Za početak, da objasnimo zašto baš termin Circulus Vitiosus ili “začarani krug” i šta tačno on predstavlja za nas.
To je postupak kada se neka pojava definira drugim pojmom, a on pomoću prvog, i tako u beskraj. Hipotetski, to je onaj krug iz kojeg ne postoji izlaz. Ako smo mi kao pojedinci i zasebne individue dijelovi tog tzv. “pogrešnog kruga”, a on je dio savremenog doba u kojem rastemo i razvijamo se, da li to znači da se i sami vrtimo u krug zajedno sa vremenom bez ikakvog izlaza mogućeg? Poprilično interesantno, zar ne?
Jako dugo želim da pišem na ovu temu jer sam primijetila bezbroj primjera ovog pojma začaranog kruga, kako u svojoj najbližoj okolini, tako i u svijetu koji me okružuje. Nismo ni svjesni koliko smo upleteni u ovu beskonačnu i nezaustavljivu petlju sve dok ne podignemo glavu iz nje i dok ne shvatimo gdje se nalazimo, a ne znamo kako smo tu došli. Ekranizam (ili ovisnost o tehnologiji, virtualna realnost) kao jedna od mnogih “bolesti današnjice” jeste upravo najočitiji primjer ovog pojma.
Sve više uspostavljamo dodir sa virtualnim svijetom i sve više gubimo dodir sami sa sobom. Gubimo se u našoj vlastitoj stvarnosti jer je mnogo bitniji osmijeh na profilnoj slici društvene mreže, nego van interneta, svaki dan na licu, kao najljepša šminka moguća koju opet koristimo kako bismo prekrili sebe jer se konstantno bojimo osude društva. Upravo to je to, loša magija koja ne prestaje i samo se množi.
Nismo ni svjesni koliko toga zapravo propuštamo i moram priznati da smo u ovom slučaju sami sebi najveći neprijatelji. Novac je postao najbitniji cilj kojeg imamo, ubijamo životinje radi svoje volje i nagona, zadnje kreacije tehnologije su nam najbolji prijatelji, jedemo nezdravu hranu, uništavamo planetu radi vlastite koristi, gubimo prijatelje i na kraju toga svega, postavlja se glavno pitanje – Zašto sam depresivan/na? Zašto sam usamljen/na? Zašto je moj život tako prazan?
Puni smo sebe, zato smo i prazni. Zdrav život = zdrav um.
Prema novim istraživanjima, pretjerano gledanje ekrana bilo koje vrste mijenja strukture dječjeg mozga na negativan način. Rezultati pokazuju da što duže dijete gleda televiziju ili video sadržaje na ekranima, to su promjene u mozgu dublje.
Snimke MRI (magnetne rezonance) pokazuju da djeca koja mnogo vremena provode pred ekranima imaju manje bijele tvari u prednjem dijelu mozga što je povezano (između ostalog) s nižom verbalnom inteligencijom. Naime, bijela tvar je ono o čemu govorimo kada kažemo da mozak funkcionira brzo i učinkovito, da ima dobre veze u mozgu. Suprotno učenju sviranja instrumenta, bavljenje sportom, čitanja djetetu – gledanje ekrana ne dovodi do razvijanja viših razina u mozgu.
Zaljubimo se, vjenčamo, pronalazimo posao, rađamo djecu i onda zbog svih obaveza u svrhu što lagodnijeg životu, gubimo interese u sve istinske vrijednosti naše egzistencije generalno. Našoj djeci više ne kupujemo klavire, gitare ili fudbalske lopte. Kupujemo tablete, mobitele i laptope. Uništavamo vlastite potomke iako nas, par generacija prije, nisu uništavali, a sasvim je moguće da će na takav način i naša djeca uništavati svoju. Pored toliko izbora, pored toliko opcija mogućih, zašto biramo onu najgoru?
Kao glavne uzroke ovog problema, sa sigurnošću mogu navesti činjenice da smo kao društvo i kao individue zarobljeni u tešku rutinu gdje smo previše zauzeti jurnjavom za materijalnim stvarima gdje miješamo ljubav sa drugim emocijama, nemamo strpljenja i očekujemo rezultate svih naših aktivnosti odmah, postajemo zavisni od tehnologije i svih beneficija koje pruža ne gledajući na toliko milionskih negativnih uticaja, ali glavni razlog je to što ne cijenimo dovoljno sebe i ne cijenimo dovoljno svoj vlastiti život. Skrivamo se iza vlastitih maski, želimo i očajnički tražimo odobrenje društva za svaku promjenu na fizičkom i psihičkom izgledu, plašimo se sami sebe te samim tim, nikada ne možemo očekivati da budemo istinski sretni kako to i zaslužujemo.
Nemojte izgubiti sebe pokušavajući biti sve svakome.
Isključite telefone, izađite vani, podignite glavu prema nebu, udahnite mir i izdahnite nemir. Poslušajte relaksirajući zvuk vode, pjesmu ptica, napunite pluća čistim zrakom, osjetite vjetar u kosi. Zagrlite voljenu osobu, poslušajte šta vam ima za reći. Pređite prstima preko trave, dopustite bubamari da se šeta po vašoj ruci. Ili, konkretno, uživajte u životu. Priroda je potpuno besplatan lijek za svaki nemir, besplatan tretman za svaki problem, nesebičan prijatelj koji vas nikada neće povrijediti. Nemojte vi povređivati nju. Spasite svoj svijet i spasite sebe. Napustite začarni krug!
Sreća potječe od duhovnog, ne materijalnog bogatstva. John M. Templeton
