Što vam mediji kažu o ženama u BiH?

|

Blog

 

U Bosni i Hercegovini još uvijek prevladava utjecaj patrijarhata koji se reflektira na ulogu žena u društvu. Patrijarhalna percepcija se preslikala u medije i možemo opaziti dominaciju muškaraca u ozbiljnim novinarskim rubrikama, informativi, vanjskoj i unutarnjoj politici, gospodarstvu,  ekonomiji i sportu. Žene su vidljive u izvještajima crne kronike gdje su prikazane kao žrtve femicida i rodno zasnovanog nasilja. O ženama se piše na izrazito površnoj razini, a ženski izgled služi za glorifikaciju novih trendova i standarda kako žena treba izgledati. Unatoč tehnološkom napretku, žensko tijelo se još uvijek prikazuje u kontekstu seksualnih konotacija i objektivizacije.

Tijelo kao objekt

Objektivizacija stvara veliki problem jer žene, pogotovo političarke, pravnice, liječnice, znanstvenice, ekonomistice pa čak ni sportašice nisu ozbiljno shvaćene. U leadu neke vijesti i izvještava će se pojaviti detalji iz njenog privatnog života, njenog izgleda i nekih banalnosti o kojima  se uopće ne bi pisalo da je u pitanju uspješan muškarac. Za poboljšanje percepcije o ženama i objektivnom izvještavanju o ženskim postignućima, kao i pogreškama je potrebna edukacija o rodnoj ravnopravnosti i kritičko promišljanje koje jednako važi i za muškarce i žene. Žensko tijelo je postalo instrument za prodaju  konzumiranje različitih proizvoda Seksipil i ljepota žene se iskorištavaju za naslovnice  modnih časopisa, časopisa za muškarce ali i za časopise koji pišu o automobilskoj industriji, turizmu, zdravlju i ostalim temama. U komercijalnom prostoru je žena također iskorištena da promovira najnovije trendove i da u se svake sezone odredi kakav oblik tijela je idealan. Posljedice ovih trendova mogu biti pogubne za djevojčice i mlade djevojke i za njihovo mentalno zdravlje. Mediji imaju veliku moć kreiranja javnog mnijenja i mogu utjecati na pozitivne društvene promjene. Stoga, novinari i novinarke mogu iskoristiti svoj utjecaj da osvijeste ljude o ravnopravnosti svojim objektivnim i profesionalnim pristupom.

Problem senzacionalističkog izvještavanja

Senzacionalizam se može karakterizirati kao negativna pojava u novinarstvu koja je nastala kao posljedica brzine. Većina bosanskohercegovačkih medija se natječe da budu prvi u objavljivanju neke ekskluzivne vijesti  i da dobiju što veći broj klikova, lajkova i komentara korisnika. Senzacionalizam ide protiv svih novinarskih standarda jer potiče trivijalno novinarstvo. Infoteiment je postao jedan od vodećih trendova. Ma koliko problem bio velik i ozbiljan, senzacionalistički način izvještavanja će to pokušati ismijati ili provocirati. Žene su postale idealne meta za senzacionalistički način pisanja. Od poznatih pjevačica i glumica sve do velikih liderica i političarki. Nijedna javna ženska ličnost nije mogla izbjeći  trivijalnu konotaciju u medijima.

Medijski stereotipi

Veliki problem koji sprečava objektivno, točno, provjereno, vjerodostojno izvještavanje o ženama je kreiranja stereotipa. Naime,  rodni stereotipi predstavljaju određenu vizualizaciju kakva žena treba biti i kako se treba ponašati. Najčešći stereotipi su o muškobanjastim ili previše ženstvenim sportašicama, stereotipi da su aktivistice i borkinje za ženska prava frustrirane i ogorčene jer nisu pronašle muškarca, stereotipi da se sve manekenke i pjevačice bave elitnom prostitucijom . Da su uspješne žene na svoje pozicije stekle putem koruptivnih konekcija i tako dalje. Ti stereotipi su još više naglašeni kad se senzacionalistički naslovi nadopunjuju komentatorima korisnika u kojima se izražava seksizam i mizoginija. Umjesto da kreiraju, bosanskohercegovački mediji trebaju rušiti stereotipe i predrasude prema ženama i prikazati ih na korektan način.  Potrebno je pisati o uspješnim ženama bez preuveličavanja njihovih postignuća niti pretjeranog kritiziranja njihovih pogrešaka.

