Svjetski dan prevencije samoubojstava (WSPD), 10. rujna/septembra, organizira Međunarodna udruga za suzbijanje samoubojstava (IASP). WHO je ko-sponzor dana. Ove godine je 15. godišnjica obilježavanja ovog datuma. Svrha ovog dana je podizanje svijesti širom svijeta da se samoubojstvo može spriječiti. Opća deklaracija o ljudskim pravima osigurava da je život prva i obvezna sloboda svakog čovjeka u čitavom svemiru i svugdje na zemaljskoj kugli.
Proteklih godina, IASP-u je prijavljeno više od 300 aktivnosti u oko 70 zemalja, uključujući edukativne i komemorativne događaje, press konferencije i konferencije, kao i Facebook i Twitter.
Latinski: (sui – sebe + occidere – ubiti). Suicid ili samoubojstvo je oduzimanje ili pokušaj oduzimanja vlastitog života. To je svjesno i namjerno oduzimanje vlastitog života. Svakih 40 sekundi se izvrši jedno samoubistvo. Od 1945. g. do danas, samoubistvo je izvršilo više od 12 miliona ljudi, a pokušalo ga je izvršiti oko 100 miliona. Više od hiljadu ljudi u cijelom svijetu dnevno počini samoubistvo.
Ove brojke su zaista zabrinjavajuće i jako je bitno da podignemo svijest o mentalnom zdravlju i učinimo nešto da spriječimo samoubistva. Iz tog razloga je 10. septembar dan prevencije suicida i mnogi gradovi u našoj državi ovaj dan obilježavaju mirnim protestima ili radionicama da bi društvo shvatilo značaj same prevencije. Tim putem vas ove godine pozivamo u Tuzlu na događaj pod nazivom „Stani i primijeti“ da zajedno obilježimo ovaj datum i budemo dio tima pozitivnih, mladih ljudi koji podržavaju borbu za podizanje važnosti mentalnog zdravlja. Više informacija možete pronaći na fb stranici :
https://www.facebook.com/events/223718715163848/
PROBLEM SUICIDALNOSTI
Suicid je važan psihopatološki entitet i jedna od najzahtjevnijih kliničkih situacija. On je i velik javnozdravstveni problem, kao i sociopatološki entitet. Naime, suicid je među deset najčešćih uzroka smrti u većini zemalja, a u brojnim europskim zemljama, njegov je broj znatno viši od broja smrti uzrokovanih prometnim nesrećama i homicidima čime dobiva epitet „tihe epidemije“.
Svakih 40 sekundi netko u svijetu počini suicid, što na godišnjoj razini čini oko 800.000 smrti. Jedno od osnovnih pitanja vezanih uz suicid jest njegova priroda, etiologija pa i definicija. Suicidalno je ponašanje složeno ponašanje koje uključuje, u dimenzionalnom spektru, čitav niz autodestruktivnih ponašanja koja bi trebala biti motivirana jasnom i osviještenom nakanom. Ipak, takva definicija nije primjenjiva za sve oblike suicidalnog ponašanja.
Suicid najčešće nije potpuno predvidljiv; literatura navodi da samo trećina osoba koje imaju suicidalne ideacije i ponašanje o tome slobodno govori. Nema nijednog čimbenika rizika koji ima apsolutnu predikciju ili čimbenika koji uvijek, u linearnom kauzalitetu, uzrokuje suicidalno ponašanje. Stoga kažemo da je suicid vrlo složeno ponašanje multifaktorske etiologije. Na razini današnjih znanstvenih spoznaja, faktori rizika nemaju veliko značenje ako se sagledavaju samo pojedinačno, već se etiologija suicidalnosti promatra kroz prizmu eksplanatornih modela u kojima se razni faktori rizika stavljaju u odnos i promatraju u funkciji vremena.
Procjena suicidalnosti u pojedinim psihičkim poremećajima, a kao obvezatni dio kliničkog intervjua, sagledava se upravo kroz eksplanatorne modele. Osobe s mentalnim poremećajima počine oko 90% svih suicida. Afektivne bolesti (velika depresija, bipolarni poremećaj i šizoafektivni poremećaj) najčešće su dijagnoze među počiniteljima i čine 60 do 70% udjela u suicidima.
