Kako razumjeti fragmenisani izborni sistem i sistem vladanje u savremenoj Bosni i Hercegovini. Ono što je prije svega potrebno sagledati su suštinski bitne postavke za razumijevanje stranačko-političke scene u savremenoj Bosni i Hercegovini. To se odnosi na stanje demokratije u području izbora i vlasti. U tekstu ću iskazati svoje mišljenje dajući neke od suštinskih koncepata iz ugla nekoga ko živi ovdje više od trideset godina, ima i formalno obrazovanje u društevnim naukama, ima i više iskustava rada tokom izbora i ono što je bar podjednako važno, ako ne i važnije iz hobija se od malena zanima izučavanjem društva, kulture, prošlosti i td.. Pokušaću da iskažem svoje viđenje trenutnog stanja političkog sistema i izbornog procesa što realističnije, umjerenije, nepristrasnije i objektivnije ako je objektivnost ikako moguća ili dosežna.
Kako god, najšire gledano i ono što jeste suštinski važno jeste da su na sceni duboko ukorijenjene tri dominantne ideologije dok na terenu, i u teoriji, u praksi i u političkom životu zaista ne postoji iole značajna konkurencija ili alternativa koja je veća od statističke greške. To su naravno bošnjačka, srpska i hrvatska ideologija. Naravno da je to banalizovan pogled na stvari i riječ je o tri grupe ideologija, gdje postoje određene razlike ili frakcije gdje će npr. neke političke stranke u prvi plan stavljati pripadnost i borbu za naciju ili državu, dok neki drugi to mogu stavljati u drugi plan i uključivati u svoje političko-ideološke programe multietničnost, građanstvo, sekularizam i sl..
Ono što jeste u srži tri dominante ideologije (ili grupe ideologija) jeste različite ideje o matičnoj državi i privrženost svojoj verziji kulture, jezika i historije/istorije/povijesti. Ta ideološka podjela je nametnuta političkim subjektima da se odrede shodno i svrstava ih u podanike jedne od tri ideologije. Upravo je to i razlog zašto i sada tridesetak godina nakon rata možemo reći da ne postoji niti jedna stvarno multietnička stranka u smislu da ima ikakvu, bar i minimalno značajnu podršku sa različitih etno-ideoloških teritorija. Naravno da postoje razne minorne stranke, pa i na njih snažno djeluje nametnuta etno-ideološka matrica da se odrede. Takođe u okviru bošnjačke ideologije postoji značajna grupacija političkih subjekata često nazvanih građanske stranke, koje su prema srži ideoloških razlika okrenute ka sekularizmu i pripadnosti državi radije nego etničkoj grupi.
Dominantne ideologije su vrlo isključive i sukobljene jedne prema drugima, imajuću različite poglede i stavove o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Na bazi toga htjeli to priznati ili ne ideološka podijela na tri ima i svoje zvanično-nezvanične teritorije gdje uglavnom surovo vlada tim teritorijem vršeći ideološku propagandu i suzbijajuću propagandu drugih iz sfere javnog djelovanja.
Ukorijenjena ideološka podijela sama po sebi fragmentira stranačko-političku scenu. U odnosu na temeljnu ideološko podijeljenu scenu, možemo govoriti i o tri zasebne stranačko-političke scene koje se naravno prepliću, sarađuju i dijele vlast, shodno ustavnom poretku, uređenju države i izbornom zakonu. Na političkoj sceni je zastupljena masovna zloupotrebe ideoloških sukoba u cilju maskiranja nekih realnijih procesa, nerada i preusmjeravanja pažnje javnosti sa realnog razvoja u polje ideoloških sukoba, izazivanje straha i ugroženosti.
U posljednjih tridesetak godina političko-stranačka scena se pokazala prilično stabilnom i bez suštinskih promjena. Naravno dolazilo je do određenih promjena i smijenjivanja stranaka na vlasti na određenim nivoima vlasti. Bilo je i pojave novih stranaka, uz to da je prilično upitno koliko su to nove stranke ukoliko su im vodeći ljudi uglavnom odcjepljenja frakcija iz stranaka sa kojima su vršili vlast. Posmatrajući izborne kampanje proteklih decenija malo se toga izmijenilo, koristile su se iste matrice i konfrontacije.
Obzirom na stranačko-političku scenu, manipuliranje ideologijama, percepciju korupcije i nebavljenje suštinskim pitanjima pojedincima poput mene koji bi takvo što preskočili jeste teško izabrati kome dati glas. Iz dosadašnjih iskustava rada na izborima, na različitim biračkim mjestima u oba entiteta, u urbanim i ruralnim sredinama, u obilascima više redovnih i vandrednih biračkih mjesta na dan izbora, i kroz kontakte sa drugim stekao sam dojam da su izbori kod nas prilično regularni što se tiče same tehničke izvodivosti izbora i brojanja glasova. Jesu i tu moguće određene sitnije prevare i manipulacije, koje se dijelom mogu prevenirati uvođenjem izmjena u praksu poput elektronskog glasanja. Na biračkim mjestima su prisutni članovi odbora i posmatrači kandidovani od strane različitih registrovanih političkih stranaka bez obriza na njihovu jačinu. Tako da tu minorne stranke i njihovi predstavnici imaju takođe značajnu ulogu i ukoliko bi došlo do veće krađe glasova na pojedinom biračkom mjestu prilikom glasanja i brojanja glasova bilo bi potrebno da u tome zajednički učestvuju predstavnici sukobljenih većih stranaka i koalicija uz predstavnike minornih stranaka koje nemaju nikakav udio u vlasti.