Žensko novinarstvo

Bosna i Hercegovina slijedi svjetske trendove tako da većina ženskih časopisa i portala o ženama piše na tri načina a to su ljepota i svi tekstovi povezani s njegom kože, kose, tijela, lica, modom, odjećom, kozmetikom. Redovito pišu o aktualnim modnim trendovima i inovacijama u svijetu estetskih i kozmetičkih intervencija. Pohvalno je što mediji promoviranju njegu i brigu o zdravlju i tijelu, ali negativno je što stalno nameću kako žena treba izgledati da bi bila poželjna i prihvaćena u društvu. U ženskim medijima nedostaje pisanja o individuama i različitostima a to se prenijelo i u bosanskohercegovačke ženske medije. Drugi negativan trend je veliki broj tekstova o tome što žena treba učiniti da bi osvojila i zadržala muškarca. Ovakva vrsta tekstova opet stavlja fokus na patrijarhat jer donosi obilje različitih savjeta u kojima se žena pretvara u lutku koja je stvorena da bude supruga ili idealna partnerica. Pozornost je stavljena na muške potrebe. Nema dovoljno tekstova o ženskoj psihologiji i ženskom iskustvu. Nema dovoljno savjeta koji ženu mogu motivirati da bude neovisna, samouvjerena i da radi na osobnom i profesionalnom napretku. Treći negativan trend u ženskom novinarstvu je prikaz žene kao kućanice, Ovaj kontekst podrazumijeva da svaka žena mora biti odlična kuharica, čistačica i domaćica  Piše se o najboljim receptima za kolače, dijele se savjeti za dizajn kućnog interijera i raspravlja se o najnovijim sredstvima za čišćenje. Problem predstavljaju brojna društva koja njeguju tradicionalne i patrijarhalne vrijednosti koje umanjuju ravnopravni položaja žene,te tako žena ostaje zauvijek zarobljena u obiteljskoj  privatnoj sferi, predodređena za kućne poslove i brigu o djeci.   Zanimljiva činjenica je da je na fotografijama  žena koja kuha  uvijek nasmiješena i sretna bez tragova iscrpljenosti, a jela na fotografijama su dekorirana do najsitnijih detalja. To je stvaranje lažne slike o ženi kao savršenoj domaćici. Nije prikazan umor, iscrpljenost, briga, frustracije i sukobi s čime se svaka žena nosi. Kada vide ovakav prikaz, žene se nalaze pod pritiskom da moraju zadovoljiti potrebe društva. Sa roditeljskog stajališta, uglavnom se ženama dijele savjeti o dječjoj prehrani, odgoju djeteta i čitavoj brizi za djecu od trudnoće do vremena adolescencije.

Gdje su stvarni ženski problemi?

Nedostaje analitičkih tekstova o kontracepciji, seksualnom odgoju i ženskom tijelu. Nedostaje rasprava o maloljetničkim trudnoćama i problematici abortusa. Je li djevojčica sposobna iznijeti trudnoću i biti dobra majka dok se i sama nalazi pod hormonalnim promjena.? Potrebni su tekstovi o posjetu ginekologu i spolno prenosivim bolestima. Ovo je ženska realnost. O iskustvu menstruacije se još uvijek šuti, djevojčice posramljeno traže izliku da ne mogu prisustvovati satu tjelesnog dok su izložene izrugivanju dječaka koji misle da je menstruacija smrdljiva i gadljiva.

U bosanskohercegovačkim ženskim portalima nema dovoljno informacija o prevenciji, pregledima i liječenju ženskih malignih bolesti, raku jajnika, maternice i dojke. Obično se takvi tekstovi objavljuju povodom mjeseca ružičaste vrpce i Međunarodnog dana prevencije. Ima mnogo tekstova o tome kako se našminkati i kako zablistati, ali nitko ne piše o iskustvu gubitka kose kao posljedice kemoterapije. Nedostaje tekstova o seksualnom životu i iskustvu ženstvenosti tokom raka.

Spontani pobačaji

Ovo je još jedna stigmatizirana ženska tema o kojoj se malo govori i piše. Problem neplodnosti se donedavna smatrao isključivo ženskim problemom. Žene koje nisu mogle imati djecu nazivale su se jalovima i sterilnima. Neplodnost uzrokuje dodatnu stigmatizaciju žena. Mnoge od njih se osjećaju nepotpuno jer se nisu ostvarile kao majke dok ih patrijarhalno društvo osuđuje. Nedostaje tekstova koji istražuju dubinu tragedije spontanih pobačaja i na koji način psihološka njega može pomoći njihovom mentalnom zdravlju. Također nedostaje tekstova o menopauzi, ženskom mentalnom zdravlju, problematici staklenog stropa. pronalasku posla, izboru fakulteta. Rastava i borba za skrbništvo  su zapostavljene teme s obzirom da stopa razvoda raste iz godine u godinu. Više pozornosti treba obratiti na pisanje i izvještavanje o otuđivanju djece kao i o   nasilju institucija  prema ženama.

