Enisa Šabanović je mlada umjetnica koja živi u Sarajevu i bavi se crtanjem. Za nju je važno da ono što crta na papiru ne treba da bude samo njen talenat, nego i razmišljanja.
Enisa svakodnevno vježba da dovede svoj talenat do savršenstva.
“Nekad sjedim 4 sata i konstantno radim, nekada ne mogu toliko dugo držati koncentraciju, pa to bude sat vremena ili dva. Ima dana kad nikako ne radim, sve je do mene, raspoloženja ili umora. To je ono pored škole, a u školi naravno, po par sati dnevno crtanja i slikanja”, kaže Šabanović.
Ona kaže da ako nešto radite najbolje što možete, ma šta to bilo, to će se prepoznati i doći će do izražaja, bila to neka nesvakidašnja zanimanja ili ona koja često viđamo.
“Isto tako mislim da dosta utiče to ako od nečega napravite “brend”, ili uradite dobru reklamu, ljudi će se zainteresovati. Ranije nisam nikada mislila crtati portrete i iste prodavati, ali drugi su mi tražili bez ikakve moje ponude, da žele baš da ja nacrtam neku njihovu dragu uspomenu i uvijek budu oduševljeni. Poruke hvale poslije preuzetog crteža nikada ne izostaju i najljepši dio svega kada ljudi pokažu oduševljenje mojim talentom i radom. Zaista je divno vidjeti da neko moj crtež i potpis drži uokviren u svom domu”, istakla je Šabanović.
Ističe kako je neke manje izložbe radila jako davno i da skoro u planu nema planiranu neku izložbu. “Mislim da na papiru ne treba da bude samo moj talenat, već i moja razmišljanja, stavovi, a za stvaranje takvog nečega treba vremena. Naravno da ću raditi na tome, a kada se to završi, bit će obavijest. Zasad, sve što uradim, radim kao narudžbu i to ide za prodaju. Ono što radim dok sam u školi, postoji naravno ali to su neke vježbe i školski radovi. Mislim da se tek trebam pozabaviti ispoljavanjem svojih unutrašnjih misli, osjećanja na papiru ili platnu”, rekla je Šabanović.
Osim crtanja, Enisa se bavi i aktivizmom i volonterizmom koje su joj velike ljubavi gdje ostatak slobodnog vremena provodi volontirajući u raznim organizacijama. “Nije to “rad za dž” kao što mnogi misle, neformalno obrazovanje je jako bitno za razvijanja vlastitih sposobnosti i vještina i uopšteno razvijanje ličnosti i stavova. Također, fizičke aktivnosti ne izostaju, trčanje i fitness. Kada se vratim kući, to je vrijeme za porodicu i prijatelje. Planove za dalje ne bih otkrivala, pripreme za prijemni na fakultet su počele, a predat ću na više fakulteta pa se na kraju odlučiti. Uglavnom, što je bitno, već imam cilj i prioritet”, istakla je Šabanović.
