Da nema religije, ne bi bilo niti država. Stoga je glupo pričati o njihovoj odvojenosti. Religija je postavila u glavama ljudi mentalni sklop, program, kojim je ovakav sistem postao moguć. Taj progrem uzrokuje duševnu podjelu, šizmu, koji je na pijedestal postavio sistem vjerovanja i bezuvjetne poslušnosti. I to vjere u nekoga, nešto, što nisi ti, što je odvojeno od tebe i nalazi se izvan tebe. To je slijepa vjera, fanatizam.
Religija se pojavila da bi odvratila čovjeka od stvoritelja. Mada to u biti nije moguće, učinila je da se čovjek prestane baviti svojim poslom kreacije, što je njegova istinska svrha i predodeđenje, i ostavila stvoritelja da sam održava postojanje dok čovjek, njegovo stvorenje, tumara pustinjom religiozno-administrativne nestvarnosti.
„Prije svega, to je pobuna protiv tiranije vrhovnog teološkog oličenja, tj. boga. Očito je da dokle god imamo gospodara na nebu, na Zemlji smo robovi. Naš razum i volja također se poništavaju. Dok god vjerujemo da mu dugujemo apsolutnu poslušnost, a pokraj boga i nema druge apsolutne poslušnosti, neminovno ćemo se morati pasivno i bez ikakva otpora podvrći svetom autoritetu njegovih posrednika i izabranika: mesijama, prorocima, božjom voljom nadahnutim zakonodavcima, carevima, kraljevima i svim njihovim službenicima i ministrima, predstavnicima i službenicima dviju najvećih institucija koje nam se nameću kao određene božjom voljom da upravljaju ljudima: crkve i države. Svaki svjetovni ili ljudski autoritet dolazi izravno od duhovnog ili božjeg autoriteta. Međutim, autoritet je negacija slobode. Bog, ili bolje reći, božja fikcija je potvrda ili intelektualni i moralni uzrok robovanja na Zemlji i ljudska će sloboda tek onda biti potpuna kad potpuno uništi kobnu fikciju nebeskog gospodara.„
Mihail Bakunin
Religija je stvorila novog boga koji ne živi na zemlji već na nebu, stigmatizirajući zemlju i čovjeka kao nebitnim kreaciji. Čovjek koji povjeruje u svoju malenkost i nebitnost zemlje kao savršene kreacije, ne može biti ustoličen u svojem tijelu na zemlji. U njemu se događa raskol jer odbija ovaj život ovdje i sada i počne razmišljeti o nedostižnom idealu boga na nebu kojeg možeš doseći samo kad umreš jer tad ideš na nebo (pogotovo ako imaš dobru vezu).
I tako je čovjek prestao biti čovjek u tom smislu riječi jer:
- on je nebitni isprdak, grešnik, kojeg bog niti ne voli i kojeg je napustio, a jedini način da mu se vratiš jest da odbiješ vjerovati sebi, a počneš vjerovati bogu (njegovim agentima)
- zemlja je govno, ona je stanište grešnika i kurvi i na zemlji je samo patnja, a na nebu je nagrada.
- Život je smeće, patiš, patiš dok ne umreš, a jedini način da se spasiš je ako budeš poslušan na zemlji i poštuješ državne i božje zakone. Tada ti je nagrada “osigurana”.
Religija je iz ove perspektive ultimativno terorističko – spiritualna organizacija koja gleda isključivo vlastiti interes akumulacije životne energije u neprirodnim, beživotnim hramovima koje su sami izgradili. Svoje programe guraju i dalje ne bi li u vječnost osigurali svoju dominaciju.
Međutim, tome se sada jasno nazire kraj. Religijama kao bastionima raskola označena je minimalna sudačka nadoknada prije nego se odsvira kraj. Religijama je definitivno odzvonilo. Mnogi neće shvatiti što se događa i kako je moguće da se ta fina, uljudna organizacija plemenitih ljudi raspada.
Čak niti svećenstvo, koje je uvelike isprogramirano na isti način kao i ovce, neće razumjeti kako propada nešto što propagira “dobrotu”, “mir”, “ljubav” i druge „korektne” ideje.
Programi se mijenjaju i propadaju kad se u njih prestane vjerovati. Ne propada čovjek, već njegov identitet. Propast identiteta i rast čovjeka uvijek su obrnuto proporcionalni pa je ovo proces oslobođenja nametnutog nam religioznog i ne samo religioznog identiteta.
Sloboda i religija su nespojivi.
