Naš misaoni proces zavisi od raznih činjenica. Zavisi od našeg odgoja, od okruženja, podneblja..
Lijepa vijest je ta da što god smo čuli, šta god je učinilo da imamo pogrešnu percepciju o životu, mi to možemo mijenjati. Jedna od najboljih izreka koje sam čula glasi:
” Prestao sam da mijenjam svijet, sada mijenjam sebe! ”
Kada naučimo da sreću proizvodimo sami, čuda se dešavaju.
Koliko puta nam se desilo da zakočimo tok svog života radi krive Drine? Koliko smo puta tvrdoglavo rušili zidove, kao bez duše išli jednim putem, na kraju se ispostavi da smo tako reći ispali slijepi, naivni.
Misao zna da bude jako teška ako je koristimo protiv sebe. Kako se to radi? Tako što ne vjerujemo u sebe, tako što puštamo da nas negativne emocije nose, ne učimo sebe da sve što osjećamo možemo da kontrolišemo. Možemo “mačku o rep” da okačimo sva naša dostignuća ako ne ulažemo u svoju emocinalnu inteligenciju, ako ne naučimo da kontrolišemo naše misaone obrasce koji proizvode nekontrolisane emocionalne negativne reakcije. Misli mogu da budu naši veliki neprijatelji, ali i veliki prijatelji ako naučimo kako da ih usmjerimo u našu korist.
Niko se od nas nije naučen rodio, niko na ovaj svijet nije došao sa saznanjem kako opstati u ovom svijetu. Niko nam nije rekao da je samodisciplina jedan vid ljubavi prema samom sebi, da odlaganje kratkoročnog zadovoljstva radi dugoročne benefiti znači da volimo sebe! Niko nas nije učio da je u redu biti ranjiv, da ranjivost znači hrabrost. Niko nam nije objasnio sta zapravo znaci tuđe mišljenje, da ono nikakve veze nema sa nama, da je to isključivo njihovo mišljenje. Niko nam nije rekao kako opstati na ovom podneblju gdje moraš da budes: električar, vodoinstalater, psiholog, filozof, filolog, ekonomista, pravnik, političar.. Gdje moraš da budeš jedna ličnost sa trista zanimanja da bi uspio, moraš da budeš hrabar, jak, moraš ni iz čega da stvaraš sve, da shvataš i razumiješ nešto što nečiji um ne može da pojmi.
Uprkos neznanju i iskušenjima koja ne biraju, sa sigurnošću znam najljepši cvijet je divlji cvijet. Iako nas ovo podneblje nije mazilo, i tako smo dobili misaoni proces koji u svakom trenutku voli da bude realan, ili oprezan, uspjeli smo da razvijemo razmišljanja koja nam nikad ne daju da odustanemo, da budemo istrajni.
Opet u svemu tome leži jedna divna strana, naučili smo da uživamo u sitnicama. Iako se kafe ispijaju satima, na svakom ćošku džaba mi misaoni proces Nijemca i sav taj silni novac ako u svojoj zarađenoj kafi ne znam da uživam. Džaba mi ljubav ako ne znam da volim u uživam u toj ljubavi.
Kako postižemo da uživamo u sitnicama? Zahvalnošću! Ona dokazano mijenja strukturu mozga ako svako veče uspijemo da zapišemo bar pet stvari na kojima možemo biti zahvalni i to radimo par dana, primijetićemo deseti dan da smo manje nervozi i anksiozni i da više cijenimo stvari. Na ovaj način mi prestajemo da robujemo negativnim mislima.
Ukoliko ne želiš da cijeniš stvari u svom životu, život će te natjerati na teži način da promijeniš svoje mišljene.
Postoji jedan moćan alat koji takođe mijenja strukturu našeg misaonog procesa, to je promjena uvjerenja. Koliko puta smo čuli: Ti nisi pametan, ti nisi vrijedan, nemoj plakati, nemoj biti osjećajan, nećeš uspjeti.. Nema svako kapacitet da ovo prevaziđe. Ponekad se čovjek bori sam sa sobom, ono što je on zaista i ono sto mu govore podsvjesna uvjerenja. Kako izbaciti ovaj talog iz života, kako se riješiti toga? Pazi, imaš jedan život, da, jedan, a ti dozvoljavaš da te tvoja pogrešna uvjerenja nosaju kroz život.
Lupi šakom o sto, uzmi suvu olovku, napiši svoja negativna uvjerenja, ispod svakog negativnog jedno pozitivno crvenom hemijskom. Čitaj ta uvjerenja dva dana, nakon toga, izbriši negativna uvjerenja, izbiriši taj talog i ostavi samo pozitivna i čitaj ih svakodnevno. Čovjek je sposoban da misli ili negativno ili pozitivno, o samom sebi, zato izaberi ispunjen život.
Iskoči iz zone komfora jer postaje jako tijesna, uhvati hrabrost, uskoči u brod i napusti već jednom tu sigurnu luku. Pojačaj muziku, zahvali se Bogu, što si tu nakon svega i još jednom kreni ispočetka, ovaj put bez da sebe kriviš, ovaj put da budeš u trenutku. Prošlost ne definiše ko si, u svakom trenu možeš ispočetka da kreneš, a budućnost, dozvoli sebi da vjeruješ da za sve postoji razlog. Kreni u susret samom sebi, voli sebe i učini da te tvoj misaoni proces ne koči, već učini da ti služi. Kao što Miroslav Antić kaže: “Nema na svijetu dve iste srijede, dva ista utorka, ista petka. Sve nove ljubavi drukčije vrede, živi se svaki put ispočetka.”
(Tekst koji je osvojio 3. mjesto na našem konkursu s temom “KOsmoSI?”)
