Mediji i zašto je bitno selektovanje informacija za vrijeme pandemije?  

|

Intervju | Nekategorisano

Korona virus glavna je tema poslednjih mjesec dana pa i više u svim medijima. Pojedine analize pokazuju da je čitanost online medija proteklih nekoliko sedmica porasla za čak 50 odsto, dok televizije bilježe gledanost kakvu nisu imale godinama. Kako to obično i bude, susrećemo se sa tačnim i provjerenim informacijama ali i sa neistinitim i neprovjerenim vijestima koje kod stanovništva izazivaju nepovjerenje, strah i paniku. O uticaju medija u novonastaloj situaciji, o posljedicama koje izazivaju i tačne i netačne informacije na mentalno zdravlje i svijest stanovništva, razgovarali smo sa našom današnjom gošćom Zoricom Railić-Perić, psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom.

Za početak možete li nam vi reći vaše mišljenje o novonastaloj situaciji sa korona virusom? Šta po vašem mišljenju izaziva ova situacija na mentalnom planu?

Izbijanje bolesti koja je uslovljena korona virusom  stvorilo je globalnu zdravstvenu krizu koja je duboko uticala  na način na koji percipiramo naš svijet i našu svakodnevicu. Ova pandemija zahtijeva fizičko i socijalno distanciranje što ide protiv čovjekove prirode jer je čovjek prvenstveno društveno biće koje teži ka kontaktu i bliskosti. Ovo je situacija koja izaziva mnogobrojne emocije, jer je ovo nova nepoznata situacija koja zahtijeva određeni stepen prilagođavanja a nismo svjesni I ne znamo na šta se tačno trebamo prilagoditi. Kada spominjem emocije prije svega mislim na nelagodu, strepnju I strah. Ljudi strahuju uglavnom na 2 nivoa- na ličnom kada kada postoji bojazan za vlastito zdravlje I život kao I za život bliskih nam ljudi; I na globalnom kada strahujemo šta će se dešiti na ekonomskom , političkom I društvenom planu. Šta nas to opet vraća na lični  nivo tj kako će to sve opet da utičena naše živote. Kada pričamo o emocionalnim reakcijama, sledeće što možemo očekivati je odrađeni stepen frustracije zbog ograničenosti kretanja,  ograničenosti slobode u svakom smislu, praćenje pravila I protokola koji su baš u suprotnosti sa našom prirodom a to je da se ostane kod kuće. Nekim ljudima koji imaju aktivan stil života, privatne poslove koji su trenutno stopirani te trpe velike finansijske gubitke takve odredbe teško padaju. Kod njih se stvara pitanje da li su preduzete mjere zabrane preuveličane. Sve ove emocije su očekivane u ovakvim situacijama zato se I trudimo da što više o njima govorimo kako ljudi ne bi mislili da samo oni imaju ovakve reakcije I da su one preuveličane.

Šta mislite, koja je uloga medija?

Čini se kako je skoro jedino neograničeno dostupno za vrijeme pandemije su mediji i društvene mreže. Većina domaćinstava i kuća  imaju pristup internetu, imaju kablovsku televiziju  a samim tim i mnoštvu informacija koje se kroz njih plasiraju. Vidljivo, mediji imaju veliku ulogu u informisanju javnosti o novonastaloj situaciji. Smatra se da je Covid 19 tj korona prva velika pandemija u doba društvenih mreža te da se informacije, dezinformacije pa čak i strah društvenim mrežama šire čak i brže nego sam virus.

Po vama da li je velika dostupnost informacija dobra ili loša?

Svakako da svaki čovjek ima pravo da bude upućen u postojeću situaciju. Problem nastaje onog momenta kada se počnu širiti lažne informacije, dezinformacije, kada prevlada novinarski i internetski senzacionalizam. Na kraju postavlja se i pitanije izvora odakle nam pristužu te informacije. Na društvenim mrežama imamo veliku pojavu klikbejtova. To su ustvari bombastični  naslovi koji odudaraju od popratnog sadržaja. Procjenjuje se da 5 puta više ljudi čita naslov nego sam tekst što može stvoriti i te kakvu zbrku. Ljudi imaju potrebu da priči daju smisao. Onog momenta kada nedostaju činjenice da bi se smisao upotpunio, naš mozak nesvjesno uklapa nove činjenice što je već dobar put za širenje lažnih vijesti. Pogotovo ako  se priča nastavi dalje prepričavati. Nažalost, ne postoji neki konkretan mehanizam kojim bi se mogao kontrolisati protok informacija te cenzurisati lažne i neprovjerene vijesti.

Kako mediji mogu da šire paniku i strah?

