješavanja siromaštva koji bi vrijedio za sva društva. Pomoć inostranstva može koristiti, ali isto tako i štetiti ako se njome stvara osjećaj nesposobnosti. Opsežna ekonomska i socijalna literatura, ali i svakodnevni život, jasno ukazuju na to da sama državna vlast u BiH nije kadra riješiti probleme siromaštva i društvenih nejedankosti. Za ostvarivanje vladavine prava presudne su politička volja i odlučnost vodstva. Stoga, ako se u BiH svi predano posvete radu na smanjenju siromaštva i socijalnome uključivanju, ona može ući u novo doba u kojem će težiti ostvarenju dostojanstvena života za sve stanovnike i stvarati društvo u kojem će se živjeti u prosperitetu, miru, slobodi i sigurnosti.
Kao demokratska država, imamo mogućnost i pravo biranja ljudi koji će biti vrhovna vlast, sprovoditi prava i zakone te nametati svoje ideje i ostvarivati ih. Ideja rješavanja pitanja siromaštva je jedna od prvih koje se trebaju realizovati i zbog koje svi moramo dati svoj maksimum. Svjedoci smo da se u roku par dana može skupiti hiljade potrebnih novčanih sredstava za nečije liječenje što je čisti dokaz da društvo u BiH ima moralne vrijednosti i da ima nade. Angažman vlasti države je najbitniji, smanjiti stope nezaposlenosti i omogućiti veći pristup hrane socijalno ugroženim kategorijama stanovništva, smanjiti cijene osnovnih životnih namirnica. Mnoštvo je načina kako spriječiti konstantni rast stope siromaštva i raslojavanja društva, samo treba postojati namjera i ljude koji žele načiniti promjenu.
Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Socijalna (ne)jednakost u Bosni i Hercegovini” a financiran je od strane Civil Rights Defenders.
