U posljednje se vrijeme Republika Srpska, ali i Bosna i Hercegovina suočava s rastućom zabrinutošću zbog zastrašujućeg učinka kriminalizacije klevete. Na predloženi nacrt izmjena i dopuna krivičnog zakona RS o “krivičnim djelima protiv časti i ugleda” reagovao je i ambasador Brian Aggeler, šef Misije OSCA-a u BiH. On je pozvao vlast u Republici Srpskoj da odustanu od kriminalizacije klevete te je predstavnicima medija i aktivistima za ljudska prava pružio podršku Misije u očuvanju slobode govora.
S porastom društvenih medija i internetskih platformi kao načina za slobodno izražavanje, kriminalizacija klevete postala je tema rasprave među pravnim stručnjacima, medijskim profesionalcima i aktivistima za ljudska prava o ravnoteži između zaštite vlastitog ugleda i zaštite slobode govora.
Kleveta je komunikacija koja šteti ugledu pojedinca ili organizacije. Može biti u obliku izgovorenih ili napisanih riječi, fotografije ili gesta. U mnogim zemljama kleveta je građanski prekršaj, što znači da pojedinci mogu tražiti odštetu, ako smatraju da im je narušen ugled. Međutim, Republika Srpska, po uzoru na Srbiju želi kriminalizirati klevetu. To znači da se pojedinci zbog klevetničkih izjava mogu kazneno goniti i suočiti s novčanom ili čak i sa zatvorskom kaznom. Kazneni zakoni o kleveti često se koriste za ušutkivanje kritičara, suzbijanje neslaganja i zastrašivanje novinara.
U vrijeme komunizma kleveta je bila kazneno djelo, a novinari su često bili procesuirani zbog kritiziranja vlasti. Nakon pada komunizma, Republika Srbija je 1990. godine donijela novi ustav koji je jamčio slobodu govora i štampe. Međutim, kriminalizacija klevete ostala je na snazi. Godine 2009. donesen je novi Kazneni zakon kojim su pooštrene kazne za klevetu. Zakon je propisivao da pojedinci mogu dobiti do dvije godine zatvora za klevetničke izjave. U Republici Srpskoj je predloženi nacrt podržalo 49 narodnih poslanika, a predviđene kazne za klevetu su od 5 000 KM do 20 000 KM, a ako je djelo učinjeno putem sredstava javnog informisanja ili na skupu ta kazna može ići od 10 000 KM do 50 000 KM.
Ovakva zakonska regulativa je neprihvatljiva. Time se na vrlo jednostavan način mediji mogu uvesti u krivični postupak čime se ugrožava njihov rad.“Zakon je volja vladajuće klase izdignuta na nivo zakona” Karl Marks.
Naličje usvajanja ovakvog nacrta od strane vladajuće strukture je represija i ušutkivanje kritičara, neistomišljenika i svih onih koji se ne uklapaju u sliku savršenog nekonfliktnog građanina. Ovim ljudi koji odlučuju o usvajanju zakona potvrđuju da zakone kroje-po sebi.
Kriminalizacija klevete ima zastrašujuć učinak na slobodu govora. Stvara klimu straha i autocenzure i dovodi do toga da pojedinci i novinari nerado izražavaju svoje mišljenje zbog straha od kaznenog progona. To može rezultirati nedostatkom odgovornosti jer su javni službenici i institucije kao bijeli medvjedi zaštićeni od nadzora i kritike.
Utjecaj kaznenih zakona o kleveti posebno je značajan u digitalnom dobu, gdje su društveni mediji i internetske platforme ključni alati za slobodno izražavanje. Strah od kaznenog progona može dovesti do potiskivanja legitimne kritike i rasprave, što dovodi do manje informiranog i manje demokratskog društva.
Utjecaj kaznenih zakona o kleveti na slobodu govora može se vidjeti u slučaju Dragana Janjića, novinara koji je 2015. godine procesuiran za klevetu. Janjić je napisao članak u kojem je kritizirao postupanje srbijanske vlade s poplavama koje su opustošile zemlju. Optužen je za klevetu državnog dužnosnika i suočen je s dvije godine zatvora. Slučaj je privukao međunarodnu pozornost, a skupine za ljudska prava kritizirale su srbijansku vladu zbog korištenja kaznenih zakona o kleveti kako bi ušutkala kritičare. Janjić je na kraju oslobođen, ali upravo je taj slučaj je ukazao na opasnosti kriminalizacije klevete.
Međunarodni standardi ljudskih prava prepoznaju važnost slobode govora i potrebu zaštite pojedinaca od štete uzrokovane klevetom. U Izvještaju Vijeća za ljudska prava o “dezinformacijama io slobodi mišljenja I izražavanja” navode da bi se kazneni zakoni o kleveti trebali koristiti samo u iznimnim okolnostima podsticanja na nasilje, mržnju ili diskriminaciju i da bi trebali biti razmjerni prouzročenoj šteti. Povjerenstvo je također istaknulo da pojedinci ne bi trebali biti podvrgnuti kaznenim sankcijama za kritiku javnih dužnosnika ili institucija. Europski sud za ljudska prava također je presudio da kazneni zakoni o kleveti mogu imati obeshrabrujući učinak na slobodu govora i da ih treba primjenjivati s oprezom.
Zakon o zaštiti klevete štiti ugled pojedinaca. Građanski zakoni o kleveti mogu pojedincima pružiti pravni lijek za štetu uzrokovanu klevetničkim izjavama. Ovi zakoni mogu biti popraćeni zaštitnim mjerama za sprječavanje zlouporabe, kao što je zahtjev za dokazivanjem stvarne štete ili zlobe. Postoje i drugi pravni lijekovi za klevetu kao što su samoregulacija medija, etički kodeksi, i korištenje alternativnih mehanizama za rješavanje sporova, posredovanje ili arbitraža. Predstavnici medija smatraju da bi alternativa bila i uvođenje zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima, s obzirom da najveći broj laži i klevete dolazi s lažnih profila i portala anonimnih vlasnika i adresa. Pojedini pravnici smatraju da kleveta, kao pojava koja nanosi štetu pojedincu ne treba ostati nesankcionisana, ali da ona, kao takva treba biti regulisana u oblasti građansko-pravne odgovornosti, a ne krivične, te da je za to obavezno da se zakonom jasno i precizno definiše pojam uvrede i klevete, kako bi oni, koji mogu biti meta optužbe za počinjenje tog djela, a to su najčešće novinari, jasno znali što smiju, a što ne smiju javno iznositi.
U ovom momentu je neophodno uložiti zagovaračke napore i zahtjevati da se predloženi nacrt zakona ne usvoji ili da bude povučen sa zasjedanja Narodne skupštine Republike Srpske.
Organizacije za ljudska prava, medijske organizacije i pojedinci moraju nastaviti zagovarati reforme i pozivati vlast na odgovornost za svoje obveze prema međunarodnom pravu. Borba za slobodu govora i slobodu medija u Republici Srpskoj i u Bosni I Hercegovini je daleko od završetka, ali je to borba koja se mora dobiti.
Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Zašto (ne)treba kriminalizirati klevetu u Krivičnom zakonu Republike Srpske” a financiran je od strane Civil Rights Defenders.
