U psihologiji postoji podatak da se seksualni nagoni bude u prosjeku oko šeste godine našeg života. Naravno, naša zrelost dolazi mnogo kasnije tako da ne možemo da percepiramo šta nam se događa i šta s tim da radimo. Međutim, ko to da nam objasni u kasnijim godinama?
Činjenica je da djeca već od desete godine gledaju porniće i sličnu literaturu. Radila sam u školi kad su mi dvanaestogodišnjaci to rekli tužakajući jedni druge. Na tren sam zablokirala i nisam znala šta da kažem. Pukla me spoznaja da to i jeste tako i spoznaja da se djeca obrazuju o seksu preko pornića, preko jedne fikcije koja je puna nasilja, prostakluka, savršenih tijela itd.
U životu postoje i emocije, kompleksi, međuljudski komplikovani odnosi koji uveliko utiču na kvalitetu seksa. Postoji odgovornost i saosjećajnost. Čak, seks može biti i bolji nego na porniću ako si načisto sa sobom i ako si zreo za to. Ko to djeci da objasni? Kažu: „Kazaće im se samo kad odrastu!“ Ipak, veliki broj odraslih nosi frustracije, impotenciju, frigidnost, stid, čak i mržnju prema seksu ili suprotnom polu zbog tog.
Pokušala sam klincima objasniti neke stvari vrlo pažljivo jer nisam stručna u toj oblasti obrazovanja. Stručna sam u seksu, ali ne i kako to objasniti klincima, na to sam mislila. Treba biti vrlo pažljiv. Srećom, moji roditelji su bili moderniji. Nije tu bilo detaljisanja, ali sam znala da je seks nešto najljepše na svijetu i da, kad sazrijem za to i krenem to raditi, neću ići u pakao. To mi je zaista olakšalo stvari. Ipak, naučena sam da za sve što radim u životu snosim odgovornost, pa tako i za taj čin. Toga sam se i držala. Preduslov za sve jeste voljeti sebe i slušati sebe, a za to treba vrijeme i zrelost.
Rekla sam djeci da postoji vrijeme za sve stvari i da se više može učiniti nažao nego dobro iz srljanja u nešto što ne razumijemo i za šta mentalno nismo spremni. Ne znam koliko su me shvatili. Oni imaju pitanja na koja im niko ne odgovara i onda odgovore traže u pornićima. Tamo dječaci steknu utisak da su sve žene kurve i da ih treba nabijati, pljeskati, ubijati od kite. To im je teško da prihvate kad se zaljube, kad pogledaju u sestru, mamu, baku. Kakav li se haos u njima stvara.
Kasnije izrastu u muškarca koji ne može da prihvati ženu koja voli seks, možda i malo grublji, jer je ona nešto neprihvatljivo u ovom društvu svetaca i nejebaca, kako takva žena da bude majka, da kuva ručak. Ne, ne, ne, to je neprihvatljivo.
S druge strane, curice kojima je utuvljeno u glavu da je seks nešto užasno, veliki grijeh, da svoj cvijet nevinosti daju samo jednom, PRAVOM muškarcu. Šta je s njom? Je li to ona koja se uvijek stidi kad se skida i koja leži kao klada dok je on tuca? Tako su mi mnogi muškarci opisivali žene s kojima su bili. Bilo mi je stvarno čudno da postoje žene koje ne uživaju u seksu! Naravno, one buntovnice kojima dosade takva ograničenja mogu da odu na drugu stranu pa da se iz obijesti tucaju sa svima. Nijedna od tih žena nije naučena da poštuje sebe. Niste pomogli svojim kćerima, samo ste ih sjebali.
Nisam mogla pomoći toj djeci u tih 10 minuta koliko sam imala do kraja časa. Pokušala sam im objasniti da je normalno da su znatiželjni, ali da smo mi odrasli zakazali u tom da im pomognemo da pronađu prave odgovore. Normalno je biti napaljen jer smo seksualna bića i taj dio našeg života utiče na mnoge sfere u kojima pokušavamo da se dokažemo i pronađemo.
Mislim da je seksualno obrazovanje potrebno u svim školama. Djecu naučiti da prihvate sebe kao bića s nagonima, da ih usmjere u pravom smjeru, da istražuju, da su odgovorna, emotivno usklađena i nadasve sigurna. To je pola našeg zdravlja. Nije mi jasno zašto se ignoriše!
Pošto nisam stručnjak za ovo područje sa psihološke strane, završiću ovaj tekst u zbunjujućem ritmu neshvatanja društva u kojem živim i u kojem je sve normalno nenormalno, u kojem se djeci brani da gledaju kako se dvoje goli ljube u krevetu na tv-u, a nasilje, pucanje, ubijanje se gleda po cijeli dan i to nikom ne smeta. Zapitajte se trebaju li djeca sama lutati pri ulasku u svijet odraslih i imati iste frustracije kao i vi, možda impotentni, možda prepotentni!
No, šta ja očekujem u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu? Pih, baš sam smiješna!
