Životna želja Prijedorčanina Idriza Jakupovića, humaniste i intelektualca, bila je da osnuje fondaciju za pomoć učenicima i studentima. Umjesto njega, to je učinio njegov sin Ajdin 2014. godine u susjednom Sanskom Mostu, a krajem prošlog mjeseca na svečanoj akademiji u Idrizovom rodnom gradu po prvi put dodijeljene su počasne nagrade za istaknute i zaslužne pojedince iz zemlje i inostranstva u deset kategorija.
Fondacija „Idriz Jakupović“ iz Sanskog Mosta od svoga osnivanja učestvovala je u više od dvije stotine misija podrške, dodijelila je više od stotinu stipendija za učenike i studente, podržala 43 sportska kolektiva iz cijele Bosne i Hercegovine, pomogla izdavanje 12 knjiga, podijelila više od 2000 bajramskih i novogodišnjih paketića za djecu i pakete hrane za lica u stanju socijalne potrebe za pravoslavne, islamske, katoličke i romske vjerske praznike, te podržala rad brojnih ustanova, vjerskih zajednica i udruženja. Riječ je o više od 200.000 KM finansijske podrške Fondacije.
Sanel Jakupović, predsjednik Upravnog odbora Fondacije kazao je da je Idrizova ideja iz sredine osamdesetih godina prošloga vijeka, koju je podržala uža porodična loza, zasnovana na udruživanju i pružanju pomoći socijalno ugroženim kategorijama ljudi, obrazovanju djece i mladih, podršci sportu i humanitarnom radu.
„Idriz je u tom smislu bio, prema tvrdnji većine njegovih poznanika i prijatelja, čovjek iz naroda i čovjek za narod, što u sistemu mjerenja i dijeljenja ljudi na dobre i loše, na vrijedne i velike i one koji to nisu, predstavlja izuzetno visoku ocjenu za vrednovanje ukupnog čovjekovog kvaliteta“, ističe Sanel Jakupović.
Sanel Jakupović i Ajdin Jakupović
Osnivač i direktor Fondacije, Idrizov sin Ajdin Jakupović s ponosom ističe da su korisnici pomoći pripadnici svih etničkih i vjerskih grupa u BiH i da su humanitarne akcije realizovane širom države: od Sanskog Mosta i Prijedora, preko Bihaća, Banjaluke, Maglaja i Kupresa, do Mostara, Konjica i Sarajeva.
„Mi ne dijelimo ljude po naciji, vjeri, kulturi, polu, rasi ili bilo kojem drugom obliku različitosti. Jedina podjela koja može da bude prepoznata na nivou opšteg društvenog dobra i moralnosti je podjela na dobronamjerne ljude i one koji to nisu. Mi smo okupljeni oko ovih prvih – dobronamjernih ljudi, oni su dio nas, bilo da su naši članovi, aktivisti, volonteri, korisnici podrške naših programa i aktivnosti, ili, jednostavno, prijatelji i humanisti naše Fondacije“, dodaje Ajdin.
Kako bi istakao različite društvene vrijednosti i postignuća pojedinaca u različitim društvenim segmentima, koje se promovišu i kroz djelovanje i rad Fondacije, a koje su često zanemarene i zapostavljene, početkom ove godine Upravni odbor Fondacije je donio odluku o uvođenju, kategorisanju i dodjeljivanju počasnih nagrada za istaknute i zaslužne pojedince iz zemlje i inostranstva, među prvim laureatima je i četvero Prijedorčana (Cvijetić, Redžić, Čirkinagić i Marićeva).
Ovogodišnji dobitnici počasnih nagrada dolaze iz Austrije, Turske, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Danske i BiH: Doraja Eberle (humanitarni rad), profesor doktor Božidar Stavrić (naučni rad), profesor doktor Jovanka Biljan (obrazovni rad), Darko Cvijetić (književni rad), Mirza Redžić (učeničko zalaganje), Nada Prole (studentsko zalaganje), Ismar Čirkinagić (kultura i umjetnost), Senjanin Maglajlija (sport), Ahmet Kemal Baysak (izgradnja mira i multietnički dijalog) i Murisa Marić (izgradnja socijalne pravde i socijalne uključenosti).
„Svaki čovjek je na gubitku. Osim onih koji vjeruju, koji čine dobro i koji preporučuju jedni drugima istinu i strpljivost. A Idriz Jakupović je činio dobro, kao i ova Fondacija“, rekao je Fikret Jakupović član Komisije za dodjelu počasnih nagrada. Aplauzi prisutnih u prepunoj sali prijedorskog pozorištf prilikom objave imena laureata najbolji su dokaz da su priznanja otišla u prave ruke i da oni koji su o tome odlučivali nisu pogriješili.
Svečanoj akademiji prisustvovalo je 300 gostiju iz zemlje i inostranstva, među kojima i visoke domaće i strane zvanice: ambasador Austrije u BiH Martin Pammer, zamjenik direktora banjalučke kancelarije Ambasade SAD u BiH Charles Blake, predsjednik Skupštine grada Prijedora Sead Jakupović i načelnik opštine Sanski Most Faris Hasanbegović.
Idriz Jakupović rođen je 1946. godine u selu Ćela kod Prijedora. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju Učiteljsku školu, Višu defektološku školu 1968. godine u Beogradu, a Defektološki fakultet u Zagrebu 1975. godine. Radio je kao učitelj i nastavnik u Miskoj Glavi i Kozarcu, dok je u Osnovnoj i Srednjoj školi za posebne potrebe („specijalna škola“) „Radmilo Stefanović“ u Prijedoru bio nastavnik i direktor. Od 1983. do 1992. godine obavljao je dužnost direktora Centra za socijalni rad u Prijedoru. Ubijen je kao civilno lice u logoru Omarska u noći 13. jula 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice „Stari Kevljani“ u septembru 2005. godine, a ukopan je na na Šehidskom mezarju „Skela“ u Prijedoru dvije godine kasnije.
