Seksualno uznemiravanje, slučaj koji se ne prijavljuje

|

Ljudska prava | Posuđeno

“Seksualno uznemiravanje je djelo koje se najmanje prijavljuje u cijelom svijetu, bar 2/3 ostane samo kao trauma i šteta nanesena žrtvi ali ne bude prijavljeno, ne uđe u sistem, ne registruje se, ne sprovede se kroz sudske procese.” , rekla je Mel Flanagan na skorašnjoj skupštini žena sudija u BiH, na kojoj se o sudskoj praksi u BiH i SAD-u  pri procesuiranji krivičnih djela seksualnog uznemiravanja, silovanja i nasilja u porodici.

Većini je poznato da je seksualno uznemiravanje neželjeno ponašanje seksualne prirode i kao takvo ono je prisutno vijekovima. Međutim, zaštiti žena od seksualne eksploatacije nije se posvećivala pažnja iako su se žalbe žena na neželjena seksualna ponašanja povećala posebno 70-tih godina prošlog stoljeća kada su se žene više zapošljavale, njihove pritužbe su odacivane kao beznačajne.  Sve do sredine 80-tih godina u Evropi se nije posvećivala pažnja slučajevima seksualnog uznemiravanja. Danas EU prepoznaje seksualno uznemiravanje kao oblik diskriminacije i obavezuje države članice da ohrabre poslodavce pri razvijanju mehanizama za sprečavanje i zaštitu od seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu.

U Bosni i Hercegovini seksualno uznemiravanje je prvi put regulisano 2003. godine Zakonom o ravnopravnosti spolova, nakon toga Zakonom o zabrani diskriminacije te zakonima o radu na entitetskim nivoima i na nivou Brčko distrikta 2017. godine.

Kasnih 90-tih rađena je studija na nivou Evropske unije od 30 do 50 % žena te 10 % muškaraca doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja. Istraživanje Agencije za osnovna prava Evropske unije pokazuje da je, u zavisnosti od vrste uznemiravanja, od 83 do 102 miliona žena bilo izloženo nekoj vrsti uznemiravanja od 15 godine, uključujući i uznemiravanje na poslu, istraživanje je sprovedeno u svih 28 zemalja članica. U Bosni i Hercegovini trenutno ne postoje precizni podaci o obimu seksualnog uznemiravanja u njenim  organizacijama i institucijama.

Iako je jako veliki broj žena svakodnevno izložen seksualnom uznemiravanju većina njih se ne odlučuje za prijavu zbog straha da im se neće vjerovati, zbog manjka dokaza, straha od odmazde, sramote, manjka podrške kolegica i kolega. Žrtve uznemiravanja, nažalost zbog ovih okolnosti, uglavnom nastavljaju trpjeti uznemiravanje ili ostavljaju posao. Pored mitova i društveno prihvaćenih stereotipa da su žene odgovorne za seksualno uznemiravanje, da ne postoji šteta od neželjenog ponašanja ako nije bilo dodira ili ucjene, da žene preuveličavaju ozbiljnost seksualnost uznemiravanja, te kako su muškarci po svojoj prirodi skloni tome da žele žene i da tu nema pomoći bitno je naglasiti da su takvi stavovi neutemeljeni i da samo dodatno produbljuju rodne stereotipe i seksizam. Izuzetno je bitno istaći kako je odavno ustanovljeno da seksualno uznemiravanje nije proizvod seksualne želje i privlačnosti već je ono utemeljeno na potrebi, najčešće muškaraca, da kroz ovakvo ponašanje ispolje dominaciju i moć.

Posljedice seksualnog uznemiravanja su različite u ovisnosti od statusa uznemiravane osobe,   intenziteta i  trajanja uznemiravanja. Seksualno nasilje ostavlja ozbiljne posljedice na profesionalni život osoba koje trpe nasilje ali i na poslovno okruženje gdje dolazi do uznemiravanja – ovako bih preformulisala ovu rečenicu. Glavna posljedica uznemiravanja je stres i  što je on dugotrajniji i intenzivniji veće su šanse da će posljedice biti ozbiljnije. Visok nivo stresa, koji doživljavaju osobe izložene ovom tipu nasilja, ne utječe samo na mentalno već i na fizičko zdravlje žrtve.

