Kad ti ni snovi nisu dovoljni, tjesna je i postelja …
Još rečenica o ljubavi sahranjenoj na sopstvenom rođenju
Kad ispratim dan tokom kojeg ispratim mnoga lica neznana i znana, dočekam veče. Veče kao predigra osjećanja, žudnja se uhvati pod ruku s bolom. Uz šolju čaja i neonsku svjetlost, osluškujem tišinu ali previše buke televizor mi stvara. Zgrabim daljinski upravljač i utišam da ne gledam i ne čujem svu tu propagandu koju nam serviraju kao na tanjiru putem TV prijemnika. Ko još zdravorazuman može povjerovati u prazne priče i pune tanjire na stolu ?!
Možda su siti i p*jani od ljubavi i hljeba, istina ali sve vrijeme srećem tužna lica. Tužna napisaću samo to da sam dovoljno odrasla da prepoznam lažni osmjeh. A možda je osmjeh samo osmjeh, nema pravog, svaki je krivi potez koji se slatko prošverca do zidine duše.
Srce mi zalupa ali ne dam se prepustiti bolu, jer ti časi kad nastupi noć, spadnu krinke i mnoge istine se naslućuju, noć ih skriva ali ih jutro sluti i nagovještava. Možda su prolaznici nasmijani, ali ja vidim samo tuzna lica.
Sjedim tu sama i znam da sam sad i ovdje mirna, spokojna, uhranjena sopstvenim bolom. Nisam popustiila juče, neću ni noćas, osluškujem tišinu i srce! Jasno čujem svaki otkucaj, drago mi je da je ono tu, bar me ono nije izdalo … Gledaj kako pišem “bar ono” kao da je Srce najlon čarapa pa se znojim misleći da li će pući žica ili neće – hoće li me izdati ili neće i naravno izdala me je! A srce mi je sve, početak i svršetak svega što jesam i što bih mogla biti i sebi i njoj u noći sama sa golom istinom i praznom posteljom. Danima je stignem potisnuti duboko u obavezama. Obaveze me dovedu za karirani stolnjak u kutku prigradske birtije i svaki dan zasjednem s Medovačom, zadimimo bolje od gradske toplane. Zamaglimo stakla upaučenih prozora, pa nas mladost i ne vidi, svaki dan prođe pored nas.
Ja nemam snage da je zaustavim na tren da me pričeka samo čašu da ispraznim, grehota da ostane sama bez mene… Pitam se dokle ću da se sklanjam od grehota i skupljam sevape, i ja sam sevap, pa me niko ne pokupi s poda klizavog na koji sam pala nakon razbijanja o tanak led. Obavezama, tjeskobno skratim dan praznim kafanskim pričama, zgnječenim filterima, pikavcima i umazanim cipelama kojima sam pogazila svaku nadu da će mi se vratiti. Danju lutam ulicama kao da tragam za nečim a ni sama ne znam šta bih od sebe jer sam obećala i sebi i duši za koju ona tvrdi da je nemam, dakle, obećala da ću biti dobro i dobro sam!
Kao što čitate, pretpostavljate. Sve dok ne padne noć, tad sjedim sama i posmatram postelju na kojoj je gladila svoje butine. Više je nema, sama sam sa čašom u ruci ali samo u sedmici punog Mjeseca kao što je ova. Znam ja sebe, opet ću jutrom čitati o ostacima nečije ljubavi koje su pronašli negdje u jarku, noć ih iznjedrila njezine djelove oko kontenjera.
Šta ako me jedan dan odluči pozvati da pita “Gdje si ” a ja budem pored kontenjera u nekoj najlon kesi, pošla baciti ljubav, pa upala samovoljno jer ljubav mi je u krvi, koži, tjelu…
Noć je mnogo očekivana, na nju su ljudi slabi, mračna je i duga za one koji je nemaju podjeliti sa nekim, a prekratka za one koji su u zagrljaju. Noć sa sobom donosi istinu, a istina je da ću i ovaj dan zanoćiti sama budna do zore, kad svane pohitaću do prve trafike i zgrabiti novine da provjerim da li su pronašli ostatak moje ljubavi u jarku jer ako nisu postoji mogućnost da je ja nađem.
Ostaje nada za novi početak, jednom kad se probudim kao bolji čovjek. Ako se probudim sutra, jer možda me ne bude više, možda se sapletem od jorgan ogroman i tjesan i viška i pitam se ko uopšte pravi ovolike jorgane, šta će to jednom čovjeku. Možda ovo i nije jorgan nego šator, abortirani šator, abortirala ga deka.
Pa meni sve smeta, možda me ona spasi svojom pojavom. Svi smo satkani od bola, rođeni u krvi, vrijeme je da se smirimo, oprostimo sebi sve što jesmo i prigrlimo duše svoje iskrene pa makar i obolile, a noć tajanstvena i neodoljiva možda sama od sebe,već sutra sa sobom donese mi nju. Do tada potrudiću se da ne ostavim sebe na pogrešnom mjestu, na mjestu na kojem me neće pronaći.
