JESMO LI SVI NA ISTOM BRODU?

|

Socijalna politika

Ministar spoljnih poslova Mateo Salvini nedavno je donio odluku da zatvori italijanske luke za brodove s migrantima. Nakon ove odluke, pojavljuje se plakat Marine Abramović, na kojem piše “We are all in the same boat”, kao slogan za predstojeću 50. po redu regatu Barcolana koja se održava u Tršćanskom zalivu. Naš sagovornik je Nikola Dabić, apsolvent na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, smjer grafika, sa kojim ćemo razgovarati o skrivenim namjerama ovog plakata, samoj Marini Abramović, kao i da li će se prijetnje grada da regate neće biti uistinu ostvariti ako se natpis ne povuče.

U NAREDNOM TEKSTU SAZNAJTE VIŠE O MARINI ABRAMOVIĆ, NAJPOZNATIJOJ BAKI U SVIJETU UMJETNOSTI, BAKI PERFORMANSA.

ZAMISLI.BA: Marina Abramović je po ne znamo koji put uspjela izazvati skandal, sada sloganom “Svi smo na istom brodu”, na najnovijem plakatu koji je osmislila za 50. regatu Barcolana u Tršćanskom zalivu – da li smatrate da je Abramović zaista imala namjeru da se upusti u politička pitanja Italije ili joj to u stvari i nije bila namjera?

DABIĆ: Marina je poprilično poznata javna ličnost koju često prate nekakvi skandali i to obično u njenim umjetničkim radovima. Moje lično mišljenje je da je Marina veoma svjesno iskoristila priliku u situaciji koja joj je omogućena, ali tu postoji par tehničkih i konceptualnih problema koje ću objasniti kasnije. Mislim da je definitivno imala namjeru da se malo upusti u politička pitanja i da kao što bi se reklo “začini stvar” na njen način.

ZAMISLI.BA: Najoštrije je reagovao u stvari zamjenik gradonačelnika Trsta, Paolo Polidori, koji je na svom Fb-profilu podijelio natpis i prokomentarisao ga kao svojevrsni napad na njegovu desnicu, nazivajuću njeno djelo pogrešnim i čak ga uporedivši sa djelima Mao Tse Tunga. Prokomentarišite ovu reakciju.

DABIĆ: Njen plakat sa natpisom “Svi smo na istom brodu” očigledno aludira na zabranu ulaska brodova sa migrantima, ali u isto vrijeme mudro provlači poruku koja je upućena ne samo datoj situaciji u Italiji, već cijelom svijetu. Međutim, problem je zanemarivanje realne situacije u Italiji i u Evropi i to je ono što mnogi današnji liberali i ljevičari ignorišu. Dok podržavam Marininu teoriju i rečenicu koja nam govori ono očigledno, da smo svi u istom brodu i da imamo jedno mjesto na kojem je život moguć i gdje ne bi mogli dugo da opstanemo bez uzajamnog humanizma, isto tako imam kritiku koja se odnosi na stranu njene poruke koja je upućena migrantskom problemu. Unutrašnji poslovi Italije ostaju na italijanskom narodu i državi Italiji koja je primorana da povuče poprilično teške poteze, ali ono što Marina ne razumije jeste da se teški potezi ne povlače za vrijeme odsustva problema, već upravo suprotno. Mislim da je politički centar Evrope veoma dobro svjestan da se Evropa nalazi u velikom problemu upravo zbog migranata, važno je napomenuti da klasična migracija više ne postoji, već je na snazi migracija koja je ekstremne prirode i koja dolazi konstantno sa velikim brojem ljudi. Takva situcija sama po sebi mora da ima posljedice i svako ko koristi logiku razumije problem i razumije da zemlje poput Italije, Francuske, Njemačke i Švedske postaju prenaseljene milionima ljudi koji čak u velikom broju slučajeva nisu ni identifikovani, a još moramo biti svjesni da postoje ogromni kulturološki i etnički problemi. Dakle, želim da naglasim da nemam simpatije prema bilo kojem ideološkom smjeru niti gajim simpatije prema italijanskim političarima, ali zabrana ulaska brodova s migrantima je opravdan potez i jedna nezavisna država ima puno pravo da donese takvu odluku. Dakle, Paolo se našao tu ugroženim, ali ne vidim to kao nikakav napad na desnicu, dok njegovo upoređivanje sa posterom Mao Cedunga je očigledna borba ljevice i desnice, iako već godinama ti ljudi ne razmiju da su obje ideologije ekstremne. Uostalom, rad Polidorija ne poznajem toliko dobro koliko poznajem Marinin i činjenica je da Marina često zna skrenuti sa umjetničkog pravca u neku kvazi ideološku teoriju koja u stvari ponavlja već naučene stvari. Ako pogledamo njene radove, veoma brzo ćemo saznati da je njen umjetnički vrh bio otprilike sedamdesetih godina i da današnji koncepti ponekad vrijeđaju inteligenciju ljudi koji se bar malo razumiju u savremenu umjetnost.

