Partnerski odnosi i pandemija: šta kada dođe dijete?

|

Intervju

I ovog petka sa nama je Zorica Railić-Perić, sistemski porodični psihoterapeut sa kojom ćemo nastaviti priču o partnerskim odnosima, ali u malo drugačijem svjetlu. Pričaćemo o tome šta se dešava i šta možemo da očekujemo kada u porodicu stigne prinova, a svakako da ćemo priču prilagoditi okolnostima u kojima se nalazimo. 

Šta predstavlja dolazak prinove u porodicu?

Dolazak prinove u porodicu predstavlja radost i veselje, ali donosi veliku promjenu za roditelje posebno za majku. Ustaljeno mišljenje kao je porod prelijepo iskustvo a „majčinski instinkt“ urođen, može predstavljati veliko opterećenje za majku.

Ako posmatramo iz ugla sistemske porodične psihoterapije, svaki pojedinac prolazi kroz određene faze životnog ciklusa( rođenje, polazak u vrtić, školu, biranje zanimanja, brak, rođenje djeteta, posao, penzionisanje….) i svaka ta faza donosi određenu količinu stresa u procesu prilagođavanja. Neki ljudi promjene i prilagođavanje ne osjete dok kod drugih to može da ide malo teže. Smatra se da je rođenje djeteta jedan od najstresnijih događaja u normalnoj fazi životnog ciklusa. Ono donosi promjene na svim poljima ( partnerskom, društvenom, poslovnom…). Prioriteti se mijenjaju a novopečeni roditelji se u manjem il većem stepenu prilagođavaju na te promjene.

Kada sam se pripremala za ovu temu, negdje sam pročitala da dosta porodilja ima simptome baby bluesa? Da li biste nam rekli nešto više o tome i šta mislite da lije on drugačiji kada je anksioznost u kriznim momentma na većem nivou?

Baby blues je prateća pojava postporođajnog prilagođavanja. Smatra se da ga uzrokuje kombinacija hormonalnih promjena i fizičke iscrpljenosti kao posljedica poroda i neprestane brige o djetetu. Oko 80% žena doživi neki od oblika baby bluesa.Tipični su periodi tuge koji se smjenjuju sa radošću. Ostale manifestacije su plač, tjeskoba, umor i razdražljivost. Obično se javlja unutar nekoliko dana od poroda a simptomi spontaju nestaju kroz 2 do 3 sedmice. Za većinu žena baby blues je beznačajan i prolazan. Svakako da nepovoljni uslovi mogu ove simptome da intenziviraju jer uz brigu o ishodu poroda, prilagođavanju na novu ulogu imate i realnu opasnost zbog koje strahujete hoćete li vi i vaša beba biti dobro.

Šta savjetujete u ovakvim momentima?

Ženi treba odmor zbog iscrpljenosti od trudnoće i poroda a s druge strane od nje se očekuje cjelodnevni angažman i briga o djetetu. Postavlja se pitanje da li majke dozvoljavaju da neko dr preuzme brigu o djetetu.

Savjet za mame: odmarajte što više možete, dijelite brigu o djetetu sa vama bliskim ljudima koji su vam u ovom momentu dostupni, razgovarajte o tome kako se osjećate.

Ako se plašite zbog novonastale situacije, i te brige podijelite sa ljudima od povjerenja. Ona je opravdana ali razmišljajte da su stručnjaci u ovim momentima i više nego osjetljivi na vaše potrebe i zaštitu te da je svima u interesu da se mama i beba što je moguće više zaštite.

O postporođajnoj depresiji se malo pričalo prije a čini mi se i sada?

Nažalost, čini se da jeste tako. Postporođajna depresija je sve donedavno bila zanemarivana u medicinskoj praksi. Javnost na nju nije obraćala pažnju, ljekari  su o njoj rijetko raspravljali, a žene koje su je proživljavale, nepotrebno su se stidjele i patile u tišini. Srećom, dogodio se zaokret u načinu posmatranja  i suočavanja s postporođajnom depresijom.

Na koje simptome trebamo obratiti pažnju ako smo partner porodilje ili neka druga bliska osoba?

