“Tragedija! Muž ubio ženu pa presudio sebi!”
“Muž ubio ženu pred djecom!”
“Muškarac brutalno ubio ženu!”
“Muškarac ubio ženu pa se objesio!”
“Muž ubio suprugu!”
“Muž kamenom usmrtio ženu!”
“Muškarac ubio ženu i dijete!”
Da ne ispadne da izmišljam, sve su to naslovi iz novina. Ovakve stvari se dešavaju svakodnevno i o tome čujemo sa malih ekrana, radija, čitamo u novinama i portalima. Sve nam se to dešava u gradovima u kojima živimo, u naseljima u kojima živimo, u ulicama u kojima živimo. Dešava se i tamo negdje u dalekoj Evropi. Dešava se svugdje na svijetu. Muškarci ubijaju žene.
Kada čujem tako neku vijest, čujem i komentare ljudi oko mene:„Sigurno ga je varala! Ko zna šta mu je radila!“ Molim lijepo, sasvim valjan razlog da se nekom oduzme život. Pardon, ne nekome, već ženi jer šta je žena do robinja muškarcu. On je njen gospodar i on ima pravo da joj daje život i da joj ga uzima. On je njen bog i ona je u njegovoj milosti ili nemilosti. On je taj dasa koji nju ima pod šakom, koji nju lemači, muči, siluje, ubija jer je sebi uzeo to za pravo. Da se više ne lažemo, samo pogledajte koliko je siledžija oko nas.
Da li muškarac time pokazuje svoju snagu? On pokazuje svoju slabost! Pokazuje svoje komplekse, pokazuje da je nespreman da živi zato što ga je žena ostavila. Liječi svoje slabosti tako što će izmlatiti svoju kurvu kad ga neko jači od njega ponizi. Ubija iz ljubavi, ubija iz mržnje, ubija jer je jadan i nesređen.
Društvo ne želi razmišljati, društvo se ne pita šta je sa emocijama naših muškaraca kad svakog dana ubijaju žene. Društvo se ne obazire, a novinski stupci se pune svakog dana novim ubistvima.
Kako dođe do ubistva? Odjednom? Ili već postoji istorija nasilja u braku? Šta policija i sve državne ustanove čine kad neko prebije ženu? Osim što malo zatvore i puste nasilnika, ne čine NIŠTA!
Žene i djeca su potpuno nezaštićena vrsta u ovom društvu nasilnih muškaraca. Ljudi ćute! Ljudi okreću glavu i ignorišu nepobitnu činjenicu da svakog dana neka muškarčina gazi svoju ženu nogama, šakama, vrijeđa je, maltretira, ubija. Vrlo često pred djecom! Pred sinovima koji će isto jednog dana biti nasilnici i pred kćerkama koje će isto jednog dana biti žrtve vrlo vjerovatno.
Još jedna nelogičnost. Imate drtinu koji pije, troši, bjesni i tuče. Žena ga prijavi i nekim čudom se odreaguje u ovoj kvazi državi. Šta se dešava? Žena i djeca izlaze iz kuće i potucaju se po kojekakvim ustanovama koje ih štite, u prevodu postaju zatvorenici jedne od tih ustanova dok je siledžija ostao u kući i na slobodi je.
Možda sam previše nerealna, previše romantična pa ne mogu da shvatim da neko negdje može nekoga da muči, tuče i ubija. Da žena ne smije biti slobodna, da ne smije da prestane da voli kretena i da zaslužuje biti ubijena.
Dragi moji komentatori, dragi moji muškarci, koliko vi svakodnevno varate svoje supruge, pišete drugima na FB, tražite mlade pičke, pijete u klubovima i nabacujete se, ostavljate žene, ostavljate trudne žene bez igdje ičega, bježite od problema, pijete, drogirate se, skrivate se od života pa vas žene ne ubijaju iako su lude, kako vi kažete, živčane, dosadne, poremećene.
Ne mogu da se pomirim s činjenicom da muškarci ubijaju žene, da oduzimaju majke svojoj djeci, da oduzimaju kćerke njihovim roditeljima, da se igraju boga koji kažnjava i sveti se i ne mogu da se pomirim s činjenicom da društvo to ćutke prihvata.
Žene, šta čekate!? Da vas ubiju!?
