Bosna i Hercegovina sve češće se suočava s prirodnim katastrofama poput ekstremnih suša, bujičnih poplava, klizišta i šumskih požara, čiji razorni intenzitet dodatno pojačavaju klimatske promjene. Prošle decenije, ekstremni vremenski događaji su se povećali za oko 30%, dok je tokom poplava 2014. godine u zemlji pretrpjelo štetu više od milion ljudi, s ekonomskim gubicima procijenjenim na oko 1,7 milijarde dolara. Ovo jasno ukazuje na potrebu za djelotvornijim mjerama smanjenja rizika i jačanju otpornosti. Rješenja zasnovana na prirodi (eng. Nature-based Solutions), dosljedno provođenje zakona, zelena infrastruktura, edukacija građana i efikasnija saradnja između institucija ključni su faktori za smanjenje rizika od katastrofa.
Rješenja zasnovana na prirodi predstavljaju ekonomično i dugoročno održivo rješenje, te su ekološki i ekonomski održiv pristup smanjenju rizika od prirodnih katastrofa. Istraživanja pokazuju da ulaganje u prirodna rješenja može smanjiti troškove šteta uzrokovanih poplavama za 30%. Ovi pristupi također doprinose očuvanju biološke raznolikosti, što je ključno za zdravlje ekosistema i prilagodbu gradova na klimatske promjene. Šume, rijeke, močvare i drugi prirodni ekosistemi igraju značajnu ulogu u ublažavanju efekata klimatskih promjena. Restauracije riječnih obala i ponovno uspostavljanje močvara mogu značajno doprinijeti smanjenju rizika od poplava. Močvare djeluju kao prirodni spužvasti sistemi koji apsorbuju višak vode i smanjuju vršne protoke, a njihovo obnavljanje može smanjiti rizik od poplava za 30% na lokalnom nivou. S druge strane, studije pokazuju da šumski ekosistemi mogu apsorbovati između 50-70% padavina, čime se značajno smanjuje rizik od poplava i klizišta. Procjene Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) ukazuju na to da šume globalno uskladištavaju oko 30% ukupnog ugljen-dioksida emitovanog ljudskom aktivnošću, čime doprinose smanjenju efekta staklene bašte.
U Bosni i Hercegovini, gdje šume pokrivaju više od 50% teritorije, očuvanje šumskih ekosistema može biti jedan od najsnažnijih alata za smanjenje rizika od katastrofa. Nažalost, zbog izostanka zakona o šumama u Federaciji BiH, dolazi do prekomjerne sječe, ilegalne eksploatacije i fragmentacije šumskih staništa, čime se smanjuje sposobnost šuma da djeluju kao prirodna zaštita protiv katastrofa.
Neimplementacija postojećih zakona, kao i korupcija, dodatno povećavaju izloženost zajednica prirodnim katastrofama. U nekim područjima, posebno u Krajini, oko Bihaća, neregulisana izgradnja u poplavnim zonama i duž riječnih korita dovela je do promjene toka voda i povećanja rizika od poplava. Naučne analize pokazuju da divlja gradnja na priobalnim područjima može povećati učestalost poplava do 50%, jer se narušava prirodna regulacija vodnih tijela. Donošenje i implementacija novog zakona o vodama, koji bi osigurao integrisano upravljanje riječnim slivovima, mogla bi značajno unaprijediti zaštitu vodnih resursa i smanjiti rizik od poplava. Također, potrebna je bolja koordinacija između nadležnih institucija na svim nivoima vlasti kako bi se osigurala pravovremena reakcija i smanjenje posljedica prirodnih nepogoda.
Urbanizacija u Bosni i Hercegovini dodatno pogoršava izloženost katastrofama zbog neadekvatnog planiranja i nedostatka zelene infrastrukture. Gradovi u zemlji, poput Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Banja Luke, Konjica, Jablanice i drugih, sve češće trpe posljedice ekstremnih vremenskih uslova, uključujući toplinske valove, dugotrajne suše, bujične poplave i eroziju tla. Zbog ubrzane urbanizacije i smanjenja zelenih površina, efekat urbanog toplotnog otoka postaje izraženiji; temperatura u urbanim područjima može biti i do 7°C viša nego u ruralnim područjima. Zelena infrastruktura, poput parkova, propusnih trotoara, biokanala, kišnih bašta, visećih vrtova, zelenih krovova, urbanih šuma i koncepta “spužva gradova,” može smanjiti temperaturu u gradovima, poboljšati kvalitet zraka i povećati apsorpciju kišnice. Studije pokazuju da drveće u urbanim područjima može smanjiti površinsko oticanje vode za 30-40%, što značajno smanjuje rizik od poplava. Inicijative poput proširenja urbanih šuma i rekonstrukcije degradiranih zelenih površina trebaju biti prioritet urbanih politika u našoj zemlji.