Izuzetno bitnu ulogu u adekvatnom rješavanju slučajeva seksualnog nasilja u svakoj državi pa i u Bosni i Hercegovini imaju tužiteljstva i sudovi. U ovisnosti na koji zakon gledamo u okviru kojeg je regulisano seksualno uznemiravanje, odgovornost osobe koja je vršila naslje se može utvrđivati u okviru krivičnog postupka (Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, Krivični zakon Republike Srpske), te u okviru parničnog postupka (Zakon o zabrani diskriminacije, zakoni koji uređuju radne odnose). Odgovornost poslodavca koji ne preduzima efikasne mjere u cilju sprečavanja uznemiravanja nije predviđena Zakonom o zabrani diskriminacije te zakonima o radu u BiH.

Kada sud u bilo kojem od ova dva postupka, na bilo kojoj instanci, odlučuje o slučaju seksualnog uznemiravanja ta odluka je naravno izuzetno bitna za osobu koja je doživjela uznemiravanje, međutim, takva odluka ima višestruki značaj jer u ovisnosti od ishoda ona može biti ohrabrenje ili obeshrabrenje za druge žrtve seksualnog nasilja koje bi potencijalno potražile zaštitu od strane sistema tj. sudsku zaštitu.

Iako se u Bosni i Hercegovini ne govori dovoljno o slučajevima seksalnog uznemiravanja to ne znači da oni ne postoje, naprotiv nesumnjivo su prisutni, iako ih također ni u sudskoj praksi nema mnogo. Nerijetko kad se žrtva obrati sistemu on uvijek ne odreaguje na adekvatan način djelimično i zbog nedostatka iskustva u postupanju sa takvim slučajevima, ali su često prisutne i proceduralne greške. Sa poteškoćama pri radu na ovim slučajevima ne susreće se samo BiH pravosuđe već i pravosudni sistemi širom Evrope i svijeta. Međutim, zahvaljujući projktu Rod i pravosuđe u Bosni i Hercegovini od decembra 2017. do septembra 2018. godine Atlantska inicijativa u saradnji sa Udruženjem žena sudija Bosne i Hercegovine okupila je panel od trinaest sudija i sutkinja, tužitelja i tužiteljica koji su aktivno radili na izradi Priručnika za sudije i tužioce za postupanje u predmetima seksualnog uznemiravanja. Priručnik se prije svega bavi tematikom pravnog okvira, sudske prakse i zakonskih aspekata seksualnog uznemiravanja relevantnim za sveobuhvatno razumijevanje date problematike. Sadržaj priručnika se odnosi na zaključke, preporuke i ključne nalaze struke i vrlo je koristan, kako za tužitelje tako i za sudije koji se susreću u praksi sa slučajevima seksualnog nasilja.

Izuzetno je bitno da sudije pri donošenju svojih odluka, posebno kada je riječ o ovako osjetljivim slučajevima, u okviru svojih nadležnosti budu nositelji promjena i ukazuju na probleme koji se dešavaju u društvu. Uloga sudija nije isključivo da sprovode zakon već da donose odluke u skladu sa senzibilitetom prema tim problemima jer oni ne mogu biti odvojeni od društva u kojem živimo već da sami na osnovu svog iskustva utječu na pokretanje pozitivnih promjena prije svega u okviru struke, ali i izvan nje.

 

Azra Berbic je diplomirana pravnica, dugogodisnja volonterka i aktivistkinja. Dopisnica je Časopisa Preventeen, u svome radu i pisanju bavi se pravima mladih, žena i djevojčica, razbijanju rodnih stereotipa i socijalnim pravima. Zaljubljenica je u prirodne ljepote Bosne i Hercegovine pa u slobodno vrijeme planinari.

Svi stavovi i mišljenja izneseni u ovom blogu nisu nužno i stavovi i mišljenja Udruženja građana Oštra Nula, i za iste Udruženje građana Oštra Nula ne snosi nikakvu odgovornost.

Izvor: Oštra Nula

Komentari