Pojava na televiziji i problem reality kulture

Reality emisije na komercijalnim televizijama su još jedan način na osnaživanje patrijarhalne kulture. Ovakve vrste emisija služe za degradiranje ženskog dostojanstva, izrugivanja, širenja vulgarizma i primitivnog načina izražavanja. Ovakve emisije ispiru mozak i stvaraju ovisnost gledatelja, posebno mlađe populacije. U ovakvim emisijama žene su poput lutaka u kojem pričaju o estetskoj kirurgiji i najnovijim trendovima.

Na bosanskohercegovačkim televizijskim kanalima nedostaje emisija koje govore o stvarnim ženskim problemima, ženskoj ulozi u društvu i poboljšanju radnih uvjeta. Prevladavaju kulinarske emisije i emisije o showbussinessu. Nedostaje emisija o kulturi, književnosti, likovnoj i glazbenoj umjetnosti.

Izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju

Rodno zasnovano nasilje u Bosni i Hercegovini je jedan od gorućih problema i rak rana našega društva  Bosanskohercegovački mediji o rodno zasnovanom nasilju izvještavaju po principu što provokativnije – to primamljivije. Neki od njih idu tako daleko da objavljuju fotografije žrtava rodno zasnovanog nasilja, navode njihovo puno i prezime, podatke o mjestu boravka, obitelji, prijateljima i životnim navikama. Životne navike žrtava rodno zasnovanog nasilja se stavljaju u kontekst da se žrtva neposredno ili posredno okrivljuje za nasilje koje je nad njom počinjeno. U tekstovima se redovito opisuje kako se žrtva oskudno ili provokativno odjenula, kako se kretala sama u kasnim noćnim satima, kako je bila pijana. Ovakve konotacije su česte u izvještajima o silovanjima.

Ako se radi o obiteljskom nasilju mediji često pišu kako se skladna obiteljska sreća srušila tragedijom što je neprofesionalno i krši sve etičke standarde. Obiteljsko nasilje nije privatna star, nego ozbiljan problem koji se tiče cijeloga društva. Novinari ne smiju zaboraviti na činjenicu da svojim objektivnim načinom izvještavanja mogu osvijestiti ljude da prijave nasilje u susjedstvu, a ne da ga ignoriraju. Mediji mogu motivirati građane da razgovaraju o problemu nasilja i da jedni drugima budu podrška.

Važno je naglasiti da prilikom izvještavanja o počinjenom nasilju u obitelji urednici dnevnih i tjednih listova, novinari i izvjestitelji s mjesta događaja na umu trebaju  imati činjenicu da se žrtve nasilja, bez obzira na spol i dob, nalaze u iznimno teškoj situaciji te su posebno osjetljive na reakcije okoline koje u većini slučajeva, nažalost još uvijek polaze od pretpostavke o „podijeljenoj odgovornosti za nasilje“ čime su žrtve stavljene u iznimno tešku situaciju.  One proživljavaju viktimatizaciju, stigmatizaciju i širenje traume jer su izložene osudama društva i propitivanjem zašto su prijavile ili zašto su šutjele do sada? Upravo zbog toga potrebno je štiti privatnost žrtava rodno zasnovanog nasilja.

Prema analizi  Istraživanja o medijskom izvještavanju UN women rezultati   pokazuju da su češće prisutni kraći članci o konkretnim slučajevima nasilja nad ženama nego članci koji se tematski vežu za pojam nasilja nad ženama. Naime, mediji ne pokreću teme o nasilju nad ženama nego izvještavaju o njima u kratkim vijestima onda kada dobiju informacije od izvora, što su najčešće policijski izvori ili nevladine organizacije. Fotografije koje se koriste za ilustraciju članaka većinom ne prikazuju krvave detalje i nisu neetične, ali uz svaki peti tekst je objavljena i jasna fotografija lica aktera priče, bilo da je to žena koja je pretrpjela nasilje, počinitelj  ili aktivist ili aktivistica u toj oblasti.

Izbor sugovornika

Svaki put kada izvještava o rodno zasnovanom nasilju, novinar ili novinarka mora kontaktirati kompetentne stručnjake i stručnjakinje iz područja prava, socijalne skrbi, psihologije. Poželjno je kontaktirati aktivistice koje se bore za ženska prava i koje rade u sigurnim kućama. Nije pravilno uzimati izjave od susjeda. Vrlo često te izjave predstavljaju nasilnike kao mirne i povučene osobe i na taj način opravdavaju nasilje nad ženama.

Apel na medije

Stoga je potrebno osvijestiti novinarsku struku u Bosni i Hercegovini o rodnoj ravnopravnosti. Iz medijskog aspekta može se puno napraviti i utjecati na smanjene rodnih predrasuda i rodne diskriminacije. Bosanskohercegovački mediji mogu pokrenuti korisne rasprave o stvarnim ženskim problemima i utjecati na dobrobit cijelog društva.

 

Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Šta vam mediji kažu o ženama u BiH?”, a finansiran je od strane Civil Rights defenders.

Komentari