Ne volim historiju/istoriju/povijest. Pišu je pobjednici. Ili barem oni koji su našli vremena i načina pisati ju. Udžbenici historije obiluju znamenitim muškarcima. U njima je opisana njihova hrabrost, rjeđe kukavičluk. Oni su se dogovarali da nama bude bolje. Ratovali, da nama bude bolje. Ubijali u ime: da nama bude bolje. I nikada se nisu pitali: Drugovi, ko nam pere čarape. Ko im pere?
Sustavno-sistemsko brisanje žena iz udžbenika i pisanih tragova na kojim temeljimo naša znanja iz historije, zaista je požnjelo zadivljujuće rezultate demonstrirane u činjenici da je ženama odato priznanje – otprilike jednako kao muškarcima, ali pomnoženo sa nulom!
Ulice na periferijama
Danas vrlo mali procenat ulica nosi nazive po znamenitim ženama. Doduše i kako bi kada znamenitih žena nema u protokolima, nema u zvaničnim udžbenicima zvanično odabrane historije? Rijetko ćete vidjeti vidjeti naziv ulice koja nosi žensko ime, još rijeđe novčanicu koja nosi ženski lik. Znamenitih žena nema. Izbačene. Dokaza nema. Probajte javno to reći. Uglavnom, slijedi rekacija: Luđakinja ste koja se ne bavi stvarnim problemima žena, već sere. Sere!
Ulice nazvane po ženama, nerijetko u perifernim dijelovima, dovoljno male i zabačene da ćete njima hoditi samo ako vas tamo put nanese. Na korzo tamo sigurno nećete ići. Možda ćete kupiti motor za traktor preko pika, pa ić’ tamo da preuzmete. Jaran će vam psovat sve po spisku jer je izdrnd'o Golfa S paketa i jer ga je presjeklo da će mu ljubimac kolabirat dok ste se uspeli do broja 4B. (ilustracija, pretjerivanje) Znamenite žene koje hrane patrijarhalni konstrukt žene ogledan u herojini majci, možda će i naći svoje mjesto negdje centralnije. Procenat takvih ulica: nebitan.
Nedavno sam primila k znanju incijativu koju je pokrenula izvjesna politička partija, a odnosi se na promjenu naziva jedna od rijetkih ulica koja nosi žensko ime: Ulica Azize Šaćirbegović, a sve s ciljem da se oda počast generalu Stjepanu Šiberu. Ovaj put ne želim ulaziti u analizu koliko je ko zaslužan ili nezaslužan da neka od sarajevskih ulica nosi naziv po njoj/njemu, ali želim otvoriti pitanje: zar se stvarno ne možemo kretati u smjeru koji će nam u konačnici omogućiti da se davanjem prigodnih naziva ulicama podjednako oda počast muškarcima i ženama? I da, ko će i kako platiti za stoljeća nepravde i minimiziranja napora jednog čitavog roda? Izvjesna politička partija (možda u neznanju i nesmotrnosti vlastitoj) demonstrira institucionalnu mizoginiju koja je prisutna u tolikoj mjeri da je teško i primjećujemo.
Ako već žele biti korektni i uraditi nešto lijepo za društvo u kojem žive, rade i lijepo zarađuju, neka nam daju argumente zašto ulica Azize Šaćirbegović treba biti preimenovana u ulicu neke druge žene. Oni pričaju o ideološkim razlikama… Moram im priznat da ni njihova ideologija nije za izvoza na slobodno tržište društveno-političkih odnosa jer je ideološki određena da obriše svaku ženu i otvori (još) prostora muškarcima.
Na radionici kod Trumpa
I hajde što su mizoginični, nego su i cinični, a to demonstriraju u furioznom zaključku svog priglupog saopštenja: “Ukoliko političke stranke koje participiraju u OV Novo Sarajevo smatraju važnim da i Aziza Šaćirbegović ima određeni značaj za Općinu Novo Sarajevo ili državu BiH, predlažemo da se neka manje frekventna i naseljena ulica u Sarajevu nazove po njoj”.
Predlažem svima da se isčlane iz DFa. PR ekipa im je bila kod Trumpa na radionici iz lijepog pisanja saopštenja. Slijedeći korak je predvidiv: pod haubu ćete i imaćete iste frizure kao tutor im. Pa vi vidite.
Kada smo već kod Trumpa… Većina nas nikada nije čula za Harriet Tubman. Ključna karakteristika: znamenita žena. Okej žena, udžbenici, sistemsko izbacivanje, bla bla… Većina nas nije čula ni za Andrew Jacksona, mada su nam šanse da upoznamo tog skota bile znatno veće. Ključna karakteristika: robovlasnik.
U društvu u kojem su rasizam i segregacija uznapredovali, vjerovatno bi se postignuća ovog čovjeka pomno analizirala, istraživala i primjenjivala prilagođeno postojećem kontekstu. Andrew je ujedno i lice sa novčanice od 20 američkih dolara. Obamina administracija odlučila je robovlasnika zamijeniti borkinjom protiv ropstva Harriet Tubman, poznatoj po krilatici: sloboda ili smrt.
Trumpova administracija rekla je toj odluci “ne”. Andrew će još dugo biti svjetlo srama američke administracije, ali i kompletnog američkog društva. A Harriet ko se sjeti, sjeti…
Povratak Jane Austen
Da nije sve tako sivo – crno (aaaaa jesteeeee) uvjerava nas vijest koja datira iz juna postojeće godine.
Naime, Bank of England je uzela u obzir 200godišnjicu smrti Jane Austen i donijela finalnu odluku kojom će ova znamenita žena postati druga žena u historiji koja će se naći na nekoj od novčanica koju ista izdaje. Radi se o novčanici od 10 funti.
Ustvari, inicijativa da se lik Jane Austen nađe na nekoj od novčanica bila je jedna mukotrpna saga koja je podrzumjevala optužbe da inicijatorke nisu dovoljno feministkinje jer se ne bave dovoljno bitnim problemima (a ovi što kritikuju se kao bave, pa stignu optuživat lol), onda su im muškarci psovali sve po spisku, slali dickpics u inbox…
Vjerujte da im nije bilo lako i zato se njihovom uspjehu radujem još više! Živjele žene! Hoćemo sve!
