Stigma COVID-19 (coronavirus): Šta predstavlja i kako na nju odgovoriti?

|

Intervju

Čak i nakon što se oporave, preživjeli od korona virusa suočavaju se sa stigmom bolesti. Optuživanje određenih grupa ljudi za pandemiju predstavlja prijetnju svima. Danas ćemo saznati šta možete učiniti da smanjite stigmu. Kriviti grupe na ovaj način može biti štetno i opasno. Ljudi čine mete zbog pogrešnog gnijeva i neprijateljstva. Takođe, stvara poteškoće i podjele koji sprječavaju odgovor na pandemiju. Saznajte kako prepoznati stigmu COVID-19 i kako na nju odgovoriti kroz razgovor sa našim psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom, Majom Zorić.

Kada je u pitanju novi virus, glasine i dezinformacije rastu. Brzo se pojavljuju stereotipi o ljudima koji imaju ili mogu imati bolest. Na primjer, u Sjedinjenim Državama i Evropi, ljudi azijskog porijekla su tretirani sa sumnjom i okrivljeni za COVID-19, iako je vjerovatnije da neće širiti virus više nego opšta populacija. Takođe, neki se brinu da pojedinci koji su nedavno
izašli iz karantina imaju COVID-19 i zarazni su, iako ne postoje trenutni dokazi koji bi sugerisali da je to slučaj.

Suočeni sa virusom koji je i smrtonosan i veoma zarazan, postavlja se pitanje: Kada socijalne zaštite protiv novog koronavirusa prelaze u sopstvenu zarazu straha i odvraćanja?
Porijeklo pandemije u Kini već je stvorilo zastrašujući niz rasističkih ispada protiv osoba azijskog porijekla. Pored toga, strah je doveo do zaprepaštenja nekih svojih žrtava, čak i kada im je bila potrebna pomoć. Iako koronavirus ne diskriminiše, ljudi u cjelini pronalaze nove načine da stigmatizuju bolest i ljude povezane sa njom. Bolest Covid-19 stvorila je takav strah u javnosti da slučajni kašalj ili kihanje na javnom mestu izazivaju strah i odbacivanje. Strah i posebnost korona virusa pokreću stigmu i diskriminaciju. Ovaj trend je univerzalan. Jedini način da se izvuče iz ovoga jeste širenje svijesti, edukacija ljudi i pokušavanje promjene mišljenja o bolesti. Možda će trebati vremena, ali na kraju će uspjeti, kao što je to bio slučaj sa
HIV / AIDS-om.

Šta predstavlja stigma?
U kontekstu zdravlja, socijalnu stigmu opisujemo kao negativnu povezanost između osobe ili grupe ljudi koji imaju određene karakteristike i specifičnu bolest. Stigma je dakle oznaka srama i njena je funkcija da osobu označi manje vrijednim članom društva koji bi trebao biti isključen iz društva.To znači da su ljudi obilježeni, diskriminisani i doživljavaju gubitak statusa zbog opažene veze sa bolešću. Osobe zaražene virusom doživljavaju se kao opasne i neodgovorne osobe. Takav tretman negativno utiče na one koji imaju bolest, kao i na njihove njegovatelje, porodicu, prijatelje i zajednice. Na primjer, ljudi koji nemaju Covid-19, ali dijele druge karakteristike sa grupom, takođe mogu patiti od stigme.