ZAMISLI.BA: Zamjenik gradonačelnika Trsta traži da se plakat ukloni te da će gradske vlasti povući novčanu ponudu za finansiranje predstojeće regate ukoliko plakat ne bude uklonjen. Šta mislite da li će organizatori regate ipak ostati pr svome stavu da plakat OSTAJE. Koje su moguće posljedice takve odluke?

DABIĆ: Koliko ja znam, organizatori su se jasno izjasnili da plakat ostaje, a zamjenik gradonačelnika će se vjerovatno pomiriti sa situacijom s obzirom da bi povlačenje novčanih finansija regate bio katastrofalan potez i nanio veliku štetu njegovoj reputaciji i njemu kao javnom političaru.

Osvrt sagovornika

Nikola Dabić

 Pisati o ovom događaju znači sukobiti se sa neizbježnom savremenom borbom između liberala i konzervativaca ili ljevice i desnice. Ja lično sebe smatram nekom vrstom liberala, ali teško je koristiti taj termin kada se u današnje vrijeme liberali ponašaju neracionalno i često više fašistički u pojedinim stvarima nego i sami desničari. Današnji liberali su uvijek za otvorenije granice, za primanje migranata unatoč očiglednim problemima i mislim da taj dio ima veze sa Marininim akcijama, pošto je ona praktički okružena mnogim jakim liberalima (većina ih se nalazi na visokim pozicijama u umjetničkom svijetu, npr. u MOMA gdje je Marina često gostovala kod njenog bliskog prijatelja Klausa Bizenbaha koji pripada već navedenim i koji se protivi Trampu). U ovoj situaciji ne naginjem ni na jednu stranu, ali tu sam da kritikujem Marinin rad jer se on ne zasniva baš na sto postotnoj istini, tako da po meni gubi svoju poentu i validnost kao i mnogi njeni savremeni radovi. Na kraju dana, Marina će se vratiti u svoj dom i sumnjam da će ugostiti nekolicinu migranata u njemu.

Moji radovi i ideje nemaju medijsko ograničenje, oni su bazirani na instalacijama, videima, objektima, performansima i mnogim ostalim  intermedijskim i savremenim načinima umjetničkog izražavanja.

Opšti fokus moje umjetnosti sadrži mnogo aspekata ličnog kritičkog mišljenja i posmatranja mnogih globalnih i lokalnih socijalnih, ekonomskih, ideoloških, istorijskih i političkih pitanja. Rođenje u poslijeratnoj državi koja je i dalje zametena etničkim tenzijama, korupcijom i unazađenjem mi je pružilo poseban način ispitivanja u mom kreativnom procesu. Kroz moje koncepte, nastojim da naglasim određene društvene probleme i fenomene, da ih načinim vidljivim ili provokativnim i da ostvarim relaciju između njih i gledalaca.

 

 

Komentari