Zbog tog što sam nezaposlena, besposlena, bez para i depresivna, često ulazim na FB i listam najnovije vijesti i objave. Vidim, i zaposleni ljudi vise na tom čudu. Eliminisala sam sa liste sve seljake i seljanke, mada ostavim par iritantnih jer me čudno uzbuđuje njihov idiotizam koji rasipaju putem svojih objava.
Elem, nisam se htjela bazirati na svoje FB prijatelje. Svi su sretni i svi su voljeni, svi znaju bit života i nose se hrabro sa svim problemima. Jednom sam bila u bedaku nekom, masna i nesretna u svom stanu dok je zima okolo ubijala svaku radost u ljudima, i gledala sam FB ljude koji su bili nasmijani, na putovanjima, sa svojim muškarcima i ženama… Bila sam očajna! Svi uživaju u životu osim mene! Onda sam otišla na svoj profil i pogledala svoje nasmijane fotke i pametne i snažne postove i vidim da je to sve golo govno. U stvari, realnost je to. Svi smo nekad na vrhu raspoloženja i svijeta, a drugi dan jadnici koji leže u svom jadu. Sve je relativno i to me beskrajno raduje!
Ostaje još čudna spoznaja da me lajkovi raduju. Zašto? Dakle, svi patimo i ovisimo o tuđem mišljenju. Svi se jedni drugima hvalimo. „Ahaaa, vidi kako ja živimmmm! Super mi jeee!“ Niko ne dijeli svoje nervne slomove, svoj očaj jer je ostavljen, siromašan, nešto ga boli, boji se, zavidi, mrzi… Svi kao volimo, svi smo kao jaki, svi kao nešto kenjamo. Mi ljudi smo zbilja fascinantni!
Ono što me poguralo da sjednem i otkucam par svojih raštrkanih misli je savjet na FB kako se riješiti strija. Jao, sve moje brige su riješene! Otkrila sam smisao svega! Zašto bih se, koji kurac, ikad htjela riješiti strija!??? Ko uopšte ima vremena da misli o strijama i kome one smetaju?? Zašto ne smijem imati strije, dlake, celulit, brke? Ko mi to naređuje? Nekad namjerno odem sa dvije, tri lelujave dlačice iznad usana u prodavnicu samo da vidim ko mi ima pravo išta reći! Pogotovo muškarci koji vole prirodne djevojke. Te dvi, tri dlake na licu su moj bunt protiv nametnutih kozmetičkih sranja kojima nas davite.
Naiđem ponekad na neke ženskinje koje pokazuju kako se šminka. Nisam nešto vična tom zanatu mada pomažem po sebi neku podlogu da si lice izbalansiram i stavim obavezno crveni ruž kojeg obavezno pojedem u narednih 15 minuta. No, te žene, odnosno cure, curice, stavljaju toliko slojeva na svoje lice da ne mogu vjerovati! Ne znam da li da se smijem iz sveg glasa ili gledam u to otvorenih usta. Fasada je blaga riječ za količinu krema, pudera, sjaja, sjenki, maskara, tečnih sranja, sranja u kamenu koje one pomažu po sebi. Kad sve to nabacaju na svoje lice, zanosno trepnu i napuće usne i spremne su. Žene, postajete luđakinje! Nije ni muškarcima lako!
FB armija ljudi koji žive ekstremno, prejako, Instagram ludilo, putovanja, radovanja, nove skupe čizme, make up-a gomila, napućene usne, prazan pogled iza svilenih trepavica… Da ne kažete da sam se obrušila samo na žene, tu su nabildani mužjaci u bijelim uskim majicama, hvale se dobrom robom iz markiranih dućana, dobrom makinom, dobrom pičkom kraj sebe…
Neko bi pomislio da svijet polako ide dođavola, ali ako se opustite i sjednete da posmatrate, može biti jako zabavno! Ludilo je ozvaničeno sve dok neka svjetska sila ne odluči baciti nuklearnu bombicu! Aj i to nekako, samo da interneta ne nestane!
