(ne)Kultura sjećanja

Nina Grubor, foto: privatna arhiva

U današnjem globalnom društvu, tema kulture sjećanja dobija na sve većem značaju. Institucionalno i kulturološki, način na koji društva pamte i interpretiraju prošle događaje može duboko uticati na njihovu budućnost. Kultura sjećanja može da igra ključnu ulogu u izgradnji održivog mira u postkonfliktnim društvima. Prenos znanja i iskustava sa prošlih događaja budućim generacijama može doprinijeti razumijevanju dubljih uzroka konflikta, težiti izgradnji empatije prema žrtvama i raditi na sprečavanju ponavljanja istih grešaka. Kroz ovakvu kulturu sjećanja, društva mogu stvoriti temelje za trajni mir, gradeći mostove između podjeljenih zajednica, zajedno promovišući dijalog.

Od završetka rata devedesetih godina, Bosna i Hercegovina ostala je zarobljena između prošlosti i budućnosti, suočavajući se sa izazovima rekonstrukcije i izgradnje društva koje je pogodio međuetnički konflikt. Izgradnja održivog mira u BiH, zahtijeva konstruktivan pristup kulturi sjećanja. Spomenici, komemoracije i drugi simbolički izrazi sjećanja mogu poslužiti kao mostovi između različitih zajednica, podsjećajući ih na zajedničke trenutke prošlosti. Konstruktivna kultura sjećanja podstiče dijalog, promoviše poštovanje prema svim žrtvama i osigurava da se neopozivi događaji iz prošlosti ne koriste kao instrumenti za širenje mržnje.

Ipak, jedan od ključnih načina na koji kultura sjećanja može doprinjeti izgradnji održivog mira je putem obrazovanja. Integracija tema o prošlim konfliktima i njihovim uzrocima u nastavne planove omogućava mladima da razumiju dublje kontekste i različite perspektive. Kroz razmatranje više tačaka gledišta, mladi mogu bolje razumijeti kako konflikti nastaju i kako se mogu prevazići. Ovo podstiče kritičko razmišljanje i spriječava jednostrane interpretacije. Međutim, važno je da obrazovanje ne bude usmjereno jednostrano ili nacionalistički. Kao budući pravnik, toga sam veoma svijesna. Ipak, umjesto toga, treba promovisati multidisciplinarni pristup koji uključuje više narativa kako bi se izgradila potpuna slika prošlosti. Kroz obrazovanje zasnovano na istinitosti i raznolikosti, mladi mogu postati agenti promjena koji doprinose izgradnji mira.

Međutim, paradoksalno, upravo kultura sjećanja često pada žrtvom zloupotrebe. Ekstremističke grupe i političari često manipulišu istorijskim narativima kako bi promovisali svoje ciljeve. Nacionalistička retorika, mržnja i predrasude često su rezultat ovakve zloupotrebe. Želim reći da, kada se sjećanja koriste selektivno ili iskrivljeno, moguće je formirati negativne narative koji podstiču mržnju, predrasude i konflikte.

Političari i ekstremisti često manipulišu ovim narativima kako bi pridobili podršku ili ostvarili svoje ciljeve. Ovakva zloupotreba ne samo da ometa izgradnju mira, već i oblikuje stavove novih generacija prema drugima, a dugotrajni uticaj ove manipulacije može rezultirati daljim podjelama i nepovjerenjem. Umjesto da kultura sjećanja služi kao most između različitih zajednica, ona može postati sredstvo za produbljivanje podjela. Posljedice ovakvih manipulacija mogu ostaviti dubok i dugotrajan uticaj na novu generaciju, oblikujući njihove stavove o konfliktima, miru i drugim kulturama. 

Primjera radi, Južna Afrika je uspjela da se izbori sa nasljeđem aparthejda kroz “Komisiju za istinu i pomirenje”, koja je omogućila istinu, pravdu i pomirenje kroz dijalog među različitim grupama. To je samo jedan u moru primjera koji su pokazali kako istrajnost u pojedinačnim borbama, dovodi do dugotrajnih reultata.

Po mom mišljenju, kako bi se kultura sjećanja koristila na konstruktivan način, ključno je da se promoviše najefikasnije sredstvo, dijalog između različitih zajednica. Kroz razgovor, moguće je izgraditi međusobno razumijevanje i poštovanje. Dijalog, među različitim grupama može pomoći da se shvate različite istine i težišta, što može voditi ka boljem razumijevanju.

Višestruke perspektive omogućavaju formiranje dublje i istinitije slike prošlosti, doprinoseći suzbijanju predrasuda i podsticanju inkluzivnijeg društva. Osim toga, važno je osigurati da se priče i perspektive svih učesnika konflikta uzimaju u obzir. Ova raznovrsnost pomaže izgradnji kompletnije i pravednije kulture sjećanja koja ne samo da spriječava ponavljanje grešaka, već i podstiče napredak i mir.

Nasuprot pozitivnim potencijalima kulture sjećanja, zloupotreba ovog mehanizma ima destruktivan uticaj na nove generacije. Mladi postaju ranjivi na ovakve manipulacije, što rezultira podsticanjem konflikta umesto njegovog prevazilaženja.

Bosna i Hercegovina je suočena sa složenim izazovima u vezi sa kulturom sjećanja i izgradnjom mira. Nacionalistička retorika i politička rivalstva dodatno otežavaju promociju bilo kakve kulture. Ipak, samo konstruktivna kultura, ima moć da prevaziđe razlike, promoviše dijalog i doprinese izgradnji održivog mira. 

Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “(ne)Kultura sjećanja” a financiran je od strane Civil Rights Defenders.

Facebook
Twitter
LinkedIn