Viseći vrtovi i zeleni krovovi nisu samo estetski dodaci, već ključni elementi za regulaciju temperature, poboljšanje kvaliteta zraka, i upravljanje kišnicom. Zeleni krovovi mogu apsorbirati do 75% kišnice, smanjujući opterećenje na kanalizacione sisteme i rizik od bujičnih poplava, dok doprinose smanjenju efekta urbanih toplotnih otoka za 2-3°C. “Spužva gradovi” koriste zelenu infrastrukturu kako bi gradovi efikasnije upijali kišnicu, smanjujući rizik od poplava. Ovaj pristup uključuje korištenje zelenih površina, permeabilnih materijala, i vegetacijom prekrivenih kanala za efikasnije zadržavanje i infiltraciju vode. Gradovi poput Pekinga i Singapura već implementiraju ove metode, smanjujući poplavni rizik za više od 20%. U BiH, ove metode mogu značajno smanjiti posljedice urbanizacije i klimatskih promjena.
Edukacija i podizanje svijesti stanovništva o rizicima od prirodnih katastrofa i klimatskih promjena mogu biti ključni za smanjenje šteta i ljudskih gubitaka. Podaci pokazuju da su zajednice koje su bolje informirane o rizicima i mjerama zaštite za 25% efikasnije u reagovanju na prirodne nepogode; lakše prepoznaju rizike i bolje se prilagođavaju promjenama. Takvi edukativni programi trebaju uključivati učenje o održivim praksama, poput zaštite šuma, upravljanja vodama i održive urbanizacije. Trenutni obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini nedovoljno posvećuje pažnju temama poput upravljanja prirodnim resursima, zaštite okoliša i klimatskih promjena. Integracija ovih tema u školske kurikulume od osnovnog obrazovanja može povećati otpornost mladih na klimatske promjene, stvoriti generacije koje će biti spremnije da se suoče s budućim izazovima i povećati razumijevanje građana o značaju očuvanja ekosistema. Također, programi obuke i simulacijske vježbe za suočavanje s prirodnim katastrofama, u kojima bi sudjelovali građani, službe civilne zaštite i spašavanja, te lokalne vlasti, mogu znatno unaprijediti spremnost zajednica.
Kritičko preispitivanje trenutnih praksi upravljanja rizicima u Bosni i Hercegovini otkriva da se često zanemaruju dugoročni interesi u korist kratkoročnih ekonomskih dobitaka. Na primjer, nekontrolisana eksploatacija šuma i riječnih korita često je rezultat lokalnih pritisaka za brzim ekonomskim rastom, bez obzira na potencijalne rizike. Takav pristup ne samo da umanjuje otpornost zajednica na prirodne katastrofe, već povećava i troškove sanacije štete. Prema Svjetskoj banci, troškovi prevencije prirodnih katastrofa su pet puta manji od troškova sanacije. Uzimajući to u obzir, potrebno je razviti dugoročne strategije koje uključuju ekonomske procjene koristi očuvanja ekosistema i prevencije prirodnih katastrofa, što bi moglo potaknuti efikasnije donošenje odluka.
Bosna i Hercegovina također treba razviti mehanizme za prikupljanje i analizu podataka o rizicima od prirodnih katastrofa. Trenutno se podaci o sušama, klizištima, poplavama i požarima često nalaze u različitim bazama podataka i nisu centralizovani, što otežava analizu rizika i donošenje odluka. Usvajanjem integrisanog sistema upravljanja podacima o prirodnim katastrofama, koji bi omogućio pravovremeno reagovanje i planiranje, moguće je unaprijediti efikasnost i smanjiti štete. Korištenje novih tehnologija, poput daljinskog osmatranja i geografsko-informacionih sistema (GIS), može poboljšati procjene rizika i omogućiti bolju pripremu za buduće katastrofe.
Klimatske promjene će nastaviti da utiču na Bosnu i Hercegovinu kroz povećanje učestalosti i intenziteta prirodnih nepogoda. Procjene Evropske agencije za okoliš (EEA) predviđaju da će broj ekstremnih vremenskih događaja u Evropi porasti za 50% do kraja stoljeća. S obzirom na ovu prognozu, ulaganje u rješenja zasnovana na prirodi, zelenu infrastrukturu, integraciju obrazovanja o riziku u obrazovni sistem i unapređenje institucionalnih kapaciteta mora biti prioritet. BiH mora težiti ka održivijem upravljanju resursima, boljoj primjeni zakona i saradnji između lokalnih zajednica, vladinih institucija i međunarodnih partnera kako bi se smanjio rizik od prirodnih katastrofa i osigurala dugoročna otpornost.
Kritično je prepoznati da neaktivnost i neadekvatna priprema za prirodne katastrofe mogu rezultirati ne samo značajnim ljudskim gubicima, već i ekonomskim troškovima koji će otežati dalji razvoj zemlje. Potrebno nam je strateško planiranje koje uključuje sve aktere, od vlasti do lokalnih zajednica, kako bi se osiguralo da su mjere zaštite efikasne i dugoročne. Naša borba protiv klimatskih promjena i prirodnih katastrofa zahtijeva ne samo hitne mjere već i promjenu načina razmišljanja prema dugoročnoj održivosti i zaštiti okoliša. Samo kroz sveobuhvatan pristup koji uključuje naučne činjenice, inovacije i integrisane strategije možemo smanjiti rizik od katastrofa i osigurati bolju budućnost za Bosnu i Hercegovinu.