Ako simptomi baby bluesa potraju duže od 3 nedelje vrlo je moguće da se radi o postporođajnoj depresiji. Postporođajna depresija je poremećaj raspoloženja koji oštećuje radost i zadovoljstvo novih majki. Procjenjuje se kako 15% majki doživi postporođajnu depresiju.  Neki od uobičajenih simptoma koje žena osjeti su:  izražen osjećaj tuge, praznine ili preplavljenosti različitim emocijama,često plakanje bez ikakvog posebnog razloga,pretjerana zabrinutost i osjećaj opterećenosti, problemi sa spavanjem (prekomjerno spavanje ili deprivacija sna), problemi s koncentracijom,ljutnja i bijes, gubitak interesa za aktivnosti koje su obično ugodne, tjelesni bolovi (glavobolje, problemi s probavom, bol u mišićima, infekcije), problem sa apetitom. Ponekad se dešava da zbog simptoma koje majka osjeća, se javljaju  poteškoće u stvaranju emocionalne veze sa djetetom i sumnja da nije doboljno sposobna da brine o njemu. Ovo dodatno može da pogorša stanje.

Zašto se to događa?

Pretpostavlja se da je kao I kod baby bluesa ovo kombinacija hormosnskih i situacionih faktora. Žene koje su imale neki oblik depresivnog stanja su pod većim rizikom. Zatim izraženi stres prije I tokom trudnoće ( neželjena trudnoća, prekid partnerskog odnosa, neki gubici, zdravstveni problemi prije I u toku trudnoće). Nekada se ona može javiti bez nekog posebnog objašnjenja I razloga.

O postporđajnoj depresiji se veoma malo priča pa čak I u stručnim krugovima I to može biti veliki problem. Postporođajna depresija je nešto što se vezuje za stid I sramotu, krivicu. Žene kriju jer se boje osude.

Da li u ovakvoj situaciji možemo očekivati porast postporođajne depresije?

Kao što sam već rekla jedan od faktora nastanka PPD jesu I situacioni faktori, tj okolnosti koje nas u to vrijeme prate. Socijalna deprivacija može da intenzivira ili da uslovi simptome. Naše majke uglavnom budu I po nekoliko dana po porađaju sa nama a sad to je teže izvodivo. Porodiljama se savjetuje da što više šetaju, druže se, izlaze iz kuće a to je sad ograničeno. Dakle, uglavnom izostaje prijeko neophodna pomoć i vrijeme za opuštanje pogotovo ako je beba zahtjevnija.

Kako liječiti postporođajnu depresiju?

Cilj  terapije je promijeniti negativne načine mišljenja i osjećanja majki te ih naučiti da razmišljaju pozitivno i konstruktivno. Preventivne strategije uključuju niz praktičnih aktivnosti (kako da žena pomogne sama sebi i da dobije pomoć nakon poroda, posebno pomoć o brizi oko djeteta) i terapijske aktivnosti (učenje relaksacijskih tehnika i rad u grupi). Stručnjaci za postporođajnu depresiju jednoglasno preporučuju – kod žena s ozbiljnim simptomima – antidepresive kombinovati s drugim načinima liječenja poput suportivne razgovorne terapije. Briga  za dijete, osjećaj povezanosti s njime, užitak samog majčinstva – to je cilj terapije i rezultat njezinog djelovanja.

Dosta vremena smo posvetili priči o stanju majke nakon rođenja djeteta. Kako sve ovo može uticati na partnerski odnos?

Rođenjem djeteta partnerski odnos se mijenja. Od bračnog para dolazimo do roditeljskog para. Bračni odnos postaje dominantno roditeljski odnos koji je svakodnevno usmjeren na porodično funkcionisanje i na bebine potrebe. Partnerski odnos često postaje poslovan i odnosi se na raspodjelu obaveza.

