Ljudi koji kopaju po kontejnerima! Gotovo zvuči kao mitska bića. Ne obazireš se suviše na tu pojavu, ne dira te jer je primjećuješ nesvjesno, u prolazu, i izgleda ti kao ružan san.
Primijećuješ ih dok negdje žuriš, dok razmišljaš o računima koje treba platiti, dok ideš ka bankomatu da digneš onoliko koliko je ostalo i dok računaš u glavi koliko čega za to možeš kupiti, a da ti ostane za ono još nešto što ti baš treba. Navlačiš! Građani Bosne i Hercegovine, navlačite da navučete do sljedeće plate. Rastežete kao gumu, a boli dok natežeš, no ne smiješ pustiti.
Ko su ljudi koji kopaju po kontejnerima? Hoćemo li jednog dana to biti mi?
Jutros sam ih odjednom primijetila. Okretala sam se i gledala kao da ih prvi put vidim. Ipak, znam za tu pojavu odavno i ne razumijem zašto sam je uzimala kao nešto normalno. Hej, to ljudi, mi, neko od nas, neko među nama kopa po smeću! Šta misle da će naći?
Jutros sam nehotice pomislila da li je bar to smeće kvalitetno! Može li se probrati šta? Imaju li ljudi šta bacati? Imaju! Svoje živote!
Ta bakica je sasvim solidno obučena. Gurala je dvoje kolica. Išla je u kupovinu. Da li je i to bio neki drugi kontejner pa je sad navratila i u ovaj da vidi šta je stiglo od robe? Otkad su nam kontejneri postali tržni centri dok novi, pravi tržni centri sa markiranom robom niču iza svakog ugla?
Stanem i gledam oko sebe. Vidim ogroman jaz, ogromnu rupu u koju upadamo sa našim skupim telefonima, autima, markiranim satovima, skupom odjećom, penzionerskim torbama, kontejnerima, smećem, glađu, šupljim čizmama, djecom koja prose, depresijama, ispijanjima kafe, žderanjem svinjetine, bureka, potocima alkohola koje poločemo vikendom, drogom koju nam gutaju djeca…. Upadamo u bezdan ne znajući da padamo sve dublje jer mislimo da fakat letimo.
Koji nam je đavo??
Šta osjećam dok vidim ljude koji kopaju po smeću? Zašto nisam tužna, ljuta? Zašto sam ravnodušna na tu pojavu već godinama? Zar stvarno mislim da je to normalno? Šta je ova zemlja napravila od mene i kako me je to odgojila? Zašto mi ne da posao kad sam se školovala toliko godina? Da li ću i ja jednom kopati po tim kantama smeća? Zašto mi to izgleda realnije nego da ću ikad ovdje naći posao i živjeti dostojno jednog ljudskog bića?
Izaći ćemo na izbore i sljedeći put, ratovaćemo i sljedeći put da odbranimo neke ideje koje nas zasljepljuju godinama, zbog kojih ne vidimo tu famoznu i masovnu pojavu – građane BIH koji kopaju, kopaju i kopaju po kontejnerima!
