U Srbiji su danas ubijene tri žene. Ubica je zaklao svoju suprugu a dvije je kćerke ubio bombom, potom je zapalio kuću i počinio samoubistvo. Mediji u Srbiji navode kako je ubica prije nekoliko dana pušten iz zatvora u kome se nalazio zbog nasilja u porodici. U regionu svake sedmice svjedočimo novom femicidu, uprkos tome, sistem i društvo padaju na ispitu da zaštite žrtve rodno zasnovanog nasilja.
Kada se desi femicid njemu je gotovo uvijek prethodilo nasilje i to u različitim oblicima, od fizičkog i sexualnog, do uznemiravanja, prijetnji, pritisaka, psihološkog i ekonomskog nasilaj. Dakle, femicid se nikada ne dešava iznenada niti slučajno. Nažalost, svjedočimo upravo tome, da se sistem prema femicidu odnosi kao da se on desio iznenada, kao da žene nisu prethodno prijavljivale nasilnika. Užasavajuća je činjenica da u većini slučajeva nije ni došlo do sudskog postupka i pravosnažne presude već da uopšte sistem nije ni podigao optužnicu protiv nasilnika iako zakon jasno kaže da se rodno zasnovano nasilje ne smije tolerisati i da se mora kažnjavati. Prakse se moraju mijenjati jer nakon što se femicid desi, često jedina žrtva nije ubijena žena, često iza nje ostaju djeca.
Kada će se prakse početi mijenjati?
Prakse će se početi mijenjati onog trenutka kada se počne pokretati pitanje krivične odgovornosti svih onih koji se nalaze u sistemu koji u prvom redu po prvoj prijavi nasilja ne kazni nasilnika i ne pruži zaštitu žrtvi. Nedopustivo je da žena trpi nasilje kontinuirano, to prijavljuje i onda na kraju kada se femicid desi to bude kvalifikovano kao “obično” ubistvo a zapravo nije. Svako ko se nalazi u lancu sistema zaštite žrtve i procesuiranja počinitelja krivičnog djela nasilja, snosi dio te krivične odgovornosti ne sam počinitelj femicida.
Također, bitno je naglasiti da smo i svi mi, obični građani i građanke, ako smo znali da se nasilje dešava a isto nismo prijavljivali, također odgovorni. O nasilju se ne treba pričati iza leđa žrtve na kafama, na njega moramo reagovali prijavom. To je naša zakonska obaveza, a sistem je dužan postupati po službenoj dužnosti. Samo zajedničko djelovanje nas građana i građanki i sistema može doprinijeti prevenciji femicida.
Kakvu poruku sistem šalje žrtvama rodno zasnovanog nasilja?
Prateći kampanju #nisamprijavila, postaje jasno kako većina žrtava rodno zasnovanog nasilja nema povjerenja u sistem ali ni u društvo i svoje okruženje. Ipak, institucije snose najveći dio odgovornosti. Čitajući iskustva koje su žene dijelile na društvenim mrežama posljednjih nekoliko dana, jedina poruka koju su ćini se žene dobile od sistema jeste “sistem te neće zaštititi”. Sistem neće blagovremeno i na adekvatan način kazniti nasilnika. Voljela bih da je drugačije ali ne vidim velike pomake posljednjih godina. Bosna i Hercegovina, kao i države regiona, ratifikovala je Istanbulsku konvenciju kojom se obavezala da će u okviru sistema stvoriti sve neophodne mehanizme zaštite žrtava nasilja.
Međutim, iz ličnog iskustva mogu reći da sistem nema dovoljno blagovremene, efikasne mehanizme i prakse koji će žrtvi nasilja pokazati da nije sama i da će stati u njenu zaštitu. Kada se desi slučaj uznemiravanja, kroz koji sam ja prolazila duže od godinu dana, sistem jednostavno ne zna kako da reaguje. Kada ne vidite konkretne rekacije osjećate se bespomoćno.
Kako se tek osjeća žena koju je partner pretukao, ona prijavila nasilje i onda samo nekoliko sati poslije privođenja nasilnik bude pušten i uglavnom se vrati na mjesto gdje je počinio nasilje? Kako se osjeća žena koja preživljava nasilje, nema snage da prijavi nasilnika, tom nasilju svjedoče komšije, prijatelj pa čak i porodica a oni okreću glavu? Još će sutra kada.se desi femicid ti koji su znali za nasilje a nisu ga prijavili davati izjave medijima kako je počinitelj femicida “bio fin, miran, povučen”, “bio je samo ljubomoran, on je nju volio”, i onda tako svi zajedno, sistem, građani, komšije, prijatelji, mediji, učestvuju u relativizaciji nasilja.
Kada se desi prijava nasilja, bilo da je to nasilje prijavila žrtva, njene komšije, neko s ulice, sistem bi ga trebao tretirati kao krivično djelo jer iz ovih slučajeva femicida koji su u porastu u cijelom regionu vidimo da je zapravo svaki slučaj nasilja potencijalni femicid.