Doživotni rizik od suicida kod bolesnika s depresijom je 15%. Neki faktori suicidalnog rizika su: suicidalna ili homicidalna promišljanja, namjere ili planovi; pristup sredstvima za počinjenje suicida i njihova letalnost; prisutnost psihotičnih simptoma, imperativnih halucinacija ili teške anksioznosti; zloupotreba alkohola ili psihoaktivnih tvari; povijest i ozbiljnost prijašnjih pokušaja te obiteljska anamneza. U kliničkoj praksi je važno procijeniti rizik od suicidalnog ponašanja i njegov intenzitet. Kako suicid nije mentalni poremećaj ili psihijatrijska dijagnostička kategorija, glavnina tretmana odnosi se na depresivni poremećaj.
Nema specifične farmakoterapije u liječenju suicidalnog ponašanja, ali se primjenjuju različite skupine lijekova. Velika je kontroverza mogu li određeni lijekovi povećati sklonost ekspresiji suicidalnog ponašanja ili preveniraju njegov početak kod osoba pod povećanim rizikom. Liječenjem simptoma djelujemo na ekspresiju suicidalnog ponašanja.
Ipak, istraživanja pokazuju da je nedavni porast u propisivanju antidepresiva pridonio padu suicida. Specifični načini liječenja suicidalnog ponašanja su: 1. somatska terapija i 2. psihoterapija. Izbor psihofarmaka ovisi o težini bolesti, suicidalnom riziku, sigurnosti i učinkovitosti lijeka, nuspojavama ili interakcijama s drugim lijekovima, bolesnikovoj suradnji, socijalnoj potpori i tjelesnom komorbiditetu. Preventivni postupci obuhvaćaju adekvatno i pravovremeno prepoznavanje osnovne psihijatrijske bolesti, komorbiditeta te suicidalnog ponašanja bolesnika uz uvođenje odgovarajućih psihofarmaka, psihoterapijskih i psihosocijalnih postupaka.
PREVENCIJA SUICIDA I KOME SE OBRATITI U BiH
U ukupnim nasilnim smrtima u Federaciji, samoubojstva zauzimaju drugo mjesto nakon vodećih nesretnih slučajeva sa zastupljenošću od oko 36%. U ukupo realizovanim suicidma u FBiH 183 (2016g) (m-128 ž-55), najzastupljenija je dobna skupina osoba od 50-54 godine života sa 12%. Slijedi je dobna skupina je 75-79 godina sa 10,9%, dok je u dobnoj skupini 15-29 u 2016. god. bilo 12 slučajeva samoubistava (m-10 ž-2), odnosno sa zastupljenošću 6,5% u ukupnom broju svih realizovanih samoubojstava.
U broju realizovanih suicida prevladava muški spol s omjerom zastupljenosti 2,5 puta više nego kod žena, ali ovaj broj iz zadnjih dostupnih podataka ukazuje na smanjivanje spolnih razlika. Najčešći način izvršenja samoubojstava u Federaciji je vješanjem, a slijedi ga vatreno oružje.
Poznavanje najčešće korištenih metoda suicida je važno za osmišljavanje prevencijskih strategija koje su pokazale djelotvornu, kao što je ograničavanje pristupa sredstvima samoubojstva. Samoubojstva se mogu spriječiti. Postoji niz mjera koje se mogu poduzeti kod stanovništva, podpopulacije i individualnih razina kako bi se spriječili pokušaji samoubojstva i samoubojstva.
Ukoliko se vi, ili netko koga poznate, nalazite u presuicidalnom stanju i trebate pomoć, kontaktirajte: prijatelja, člana obitelji, učitelja, psihologa, pedagoga, socijalnog radnika, liječnika, kolegu na poslu.
U sistemu usluga mentalnog zdravlja u Kantonu Sarajevo za pomoć se možete obratiti u Centrima za mentalno zdravlje ili pronaći pomoć putem sljedećeg linka: http://onlinesavjetovaliste.com/kontakt/