Kako ona nastaje?
Ona se javlja kao posljedica kombinacije neznanja i straha, čime se stvara podloga za razvijanje predrasuda. Stigma je evolutivni odgovor. Često ćemo se fizički distancirati od drugih koji nas mogu zaraziti. Imamo čitav niz evoluiranih reakcija, nazvanih „izbjegavanje parazita“, kako bismo spriječili da održimo kontakt sa drugima koji mogu da prenose zarazne bolesti. Ove reakcije čine ono što nas čini zgroženima zbog znakova bolesti, poput povraćanja ili kožnih lezija, bez obzira da li ovi znakovi predstavljaju stvarnu prijetnju našem zdravlju ili ne. Postoji i moralna i fizička komponenta. Skloni smo vjerovanju da se loše stvari događaju lošim ljudima. Ova „zabluda o pravednom svijetu“ nagovara nas na razmišljanje da su ljudi koji su
zaraženi bolešću možda učinili nešto pogrešno da to zasluže. Možda se ljudi koji su zaraženi Covid-19 nisu dovoljno dugo oprali ruke, dodirnuli lice previše puta ili nisu dovoljno društveno distancirani. Ovo uvjerenje nas tješi, pomaže nam da povjerujemo da kontrolišemo vlastitu sudbinu. To nam govori da ako učinimo sve kako treba, nećemo se zaraziti. Ipak, jednostavno ne živimo u pravednom svijetu: mogli bismo sve učiniti kako treba, oprati ruke 60 sekundi umjesto samo 20 i dalje se zaraziti Covid-19. Sa druge strane, ako vjerujemo da na ovaj način kontrolišemo da li ćemo se zaraziti, onda ujedno i oboljele od virusa stavljamo u grupu onih koji nisu dovoljno pazili te snose odgovornost za svoju bolest.

Spominjete grupe koje su doživjele stigmu vezanu za COVID-19, možete li nam reći koje su to u pitanju?
Stigma ne pogađa samo ljude koji su bolesni, već se odnosi i na ljude koji imaju stvarnu ili percipiranu povezanost sa nekom bolešću. Članovi porodica osoba sa bolestima i pružaoci zdravstvenih usluga koji se brinu o ljudima koji imaju bolest su pod visokim rizikom da dožive epidemiju od drugih tokom epidemije. U kontekstu Covid-19, stigma je dodatno usmjerena na:
– Ljude azijskog porijekla
– Ljude koji se vraćaju sa putovanja, odnosno inostranstva gdje su bili na privremenom radu
– Zdravstvene radnike i radnike hitne pomoći
– Osobe sa bolešću i njihove porodice i prijatelje
– Ljude puštene iz karantina ili samoizolacije

Šta se dešava sa grupama koje su stigmatizovane?
Oni mogu biti isključeni ili izbjegnuti u socijalnim situacijama. Može im biti uskraćen posao i mogućnosti obrazovanja. Može im biti uskraćen pristup odgovarajućem mjestu stanovanja, npr. ako žive kao podstanari, može im biti uskraćen pristup zdravstvenoj zaštiti. Oni takođe mogu biti meta verbalnog, emocionalnog i fizičkog zlostavljanja.

Kako stigma utiče na grupe koje je dožive?
Stigma može da učini da se ljudi osjećaju izolovano i čak napušteno. Oni se mogu osjećati depresivno, povrijeđeno i bijesno kada ih prijatelji i drugi u njihovoj zajednici izbjegavaju iz straha da će dobiti COVID-19. Možda zbog te više zabrinutosti, stigma šteti zdravlju i dobrobiti ljudi na više načina. Stigmatizovane grupe često mogu biti lišene resursa koji su im potrebni za brigu o sebi i porodici tokom pandemije.

Zašto stigma muči sve?
Istraživanja iz prošlih epidemija pokazala su da stigma podriva napore na testiranju i liječenju bolesti. Ljudi koji se brinu da će biti izbjegnuti ili još gori, mogu izbjegavati da se testiraju ili potraže ljekarsku pomoć čak i ako budu imali neke simptome, što povećava rizik od infekcije za njih i za druge. Zbog zablude o pravednom svijetu, oni takođe ne mogu da vjeruju da bi
mogli imati bolest – uostalom, oni su dobre osobe koja su preduzele mjere predostrožnosti da izbjegnu bolest.