Dakle, za veću prevaru prilikom brojanja bi bio potreban dogovor unutar odbora i posmatrača, što je u praksi teže izvodivo. Ovo ne znači nema izbornog inženjeringa već da se najvećim dijelom obavljao van biračkih mjesta i u dužem vremenskom periodu pred izbore. Svima su nam poznate priče o kupovini glasova za novac, za obećanje izgradnje seoskog puta ili zaposlenje djece.
Ono što dobro oslikava stranačko-političko-izborno stanje u društvu jesu scene sa birališta kada kandidati-političari dolaze da glasaju preko reda i uz novinarsku svitu i tu u masi kandidatu prilazi starica, čija vanjština i pojava ukazuje da dolazi iz grupacije siromašnih i marginaliziranih građana, i ona se srdačno pozdravlja pred kandidatom pred svim novinarima vjerovatno mu usput upućujući molbu da joj zaposli člana porodice. I u tome je glavnina izbornog inženjeringa, riječ je o konceptu “stranačkog zapošljavanja” u pretrpane državne institucije i službe.
Iz vlastitih iskustava angažmana u državnim službama i mnogobrojnim poznanstvima gotovo svi sa kojima sam razgovarao o tome su mi potvrdili da su se zaposlili putem stranke. Oni drugi koji nisu su uglavnom istakli da je presudan faktor zaposlenja za njih bio nasljeđivanje radnog mjesta odnosno “porodično zapošljavanje” ili su taj faktor bili određeni pojedinci u poziciji moći koji su se tada pitali o zašljavanju u toj firmi. Naravno da je ovakvu pojavu radi osjetljivosti teško istražiti u društvu. Novije tendencije pokazuju određene pomake kada je u pitanju “porodično zapošljavanje”, koje se zabranjuje i dijelom iščezava, dok se “stranačko zapošljavanje” i dalje smatra neugroženim. Ovakvo stanje stvara glasačku armiju za već etablirane stranke koje su ih zaposlile, jer su “stranački zaposleni” uglavnom visoko motivirani da glasaju za stranke koje su ih zaposlile svjesni opasnosti dolaska konkurentskih stranaka na vlast, inspekcija i njihovih kadrova u firmu, tj. nastavka “stranačkog uhljebljavanja” iz drugih tabora.
Iako se po našem ovakvom političkom i izbornom sistemu i postojanju etabliranih ideologija u konfliktu, slika stanja čini crnom i bezizlaznom i nefunkcionalnom društvu, u stvarnosti situacija je suprotno tim izgledima i svim prisutnim izazovima napreduje i postaje funkcionalnija u manjoj ili većoj mjeri. Naravno da su doprinosi tome dolaze iz više pravaca, od odgovornih i vrijednih pojedinaca i grupa, dijaspore, internacionalnih faktora i trendova. No svakako dijelom je to i doprinos vrijednih i odgovornih pojedinaca iz vlasti, inače stranački zaposlenih predstavnika stranaka koje slijede konfliktne ideologije.
Put za zdravije društvo i odgovornost je na svima od nas, bolje je glasati pa i poništiti glasački listić je bolje od neglasanja. Bez obzira kakvi smo tipovi ličnosti i koje su nam sklonosti djelovanje bar na nivou vlastitih kontakata i lokalne zajednice je minimum gdje postižemo promjene, jer tu svakako i djelujemo, nečinjenje i apatija je takođe vid djelovanja. To je osim glasanja na izborima i primjerom vlastitog djelovanja u skladu sa onim što smatra ispravnim, realistično prihvatanje društva i pojedinaca, umjerenost i promjena pristupa, naravno tu spada i osjećaj pripadanja okolini i zajednici, bez obriza da li neko ima planove da svoj put nastavi negdje van države dok god je tu u sadejstvu je sa zajednicom. Više rada na sebi, u krugu kontakata, lokalne zajednice, aktivizam u društvu, u politici, umrežavanje, prevazilaženje blokada i granica, čini promjene i u društvu, državi i šire jer svi smo uvezani i uz sličnosti imamo i ono što nas razlikuje koliko god nam se to sviđalo ili ne, trenutno.
Nemaju baš svi iste poglede na određene pojave i da je potrebno uvažiti razlike bez obriza na odnos većine i manjine i da svijesni ili nesvijesni ideloški fanatizam može zaslijepiti rasuđivanje i do mjere ugrožavanja ljudskih prava druga iz ideloških pobuda. Važno je ne zanemarivati prisutnu ideološku podjelu koja je naravno bila i baza za rat i svaki pomak u prevazilaženju konflikata, približavanju i razumijevanju je dobar. I to jesu one prave masovnije promjene koje su se odvile od okončanja rata do dolaska do normalizacije i potpune funkcionalnosti između različitih ideološko-etničkih teritorija gdje su konflikti i blokade od pravila postali incidenti u procesu nestajanja. Tako da, posmatrajući promijene u društvu u Bosni i Hercegovini u posljednjih tridesetak godina unazad mnogo jeste tu pozitivnih pomaka u koheziji društva, uz to da su i dalje trenutni izgledi za promjene ideološki konfliktne scene gotovo nikakvi. Promjene jesu apsolutno moguće čemu je očit dokaz međusobni odnosi pojedinaca, grupa i zajednica usmjerenih da se zajedno pomažu, razvijaju, rade, dijele, upoznaju, vole.
Ovaj tekst je nastao kao rezultat učešća na Treningu o izvještavanju o izbornim kampanjama, izbornom procesu i programima stranaka a financiran je od strane Civil Rights Defenders.
