Iako je od završetka ratnih dešavanja u BIH prošlo 25 godina, posljedice istih se i dalje registruju. Direktni učesnici, osobe koje su napustile svoje domove ili su izgubili nekog bližnjeg o svojim iskustvima rijetko pričaju ili pak pričaju o tome do te mjere da štete sebi samima ali i svojim potomcima. Posljedice trauma se još uvijek osjećaju. Fizičke ili psihičke, one kao sjena prate i prijete budućim naraštajima. Iako su djeca većine ratnih učesnika rođena poslije rata, teret traumom uslovljenih očekivanja, emocija i ponašanja naslijedili su tokom godina odrastanja i nose ga kroz život. To uveliko određuje način na koji ona misle, osjećaju, vole i djeluju. Trauma se tako prenosi s generacije na generaciju.
Pitanje o mogućnostima smanjenja uticaja transgeneracijskog prenosa traumatskog iskustva stvorilo je ideju da se na tom polju djeluje. Udruženje građana „Psiholuminis“ je u protekloj godini uspješno realizovao program „The War Child: Adressing Secondary Trauma in Prijedor“. Cilj projekta je bio izrada jedinstvene metodologije u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama te njena primjena.
Obzirom na pozitivne ishode programa, promjene kod mladih osoba na poljima samoprihvatanja i rehumanizacije drugih nacionalnih grupa, te samim tim i smanjenja transgeneracijskog prenosa traume, sljedeći neophodan korak je bio senzibilizacija stručne javnosti i širenje mreže podrške mladima. Znanje stručnih lica i šira mreža podrške procijenjena je kao veoma bitna i neophodna u razumijevanju uticaja traumatskog iskustva na buduće generacije te njenoj adekvatnoj prevenciji. To bi značilo da djelujemo na poljima međukulturalnog i međunacionalnog prihvatanja, te mogućnost mladih osoba sa prostora BIH da svoj nacionalni identitet grade na temeljima mira, tolerancije i prihvatanja.
S druge strane, dodatni motivator za rad sa sekundarnom traumatizacijom jeste i pandemija izazvana korona virusom i zemljotresi koji su pogodili region. Kao izraziti stresori, pandemija i zemljotresi su kod mnogih ljudi bili okidači evociranja prijašnjih ratnih traumatskih sjećanja. Pojačan broj osoba koji navodi tegobe vezano za prijašnja iskustva koja su se pojavila u protekloj godini, samo su znak da potisnute traume nisu razriješene i kao takve prijete da se kroz buduće generacije javljaju i onemoguće normalan rast i razvoj potomaka učesnika ratnih dešavanja.
U tu svrhu osmišljen je program edukacija namijenjen stručnim licima pomažućih djelatnosti javnog i nevladinog sektora sa prostora cijele BIH (psiholozi, psihijatri, psihoterapeuti, socijalni radnici i pedagozi sa psihoterapijskom edukacijom, te iskustvom u radu sa traumatizovanim i sekundarno traumatizovanim osobama). Program edukacije su osmislili eminentni stručnjaci sa dugogodišnjim psihoterapijskim iskustvom u radu sa ratnim veteranima, izbjeglim i raseljenim licima, osobama sa PTSP: specijalista kliničke psihologije mr Nadežda Savjak sa višegodišnjim iskustvom u radu sa ratnim veteranima i hronično traumatizovanim mladim osobama; dr psiholoških nauka i redovni profesor razvojne psihologije Univerziteta u Nišu Tatjana Stefanović Stanojević, specijalizovana za oblasti emocionalne vezanosti i probleme vezane za traumatska iskustva djece, sa brojnim izdatim stručni publikacijama i knjigama; sistemski porodični psihoterapeut Edita Pajić i kognitivno-bihejvioralni terapeut Vladan Baera, sa višegodišnjim iskustvom u radu sa ratnim veteranima, autor knjige „Gdje si bio sine moj“ koja se usko bavi pitanjima ratnih trauma i njenim posljedicama.
Programom je planirano osposobljavanje ukupno 90 stručnih lica sa područja cijele BiH u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama. Trajanje programa edukacijom je 3 mjeseca i uključuje: osposobljavanje stručnjaka za primjenu priručnika u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama kroz trodnoevne obuke koju će voditi eksperti, te obuka za primjenu testovnog materijala, predavanja stručnjaka autora programa koja za cilj imaju dobijanje šireg teorijskog okvira vezano za traumu, transgeneracijski prenos traumatskog iskustva, emocionalne vezanosti i prenos obrazaca emocionalne vezanosti.
Senzibilizacija stručnjaka po pitanju sekundarne traumatizacije je od izrazite važnosti kako bi oni na adekvatan način pomogli mladim osobama da adekvatno grade svoj unutrašnji svijet ali i da spoljašnji svijet gledaju kao sigurno mjesto. Samo na taj način, trauma ostaje dio ličnog iskustva a ne naslijeđe koje stvara nesigurnost, netoleranciju i netrpeljivost.
Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative BHRI , koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije IOM Bosnia and Herzegovina, uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj USAID Bosnia and Herzegovina
