Koliko puta ste dosad čuli izraz ,,antifašizam“? Sigurna sam, bezbroj. Ali koliko puta ste se zaista zapitali šta on znači i kakvu priču krije iza sebe?
Antifašizam je zajednički naziv za grupe, organizacije i ideologije koje se junački suprostavljaju fašizmu i nacizmu. Izraz je u upotrebu ušao sredinom 1920-ih godina i označavao je žestoke protivnike italijanskog desničarskog režima sprovođenog od strane zloglasnog diktatora Benita Musolinija. Antifašistička borba koja je trajala više od 20 godina i mobilisala desetine miliona ljudi, ostavila je dubok trag u društvima. Iako je ovaj pokret odnio pobjedu, prijetnja od fašizma nije nestala.
Danas antifašizam ne predstavlja samo borbu protiv fašizma kakav je bio prije i tokom Drugog svjetskog rata. Kada je nacistička Njemačka počela progon protiv židovskog naroda poznat kao Kristalna noć, počela je era diskriminacije Jevreja i drugih naroda, homoseksualaca, osoba sa invaliditetom te asocijalnih ljudi.
Iako se svijet tokom godina mijenjao, Kristalna noć nikad nije zaboravljena. Borba protiv fašista proširila se na borbu protiv homofobije i rasizma koji je nažalost u porastu i kojem se mora stati na kraj. Borba protiv fašizma mora se voditi stalno i treba se učiniti sve kako bi se spriječio povratak fašizma.
Nezamislivo je da se danas 70 godina nakon veličanstvene pobjede nad mrakom i terorom, stidimo svog antifašističkog nasljeđa, tog dubokog humanističkog opredjeljenja i vjere u čovjeka, slobodu i ravnopravnost. Ta borba, uprkos osporavanju povampirenih zagovornika fašističkih ideja na tlu bivše SFRJ, nikada neće biti zaboravljena. Danas novine često zloupotrebljavaju riječ antifašizam. One ga predstavljaju kao nešto što je bilo potrebno, ali ne i dobro. Stide se svoje prošlosti jer u današnjem društvu vladajuće stranke često nude program veoma blizak fašističkim učenjima.
U školama djecu uče da su četnici i ustaše ratni heroji, a partizani prikazuju kao ratne zločince. Prikazuju četnike i ustaše kao borce za oslobođenje od fašizma i tako im usađuju kriva viđenja i poimanja istorije. Nije čudo da djeca kad odrastu imaju iskrivljena mišljenja i postaju pristaše fašističke politike. Stide se svojih predaka koji su dali život za slobodu jer danas je dobro i moderno biti fašista, a sve to maskiraju pravdajući se borbom za svoj narod. Ja sam ponosna što sam antifašistkinja i što su moji preci dali živote za slobodu. Antifašizam nije samo apsolutno dobro, javna vrlina koju treba isticati, ima i on mana kao i sve ideologije, ali je najbolji i najefikasniji u borbi protiv zla koje se nikada ne smije zaboraviti.
Prve antifašističke borbe u Kraljevini Jugoslaviji, prije Drugog svjetskog rata, počinju da se organizuju tokom dvadesetih godina dvadesetog vijeka na Beogradskom univerzitetu. Studentsku borbu protiv fašizma preuzima Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) na čelu sa Josipom Brozom Titom. Jugoslovenski pokret je među prvima pokazao solidarnost sa borbom naroda Španije protiv fašizma, sprovođenog od strane Franciska Franka i njegovih sljedbenika. KPJ se tokom Drugog svjetskog rata odlučno suprostavljala surovim progonima ustaša i četnika i njihovoj genocidnoj politici. Dvadesetišestog septembra 1941. godine u selu Stolice kod Krupnja, usvojena je odluka o pozdravu stisnutom pesnicom i sloganom: Smrt fašizmu-sloboda narodu!
Iskustvo kojem je prethodila antifašistička pobjeda, njegovo neprestano isticanje i sjećanje na njegove mnogobrojne žrtve, postalo je neizostavan dio državne politike i dominatne kulture sjećanja u Jugoslaviji, poslije 1945. godine. Nažalost, to nasljeđe je bivalo sve više zaboravljeno nakon Titove smrti i rezultiralo krvavim građanskim ratom u BiH (1992-1995). Istina, danas našom zemljom ne vlada rat, ali velika je zabluda da je fašizam izumro.
Fašizam je i dalje prisutan, skriven pod maskom kapitalizma, živi dokle god mu mi dopustimo. Jugoslovenski antifašizam prvo se javio u Istri davne 1919. godine kao autohton i istinski antifašizam. Krajem 1930-ih zabranjen je rad KPJ, tada KPJ za svoj prioritet uzima politiku ,,narodnog fronta“ i borbu protiv fašizma, a 1939. ističe slogan: ,,Branićemo granice, branićemo zemlju“. U linije otpora su bili uključeni i studenti koji se 1936. godine uključuju u borbu protv fašizma. Revolucionarni studentski pokret je učestvovao u mnogim demonstracijama poput one gdje su palili Musolinijevu sliku i vikali: Dole fašizam!
Vladajuća politika nastoji da sistematski izbriše bogatu antifašističku istoriju. Antifašistički stav mora biti politički stav svih društava današnjice. Sam taj pokret je univerzalna moralna dužnost i neodvojivi napor za ostvarenje društvene jednakosti. Ne samo kao nasljeđe iz prošlosti već i kao aktivno opredjeljenje, antifašizam je isto tako i danas potreban kao i u doba vladavine tog ekstremno desničarskog terora u Evropi.
Izvor: Oštra Nula