Koja je najveća štetnost stigme?
Stigma šteti mentalnom i fizičkom zdravlju ljudi koji imaju bolest. Ova stigma može biti u obliku društvenog odbacivanja, ogovaranja, fizičkog nasilja i uskraćivanja usluga. Doživljavanje stigme drugih može dovesti do pojačanih depresivnih simptoma, stresa i upotrebe supstanci. Zabrinjavajuće, ljudi ne moraju da doživljavaju stigmu od drugih da bi na nju mogli negativno uticati. Samo predviđanje stigme drugih ljudi – možda zato što ste već vidjeli da su bolesni obilježeni ili osuđeni zbog svoje bolesti – može dovesti do anksioznosti i stresa. Zaraženi ljudi takođe mogu da internalizuju stigmu, vjerujući da su učinili nešto pogrešno ili su loše osobe, jer su se zarazili bolešću. Budući da stigmu oboljelih prate strah i očekivanje odbacivanja, to vodi do nepovjerenja u sistem i podršku zajednice u kojoj bi osoba trebala potražiti pomoć.

Šta možemo učiniti da smanjimo ili spriječimo stigmu COVID-19?
Kako što sam već spomenula, stigma je uslovljena strahom i neznanjem, odnosno nepoznavanjem virusa i kako on djeluje. Dakle, edukacija je jedan od načina borbe protiv stigme. Može da odagna štetne stereotipe. Lokalni i nacionalni lideri koji se razbole od Covid19 trebalo bi da budu otvoreni u pogledu dijagnoze kako bi pomogli normalizaciji bolesti. Kada je NBA zvijezda Magic Johnson objavio da je HIV pozitivan, stopa testiranja na HIV dramatično je porasla širom zemlje. S tim u vezi, postovi poznatih osoba koje imaju bolest na društvenim medijima će verovatno pomoći da se ukine tabu. Možete pomoći smanjenju stigme tako što ćete: Dobijati činjenice o COVID-19 iz renomiranih izvora kao što su Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Podijelite ih sa porodicom i prijateljima. Govorite ako čujete ili vidite netačne izjave o COVID-19 i određenim ljudima ili grupama. Javite se ljudima koji se mogu osjećati stigmatizovani. Pitajte kako možete da pomognete. Slušajte ih i pokažite da ih razumijete i podržavate. Iskažite podršku zdravstvenim radnicima i drugima koji se brinu za ljude sa COVID-19. Hvala im na njihovom radu i dijelite pozitivne poruke na društvenim medijima. Pokazujte podršku i zahvalnost svima koji nastave sa osnovnim poslovima da pomognu vama i vašoj zajednici, poput policajaca, vozača autobusa, službenika prehrambenih proizvoda, radnika banke i osoba koja se bave različitim uslužnim djelatnostima. Ono što je takođe bitno je da gradimo povjerenje u nadležne institucije, pridržavamo se uputstava koje štite nas i naše bližnje i i da pokazujemo empatiju prema oboljelim članovima naše zajednice. Isto tako je važna i uloga medija koji prenose informacije. Umjesto bombastičnih naslova o broju umrlih, više mjesta ostaviti na priče o onima koji su se uspješno oporavili ili onima koji su im bili podrška.

Dosta smo pričali o stigmatizaciji osoba, imate li nešto da poručite za kraj?
Zapamtite, svi smo zajedno u ovome. Pandemija COVID-19 će brzo prestati ako se strahovi i glasine zamjene činjenicama, pravilnim postupanjem i pokazivanjem podrške jedni drugima. Ako već ne znate, uskoro ćete znati nekoga ko je bio bolestan od Covid-19 i preživio. Oni će biti naši prijatelji, naša porodica, komšije i naše kolege. Istorija će nam suditi po načinu na koji
se prema njima odnosimo. Iako je stigma evoluirana reakcija na bolest, ona nije neizbježna. Stigma nas dijeli i okreće jedne protiv drugih, ali pandemije nas podsjećaju na to koliko smo povezani. Naša zajednička ranjivost ovog virusa je izvor solidarnosti. Moramo se sjetiti da je virus neprijatelj, a ne ljudi sa Covid-19 ili pogođeni Covid-19. Negdje je bitno naglasiti da svako od nas može biti meta predrasuda. Zbog svega toga bi trebali ostati udruženi u borbi protiv virusa, a ne jedni protiv drugih te spriječiti stigmatizaciju oboljelih.

Komentari