Kako se mama i beba emocionalno više zbližavaju ostali odnosi trpe. Majka povlači veliki dio energije iz bračnog odnosa i usmjerava je ka bebi. Očevi često naglašavaju da se osjećaju zapostavljeno i manje važno. Koliko god partneri bili bliski, neminovno je da beba traži svoje vrijeme i pažnju te da se zbog toga partneri manje fokusiraju jedni na druge. Majka usmjerena na dijadu a otac izlazi iz te dijade te se partneri zbog obaveza i iscrpljeno udaljavaju te bračni odnos je na čekanju.

Šta činiti u ovakvim situacijama?

Kao prvo treba shvatiti da je ovo stanje koje je prolazno i da beba kako bude rasla zavisnost od majke se smanjuje. S druge strane, roditeljstvo treba shvatiti kao ravnopravno jer sa takvim stavom obaveze i briga oko bebe će se dijeliti a samim tim oba partnera će biti manje opterećena. Naša kultura jako glorifikuje ulogu majke, što oca stavlja u jednu nepravednu poziciju pa se i on silom prilika povlači i manje učestvuje u brizi oko bebe. Vrlo česta situacija je da partner spava u drugoj sobi što u dosta slučajeva ostaje praksa i kad dijete odraste. Dakle, partnerski odnos više nije na čekanju već i gubi na kvalitetu. Roditeljska uloga možda nekim ljudima jeste najvažnija, ali se mora shvatiti da nije jedina.

Na kraju, partnerski odnos je jako bitan kako zbog vašeg ličnog zadovoljstva tako i zbog pozitivnog modela koji dajete svojoj djeci kad su brak i bliskost u pitanju.

Može li se bliskost i intimnost njegovati kad beba dođe?

Nažalost, mnogi partneri okupirani roditeljskom ulogom partnerski odnos, bliskos i seksualnost stavljaju nisko na listi prioriteta. Neki partneri se nikada ne oporave od rođenja djeteta, ostaju usmjereni na djecu.

Djeca uče posmatranjem i imitiranjem. Koliko je važno da djetetu pokažete ljubav isto tako je važno da dijete gleda roditelje kao srećne i povezane partnere. Na taj način doija pozitivan model partnerskog odnosa. Tako da nemojte misliti ako ste sebi i mužu posvetili vrijeme da radite nešto loše. Naprotiv, na taj način učite dijete da je isto tako važno da se mama i tata vole.

Šta preporučujete kad je njegovanje partnerskog odnosa u pitanju?

Kao prvo i najvažnije, dijelite obaveze oko djeteta. Vrlo je važno da otac bude uključen ne kao pomagač već kao ravnopravan učesnik. Niko nije lošija majka ako otac zna da okupa i nahrani bebu i ako mu to svakodnevno prepustite.

Dokazano je da zajednička briga oko djece jača partnerski odnos.

Budite strpljivi, razmišljajte da vas je u roditeljsku ulogu upravo doveo vaš odnos pun ljubavi. Normalno je da se kroz nekih 6 mjeseci stvari po tom pitanju počinju vraćati u normalu.

Po vama, da li onda kriza može da utiče na vs ovo što ste pričali vezano za partnerski odnos kada dodje beba?

Kriza I izolacija svakako da mogu da povećaju nivo stresa I anksoznosti što je u ovom momentu I dodatni teret na sve obaveze koje partneri imaju. Ja sam uvijek za izvlačenje pozitivnih stvari I ishoda čak I kada su okolnosti nepovoljne. Ako je I suprug kući, radujte se tome jer su rijetki momenti kada prve dane bebinog života moete zajedno da ispratite.

Ovaj put smo razgovarali o jednoj jako osjetljivoj I značajnoj temi I mimo ovog kriznog perioda. Šta biste nam poručili za kraj?

I meni je izrazito drago što sam imala priliku javno o ovome da pričam. I dalje smatram da je njegovanje partnerskog odnosa od izrazite važnosti. On je u mnogim situacijama na testu I ljudi treba da znaju da se I na njemu može I treba I te kako raditi. S duge strane, važna poruka ovog svega je da promjene I krize koje nosi roditeljstvo nije nešto što je sramota I što se treba kriti. Od izrazite je važnosti prepoznati simptome I potražiti stručnu pomoć.

Komentari