Već sam spomenula bombastične naslove. Tipično je dijeljenje slika  na društvenim mrežama i popratni tekstovi. Na primjer, jedan period ljudi su masovno dijelili slike iz tržnih centara u kojima su police i rafe prazne. Nakon toga ste imali situaciju u kojima su vlasti prinuđene da apeluju da se ne kupuje previše osnovnih životnih namirnica, da neće biti nestašica istih. Zatim, slike praznih bolnica koje aludiraju na to da se radi o jednoj vrsti teorije zavjere, da korona virus u stvari ne postoji što kod građana može da izazove nepovjerenje.  Obje vrste sadržaja mogu da izazovu strah i paniku jer su „dokaz“ da su naši vitalni interesi ugroženi. Moramo biti svjesni da postoje portali i mediji kojima je isključivo bitna posjećenost jer veća posjećenost znači i bolja zarada. Sve to može da utiče na kvalitet izvještavanja kao i na istinitost plasiranih informacija.

Koja je najugroženija kategorija stanovništva kada pričamo o negativnom uticaju medija?

Po meni najugroženija i najjranjivija grupa stanovništva su ljudi koji već pate od određenih duševnih oboljenja, osobe sa nerazriješenim traumama, stari i nemoćni, ljudi sa hroničnim oboljenjima  tj svi oni koji su i prije ovoga strahovali za svoje mentalno i fizičko zdravlje. Takođe, djeca pogotovo ako im nije ograničen pristup internetskim sadržajima ali nemaju sposobnost da na adekvatan način analiziraju sadržaje koje su vidjeli. Svi smo na neki način ugroženi ako ne shvatimo namjeru tih istih medija koji žele posjećenost a ne tačnost informisanja.

Kako sad napraviti selekciju između onoga što nas adekvatno informiše o stanju i onoga što dijelom  izaziva nelagodu, strah, ljutnju pa čak i paniku!? 

Postoji prirodna tendencija da pomno prate vijesti, posebno u vrijeme izvanrednih stanja, poput ratova, terorizma i prirodnih katastrofa. Vjerovatno je da ćemo pratiti vijesti i dešavanja više nego to uobičajeno radimo. Prvenstveno mislim da je potrebno ograničiti vrijeme praćenja vijesti i informacija te se pozivati na javne servise za koje smatramo da nam daju tačne i provjerene informacije. Zatim, ako se već koriste društvene mreže da se obrati pažnja na one koji smiruju, apeluju i pozivaju na odgovorno ponašanje te oni koji „dijele“ savjete na koji način da se čovjek nosi sa postojećom situacijom. U tu svrhu imate različite psihološke portale,  stranice, grupe podrške itd. Dosta psihologa i psihoterapeuta nude besplatnu psihološku pomoć u ovoj kriznoj situaciji što svakako treba iskoristiti. Na našoj fb stranici“Psiholuminis“ kao i na instagramu možete pronaći različite objave na ovu ili sliču temu.

Šta mi kao pojedinci možemo da učinimo i na koji način da svrsishodnije koristimo društvene mreže?

Svakako da bismo trebali da razmislimo o odgovornom ponašanju na društvenim mrežama. Dijeljenje sadržaja koji minimiziraju opasnost korone ili koji preuveličavaju s druge strane opasnost i posljedice, može da pomogne jednom opštem trendu a to je poticanje neodgovornog ponašanja ili širenje straha i panike.

Često volimo kriviti medije za dezinformacije, za širenje straha i panike, ali manje razmišljamo koji je naš udio u tome i kako mi „običnim“ šerovanjem to isto radimo. Ne možemo spriječiti portale da objavljuju ali ne ako ne učestvujemo udijeljenju istih, možemo koliko toliko spriječiti dalje širenje.

 

Imate li neku poruku za kraj?

Sve emocije koje trenutno osjećamo su normalne i prirodne i idu u skladu sa ovom situacijom te nas to ne bi trebalo posebno zabrinjavati. Svakako bih poručila našim građanima da budu strpljivi, da slijede data uputstva te da se svi zajedno ponašamo odgovorno.

Kada već pričamo o kvalitetnom i dobro utrošenom vremenu na  internetu, svakako moram spomenuti našim slušaocima da Psihološko savjetovalište “Psiholuminis“ organizuje besplatnu online grupnu psihološku podršku i savjetovanje, svim osobama (koji imaju preko 18 god.) koji se teško nose sa novonastalom situacijom u vezi virusa COVID-19.  Grupe psihološke podrške i savjetovanja biće organizovane narednih 8 sedmica, jedan susret sedmično u trajanju od 2h. Mi već imamo jedan susret iza nas. Naredni online susret će se održati 24. 04. 2020. u 20 00 č.  Zainteresovani se mogu javiti putem mejl adrese [email protected] ili na br.telefona 066-772-674, do četvrtka, 23.04.2020. u 19h. Da biste učestvovali u grupama podrške potrebna vam je internetska veza kako biste mogli pristupiti online savjetovanju putem vašeg telefona ili računara.

Komentari