U novembru je istekao moj dvogodišnji ugovor o radu, poštujući svoje zakonske obaveze, želeći prije svega iskoristiti svoje pravo na zdravstvenu zaštitu, prikupila sam potrebnu dokumentaciju i otišla se prijaviti na biro. Nakon što sam se uredno prijavila otišla sam do centra za socijalni rad kakao bih prijavila zdravstveno osiguranje po novom osnovu. Međutim susreala sam se sa zamislite polutipičnim šalterskim službenikom i službenicom. Predala sam prethodno uzetu potvrdu iz biroa i svoju zdravstvenu knjižicu na šalter i ubrzo mi je službenik rekao kako nažalost još uvijek ne može prijaviti moje zdravstveno osiguranje jer “još nije prošlo ovo čudo što je trebalo proći u sistemu“.
“Najbolje ti je da dođeš za nekoliko dana, obično svi tako čekaju.”
Pitam ga, kako je moguće kada sam u poreznoj odjavljena još prije tri dana i kada sam u birou sve uredno riješila. On me onako mršav blijedo gleda i sam slegnu ramenima, kao šta se može, to je u meni izazvalo dodatni revolt.
“Dobro rekoh, produžite mi onda osiguranje po starom osnovu, ja imam namjeru putovati u tri različita grada u narednih deset dana i neću biti u Kaknju, kada se vratim doći ću da riješim to čudo.”
“Pa eto ne možemo mi to baš tako.”
“Pa šta možete? Ne možete me prijaviti po novom osnovu iako sam ja uredno i na vrijeme ispunila sve svoje obaveze i ne želite me prijaviti po starom osnovu koji vam se još uvijek vodi u sistemu. Imate li neki šalter za sivu zonu, za svaki slučaj ako mi se ne daj Bože nešto desi dok nisam kod kuće, čisto da znam kome da se obratim za refundaciju potencijalnih troškova liječenja?”
Javlja se njegova kolegica sa drugog šaltera, zaista sa velikim osmijehom mi kaže kako mi to osiguranje i nije toliko bitno kad mi svakako važi samo u našem kantonu, te da svakako mogu doći ovjeriti zdravstvenu knjižicu kad mi zatreba ne moram se tereti tim zakonskim rokovima, uglavnom svi tako rade.
Da li je moj poslodavac prethodne dvije godine uredno plačao obaveze prema Kantonalnom i Federalnom zavodu zdravstvenog osiguranja da mi službenica na šalteru kaže kako mi to osiguranje i nije toliko bitno? Najporaznija je činjenica da je ona izrekla poražavajuću istinu.
Gdje idu stotine miliona maraka kada mi svakodnevno skupljamo novac za one koji sebi ne mogu priuštiti novac za liječenje u BiH i inostranstvu? Gdje se troši novac poreznih obveznika kada pola obaveznih lijekova nije dostupno u bolnicama, kada medicinsko osoblje nerijetko nema osnovna sredstva za rad? Tog dana sam po stoti put pomislila koliko je loš sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Vratile su mi se traume koje sam prolazla ja lično ili oni meni najbliži. Sjetila sam se susreta sa doktorom specijalistom koji mi je u bolnici rekao kako taj moj tumor lažna uzbuna jer sam ja jako mlada, a svakako ima mnogo prčih od mene koji trebaju operaciju. Sjetila sam se kako sam tada završila na operaciji u privatnoj klinici o trošku svoje porodice naravno, jer sam u to vrijeme bila studentica. Ironija je što sam se tim njegovim riječima kako se ne moram brinuti jer sam mlada tješila i naredna dva puta kada se tumor vratio i u onim besanim noćima kada sam čekala rezultate nalaza nakon operacije. Da sam u to vrijeme imala polisu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja sigurno se ne bih toliko brinula kako će moja mama i moj brat platit sve te troškove ali nažalost nisam. U to vrijeme smo porodično bili izuzetno skeptični jer je moj brat nekoliko godina prije imao dugotrajan i bezuspješan spor sa Merkur osiguranjem.
Koliko je korisno dobrovoljno zdravstveno osiguranje posvjedočila sam na primjeru svoje prijateljice u prethodne dvije godine. Ona se nakon studija u inostranstvu odlučila vratiti u BiH i raditi za stranu agenciju međutim, kako neko vrijeme nije bila prijavljena na biro i samim time nije imala zdravstveno osiguranje na preporuku prijateljice odlučila je ugovoriti policu Uniqa životnog osiguranja ali također i policu dobrovoljniog zdravstvenog osiguranja.
