Virtuelna društvenost

Često nismo ni svjesni koliko smo zapravo uvučeni u svijet virtuelne stvarnosti.

Istina jeste da smo mi kao društvo imali veliku korist od napretka tehnologije ali smo u isto vrijeme počeli da sve više duhovno propadamo i uvlačimo se u virtuelna dešavanja umjesto da živimo sasvim jedan drugi život mimo tehnologije. Tehnologija jeste zaista veoma korisna u svim segmentima života i mnogo stvari je lakše i do mnogo toga lakše dolazimo na poljima medicine npr, zatim tehnika koja nam olakšava svakodnevnicu, te komunikacija sa ljudima koji su veoma udaljeni od nas – rodbina prijatelji i slično, ali smo zaista pretjerali čini mi se uvodeći virtuelnu stvarnost kao dio svakodnevnog života. Svakog dana sve je više nekakvih društvenih mreža za komunikaciju, na koje mi kao pojedinci se hvatamo kao ribe na mamac i u jednom trenutku postajemo zaista opsjednuti tim virtuelnim segmentima našeg života koje počinjemo i da usađujemo i najmlađem naraštaju pa tako da djeca počinju vrlo rano da koriste računare i imaju pristup internetu kao i mobilne telefone o kojima sam ja mogla samo da sanjam u osnovnoj školi a taman posla još i da ih koristim a oni to čine već uveliko.

11

Internet pored svih korisnih stvari koje sadrži u toj dobi predstavlja veliku opasnost po mladi naraštaj jer se nikada ne zna ko se krije iza nasmješenih lica fejsbuk profila ili možda neke druge društvene mreže pogodne za skrivanje ličnih podataka i informacija o nekoj osobi što može dovesti dijete u nekim slučajevima u veliku opasnost. Dosta toga je se otelo kontroli pa ni sami roditelji nisu u stanju više da kontrolišu svoju djecu jer i oni sami budu uvučeni u ralje virtuelne stvarnosti pa se dogodi da ni ne primjete kada je opasnost u blizini. Da li je do toga došlo jer mi jednostavno volimo da uljepšavamo našu svakodnevnicu pa stalno buljimo u smartfone u iščekivanju novih šljaštećih momenata kod naših virtuelnih prijatelja sa kojima više ne možemo pošteno da popijemo ni kafu bez buljenja u telefon jer smo zbog tog istog telefona iscrpili sve neke ‘normalne’ teme za razgovor? Došlo je do toga da trogodišnjak prelazi sam cestu na kojoj nema pješačkog prelaza a majka se ne obazire na upozorenja vozača i neometano tipka na telefon. Pa šta se to događa sa nama, da li smo postali krojači vlastite propasti umjesto da iskoristimo sve pogodnosti koje nam tehnologija pruža a nastavimo se duhovno izgrađivati? Dolazi do toga da knjige skupljaju prašinu jer ih nema ko čitati s obzirom da se prepričane lektire nalaze na internetu kao i citati poznatih ljudi koje ‘virtuelni intelektualci’ često koriste umjesto da pročitaju zapravo i poneku knjigu, što sigurno ne bi naškodilo.

13

O pozorištima, galerijama i muzejima neću ni da posebno pišem jer odavno zjape prazne kao da nisu ni bile temelji za kulturnu izgradnju samog čovjeka i društva. Postali smo društvo duhovne dekadencije i tehnološke prevlasti koja nam preuzima sve ono što ne bi trebala, umjesto da spojimo ugodno sa korisnim. Zar zaista moramo svaki momenat našeg života podijeliti sa cijelim svijetom, gdje je nestala intimnost ,privatnost, momenat samo za sebe? Zašto svi moraju znati šta smo jeli, pili, obukli, gdje se trenutno nalazimo? Skoro samo vidjela oglas u kojem neki čovjek prodaje preko 4000 knjiga za 5 konvertibilnih maraka i nevjerovatno javilo se troje ljudi da pita za dodatne informacije, dok na drugom oglasu se prodaje mobilni telefon u skromnom iznosu od 650 konvertibilnih maraka i tu se javlja bar 10 ljudi da ga kupe. To nam govori koliku šta ima vrijednost, odnosno šta je za nas sada primarno u životu i društvu. Možda će neko reći da nisam u pravu i da sam napredak sam po sebi mora uzeti neki ceh ali opet ni mi ne trebamo dozvoliti da nam buljenje u telefone oduzima osnovne ljudske radosti kao što su da budete uz djecu dok odrastaju, da uživamo u lijepom danu,obilasku prirodnih bogatstava i jednostavnom druženju sa ljudima koji su nam dragi jer je vrijeme dragocjeno i ne treba da ga uludo trošimo.

Autor: Tanja Mijić

Tekst je nastao u sklopu radionice “Građansko novinarstvo”.

Fotografije u tekstu su preuzete sa internet stranice Truth Inside Of You.

Facebook
Twitter
LinkedIn