Dok Te nema skupljam stvari
Razbacane po brodskom podu
Slike zapuštenog voćnjaka
Naslikane u suton
U vrhuncu strasti.
Slast, Ide mi voda na usta od pomisli na mač i kist
Da vidiš sta bi ti radila zamazanih ruku.
Klizi mi niz butine tvoj glas.
Obećala bih ti bilo šta Ali nisam to JA.
Ne više…
Već dugo čekam svanuće
Moja svilena haljinka svlači nadu povratka.
Samo da ne povratim po tim mišićima, tvom hramu Mali (masno mi je vazda škodilo)
Navikla sam na samoću, posebno su noći smješne.
U toj gužvi sa takvim društvom, smaram nadlaktice na prozoru
Prislonjena na fotelju posmatram svoje prazno ispunjenje
Posmatram dugo i ponosno.
Nazdravljam svemu što nemam i što nisam, svemu što se očekuje od mene.
Snaga je u samoći
A gdje je ljubav?
Zar treba da slušam o sreći od tebe, zar je takvo doba stiglo Baš mene? Pokušava li to bubašvaba da me podući gazanju?
Pričaš mi o ljepoti gade Mali?
Neukusni, šta kažeš o mojim ukusima?
Navikla sam na samoću
Daljina mi je tako bliska
Ne mješam se
Nesvrstana sam i Gorko sa slašću pijem
Ne pripadam nijednom kurcu oko sebe.
Romantika mi visi iz džepa, naivnima da zablistam.
Ne da je nemam gdje ostaviti na čuvanje
Neću! Ovako me svaka sorta ne prepoznaje u noći, na ulici u krevetu
u životu.
Ne bih da se namećem Ali dok Vi odmičete to je nemoguće.
Tu Sam da me osjetiš
Da me pamtiš
Slaviš
Oplakuješ i žališ
Čak i kad te dozivam stidljivo usnicama to je samo zato da ti nerve (S)jebem
Navikla sam
Naviko si
Navikli smo