Nedugo nakon toga pojavili su joj se zdravstveni problemi koji su kasnije ispostavili kao potencijalno vrlo ozbiljni. Mjesecima je bila u privatnim klinikama i privatnim zdravstvenim ordinacijama. Mi smo sa oduševljenjem slušali kako je zadovoljna uslugama, kako se ne mora mjesecima unazad naručivati kada treba uraditi neki nalaz koji joj hito treba, koliko joj zaista doktori posvećuju pažnje. Međutim, još više smo iznenađeno slušali kada kaže kako joj osiguravajuće društvo u roku od sedam dana refindira aposlutno sve troškove pregleda, liječenja, terapija, čak i troškove za lijekove. Uniqa vodeća osiguravajuća kuća u BiH kada je riječ o životnom i dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju i prva je u isplati naknada svojim osiguranicima, to sulužbeni podaci. Ona je uvijek birala klinike u koje će ići i doktore koji je liječe i vjerujte nije doživjela situaciju da joj doktor kaže da je njen ozbiljan zdravstveni rizik lažna uzbuna jer je mlada, niti bi joj ikada službenik osiguravajuće kuće rekao da joj neka stavka u ugovoru zdravstvenog osiguranja nije bitna.
Moj brat je u martu prošle godine imao nesreću na poslu. On je zaposlen u rudniku. Tog popodneva je puklo hidrauličko crijevo pod velikim pritiskom, udarilo ga i on je izgubio svijest. Odmah je odvezen u Zenicu, urađeni su mu svi neophodni specijalistički nalazi, na sreću nije bilo nikakvih ozbiljnih posljedica, nakon pregleda je pušten na kućno liječenje. Naredne sedmice na kućnu adresu mu je stigao račun koji je iznosio preko 300 KM, koji je bio obavezan isplatiti zbog pregleda i nalaza koji su mu urađeni na dan kada se desila nesreća.
Moja prijateljica plaća mjesečnu ratu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 103 KM, to je najbolja polica dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja koju trenutno možete ugovoriti u BiH, pokriva čak i teške bolesti do iznosa od 100 000 KM. Mome bratu se na mjesečnom nivou od plate odbija 355, 49 KM na ime doprinosa za zdravstvo kantona i 40, 38 KM na ime doprinosa za zdravstvo federacije. On nije imao mogućnost da traži refundaciju troškova nakon što je platio taj račun bez obzira na činjenicu da mu se godinama svakog mjeseca od plate odbija 395, 87 KM na ime zdravstvenog osiguranja koje ne funkcioniše. Ne postoji uposlenik_ica bilo kojeg zavoda zdravstvenog osiguranja u BiH koja me može ubjediti da je isplativiji i korisniji sistem obaveznog zdravstvoenog osiguranja u odnosu na dobrovoljno zdravstveno osiguranje posebno ako prethodno istražite koje su to osiguravajuće kuće koje pružaju najbolje usluge svojim osiguranicima.
Krajnje je vrijeme da se pokrene debata o reformi zdravstvenog osiguranja u BiH, jedna od prvih stavki o kojoj bi trebali raspravljati jeste mogućnost da osiguranici sami biraju da li žele obavezno ili dobrvoljno zdravstveno osiguranje i da shodno tome njihovi poslodavci isplaćuju obaveze na ime zdravstvenog osiguranja.
To je sigurno dugotrajan i složen proces koj treba ozbiljno shvatiti, ali sam uvjerena da bi krajni rezultat bio koristan za sve osiguranike jer bi sa jačom konkurencijom porasla i kvaliteta usluge. Ovako smo nerijetko prinuđeni pored obaveznog zdravstvenog osiguranja odlaziti u privatne ordinacije i klinike kako bi dobili kvalitetnu i adekvatnu uslugu bez obzira imali i ugovorenu policu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja ili ne.
Azra Berbić, rođena je u Zenici, živi u Kaknju. Po zanimanju je pravnica. Učestovala na Mostar International Model United Nations u poziciji delegata Chilea pri Savjetu Sigurnosti Ujedinjenih Nacija i“Liberty English Seminar“ u organizaciji Language of Liberty Institute. Tokom studija volontirala je u Centru za pravnu pomoć GRAM CONCORDIA, Crvenom krstu Kakanj i u Domu za nezbrinutu djecu u Zenici. Danas radi kao dopisnica časopisa za mlade Preventeen i portal lgbt.ba.
Svi stavovi i mišljenja izneseni u ovom blogu nisu nužno i stavovi i mišljenja Udruženja građana Oštra Nula, i za iste Udruženje građana Oštra Nula ne snosi nikakvu odgovornost.
