„Psihodelična kreativnost“- opojne supstance kao poticaj produktivnosti

|

Blog

Svaki dan slušamo o tome koliko su psihoaktivne tvari loše te da ih apsolutno treba izbjegavati, koliko vode u propast i da razvijaju jaku ovisnost koja često završava kobno za pojedinca. Svi se slažemo da drogama treba reći „Ne!“, ali jesmo li ikada razmišljali o tome da li ove psihoaktivne supstance imaju i neka svoja pozitivna obilježja ili uticaje!? Da li se bojimo razgovarati o mogućim pozitivnim osobinama psihodeličnih tvari iz straha od društvene, kulturalne ili vjerske stigme, ili smo ipak dovoljno društveno liberalni da možemo uzeti u obzir „obje strane priče“. Istina je da ovu vrstu supstanci treba izbjegavati, ili da je u krajnjem slučaju treba koristiti oprezno, ali ja vam sada pišem o ovoj skrivenoj, tzv. „taboo“ strani, objektivno i suzdržano.

Mikrodoziranje, ili tzv. upotreba psihodeličnih droga u produktivne svrhe, se odnosi na uzimanje izuzetno malih doza psihodelika, tako malih da efekti koji su obično povezani s takvim tvarima nisu vidljivi dok osoba obavlja svoje dnevne aktivnosti. Mnoge osobe uzimaju ove mikro doze, od sportaša do poslovnih osoba i svi oni tvrde da imaju izuzetne koristi od toga. Svi se sjećaju kako je Steve Jobs, bog tehnologije i poduzetništva, izjavio da je u mladosti upravo uz pomoć LSD-a doživio najviše poučna iskustva svog života te da mu je to pomoglo u kreativnim procesima. No, umjesto uzimanja uobičajenih doza psihodelika, svi veliki umovi kreativnosti i intelekta, kada upražnjavaju mikrodoziranje koriste zapravo jednu desetinu standardne doze LSD-a ili petinu psilocibina kako bi povećali svoju učinkovitost. Uzimanjem ovako malih doza, korisnici ne doživljavaju niti halucinacije niti se osjećaju opijeno, upravo suprotno, izjavljuju kako imaju više energije te kako su izdržljiviji, kreativniji i produktivniji na poslu.

Za sve one koji ne znaju, LSD je polusintetska psihodelična droga iz porodice triptamina. Sintetizira se iz lizerginske kiseline, dobivene iz plijesni s raži. LSD je osjetljiv na kisikultraljubičasto svjetlo i klor, pogotovo u otapalu. LSD može potrajati godinama pravilno zaštićen od svjetla i vlage na niskoj temperaturi. U čistom obliku je bezbojan, bez mirisa i lagano gorak. LSD se obično koristi oralno, u obliku kocke šećera, na upijajućem papiru ili u oblika želatine.

Ideju o mikrodoziranju LSD-om je posebno istražio dr. James Fadiman, psiholog i zagovornik upotrebe psihodeličnih tvari koji je vršio brojna inovativna istraživanja sve do 1966. godine kada je od strane FDA naprasno zaustavljeno istraživanje o ulozi psihodelika kao tvari koja može dovesti do poboljšanja uspješnosti u rješavanju stručnih problema.

Nakon toga se povukao, no njegov rad nije prestao, te je 2011. godine objavio knjigu “The Psychedelic Explorer’s Guide”, koristan i dobar vodič za sve one koji žele iskustvo više te koji razmatraju vrijednost psihodeličnih tvari u liječenju i samootkrivanju, gdje je obradio i sve poznatiji fenomen mikrodoziranja.

Budući da je zabranjeno istraživati LSD na ljudima, oslanjao se na mrežu volontera koji su mu javljali svoje doze i svoje rezultate koji su bili vrlo zanimljivi, naime, u oko stotinu upitnika koje je prikupio, ispitanici su izvještavali da su vrlo zadovoljni svojim performansama i obavljenim stvarima tijekom dana, a držali su se standardnog protokola mikrodoziranja – jedan dan uzimanja, tri dana pauze pa ponovno ista doza četvrti dan tijekom šest sedmica. Sudionici istraživanja su normalno funkcionisali u radu i odnosima, ali s povećanim fokusom, sa više energije, emocionalnom jasnoćom i kreativnošću. Sportaši koji su koristili mikro doze LSD-a su primjetili poboljšanje izdržljivosti i refleksa, ravnoteže i koncentracije te neosjetljivost na slabost ili bol. Ovi rezultati još nisu recenzirani, ali su nalazi vrlo sugestivni.

Još jedno istraživanje pomaže rasvijetliti djelovanje psihodelika kod osoba koje žele povećati svoju kreativnost i sposobnost rješavanja problema. Istraživači s Imperial koledža u Londonu su na snimkama mozga dobivenih magnetskom rezonancom pronašli da LSD ne stimulira mozak na način kako se to prije mislilo. Umjesto toga, takve tvari smanjuju aktivnost mozga filtrirajući podražaje. U određenom smislu, halucinogeni otvaraju “redukcijski ventil”, kako je to opisao Aldous Huxley, i omogućavaju doživljavanje svijeta onako kako ga vide djeca, potpuno ne filtrirano i ne sputano. Do sada je također otkriveno i istraženo na koje načine psilocibin pomaže u liječenju anksioznosti, ovisnosti i depresije, a LSD pomaže u razbijanju uobičajenog razmišljanja kod ovisnika i oboljelih od opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Bez obzira na široko rasprostranjenu stigmu i strahove povezane s njihovim korištenjem, nedavno provedene znanstvene studije ipak nisu uspjele pronaći dokaze da psihodelične droge, kao što su LSD i „čarobne gljive”, mogu uzrokovati štetu na mozgu ili drugim organima. Otkako je još 60-ih godina prošlog stoljeća sugerisano da njihova upotreba i konzumacija može izazvati različite psihoze, ideju da su štetni za mentalno zdravlje bilo je teško dokazati. No, sada dvije nove studije osporavaju te tvrdnje budući da nisu uspjele pronaći bilo kakvu vezu između upotrebe psihodeličnih droga i razvoja psihičkih problema. Ustvari, jedna od njih zapravo je otkrila povezanost između njihove upotrebe i smanjenja psiholoških smetnji, povećanju upravo te kreativnosti koju pominjemo, znatnom smanjenju anksioznosti i depresije, i generalno boljem mentalnom zdravlju i boljoj kvaliteti života uopšteno.

Da li smo spremni da uvrstimo mikrodoziranje psihodeličnim tvarima u spektar medicinskih tehnika, kao inovativni lijek za osobe sa manjkom energije, kreativnosti, sa oslabljenim mentalnim zdravljem, te sa lošom kvalitetom života; ili ipak biramo sigurniji život sa svim lijekovima koje već imamo bez tzv. liberalnih pogleda i otvorenih mogućnosti ka nečemu novom; već je dosta diskutabilno pitanje. Ali, kako bilo, istraživanja govore u korist konzumiranja, naglašavam, izuzetnih mikro-doza psihodeličnih tvari, te o njihovoj pozitivnoj relaciji sa razvojem kreativnosti i jačanju mentalnog zdravlja pojedinca.

Komentari