Prijedorska „Galerija 96“ nedavno je ponijela ime svjetski poznatog jugoslovenskog i srpskog vajara Sretena Stojanovića – 58 godina nakon smrti umjetnika rođenogu ovom gradu. Kao što je bilo za očekivati, nisu izostala reagovanja likovnih umjetnika i istoričara umjetnosti u kojima su iznesena različita mišljenja. Dok ih znatan broj smatra da je dobro što se to napokon uradilo, ima i onih koji su nezadovoljni načinom na koji je to urađeno.
„Svi ovdje znaju mnogo o njegovom bratu, doktoru Mladenu, čuvenom komandantu kozarskih partizana i čovjeku koji je za života postao legenda, dok se o Sretenu malo zna. Davanjem njegovog imena gradskoj galeriji vratili smo ga iz zaborava, ali i zatvorili jedan krug vrhunskih imena: od Čačka, čija galerija nosi ime Nadežde Petrović, preko Požege i galerije sa imenom Milene Pavlović-Barili, Valjeva u kojem galerija nosi ime Ljube Popovića, Šida gdje galerija nosi ime Save Šumanovića, pa do Sombora i galerije nazvane po Milanu Konjeviću, a sada i Prijedora sa Sretenovim imenom“, izjavio je za zamisli.ba likovni umjetnik i direktor prijedorske galerije Tihomir Ilijašević.
On je podsjetio da Sreten Stojanović nije bio samo izuzetan umjetnik, već i osnivač Likovne akademije u Beogradu, njen profesori dekan, potom rektor i akademik SANU.
„Sreten Stojanović je autor najznačajnijih spomenika u Beogradu i još je uvijek nejasno kolika je njegova vrijednost za srpsku likovnu umjetnost i kulturu i umjetnosti uopšte“, dodao je Ilijašević.
Predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Prijedor Boris Eremić rekao je da, kao i većina njegovih kolega, smatra da je logično davanje imena Sreten Stojanović prijedorskoj galeriji i da se na ovaj način vraća dug velikom umjetniku.
„Sreten Stojanović je jedan od najznačajnijih Prijedorčana ikad i jedan od najznačajnijih srpskih umjetnika u 20. vijeku. On čak ni u istoriji umjetnosti i istoriji uopšte ne zauzima mjesto koje zaslužuje, a zanimljivo je da je i u Gradskoj upravi Prijedora bilo onih koji su se protivili ovom preimenovanju. Oni nisu razumjeli suštinu“, rekao je Eremić i dodao da je ovo udruženje pokrenulo inicijativu da se umjesto sokačića koji nosi Sretenovo ime i u kojem se nalazi osam kuća u jednom prigradskom naselju, njegovim imenom nazove ulica koju zaslužuje.
Na konstataciju da je Udruženje trebalo i ranije da reaguje, jer su gotovo istu sudbinu doživjela još dvojica prijedorskih umjetnika – Petar Popović i Todor Švrakić, prvi bosanskohercegovački slikari akademskog obrazovanja, koji su1907. godine u Sarajevu priredili prvu likovnu izložbu u BiH, odgovorio je da se iz književno-filozofskih i umjetničkih krugova više niko ne sluša, kao što se to nekad činilo.
Istoričar umjetnosti u Muzeju Kozare Aleksa Milić rekao je da je davanje imena Sreten Stojanović prijedorskoj galeriji opravdano, jer je on vjerovatno najznačajniji likovni stvaralac rođenu Prijedoru.
„Davanje ličnog imena ima svoju težinu, pogotovo kad je galerija i institucija kulture u pitanju, a u ovom slučaju njegovo ime sigurno nije zloupotrijebljeno, jer je galerija po svom sadržaju od osnivanja do današnjih dana ne samo jedna od, već vodeća institucija u Prijedoru“, rekao je Milić. Istakao je, međutim, da i dosadašnji njen naziv, „Galerija 96“, ima svoju istorijsku vrijedonost, jer je prva galerija koja je ikad osnovana u Prijedoru, te i to ime ima težinu kao istorijski dokument. Stoga, smatra Milić, ne bi se pogriješilo ni da se zadržao dosadašnji naziv.
Prijedorska galerija je osnovana1996. godine, a onaj ko je insistiraona njenom osnivanju baš te godine bio je likovni umjetnik, grafičar Predrag Marjanović, koji je bio njen prvi a poslije i direktor u više mandata.
„U to vrijeme bilo je nemoguće dobiti strana donatorska sredstva za kulturu, ali mi smo osmišljenim lobiranjem ipak dobili podršku donatora iz Hamburga i Trenta koji su adaptirali i opremili prostor. Prilikom odlučivanja o imenu, imali smo prijedloge da se nazove po Sretenu Stojanoviću, ali i po Popoviću ili Švrakiću, i teško nam je bilo izdvojiti jednog od njih trojice, gotovo podjedanko zaslužnih. Neko je, ne sjećam se više niko, predložio da se ona nazove po godini osnivanja“, kazao je Marjanović.
On je rekao da bi za Prijedor takođe bilo bolje da umjesto postojeće likovne kolonije „Sreten Stojanović“, koja je ove godine navršava punoljetstvo, ima vajarski simpoziji na Kozari koji bi nosio ime po Sretenu, jer je on, prije svega, bio vrhunski vajar, pa tek onda dobar slikar. Najuspješnije skulpture bile bi postavljane u gradu, u parkovima, u memeorijalnim zonama, kao što se radi u mnogim svjetskim gradovima i čime bi i grad Prijedor dobio novu dimenziju.
„Sreten je svojim djelima bio planetarna, a ne lokalna ličnost. On je bio francuski student, vagabundi šarmer, ali mislim da se ne smije umanjiti ni značaj Švrakića i Popovića u koje su se do sada, kad se povede riječ o likovnoj umjetnosti, ovdje zaklinjali. Ne znam otkud je u posljednje vrijeme porasla ljubav prema Sretenu. Umro je 1960. godine i odavno je u ovom gradu trebalo nešto uraditi da bi se sačuvalo sjećanje na njega“, dodao je Marjanović.
Na Sretena i njegov značaj u likovnoj umjetnosti podsjetio je akademik Milivoj Unković izložbom u galeriji Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci početkom ove godine. Kuriozitet je da ta izložba nije gostovala u Sretenovom rodnom Prijedoru. Nisu to dozvolili njeni priređivači, ali mi nije poznato iz kojih razloga“, dodao je Marjanović.
Prvi sprat Spomen kuće porodice Stojanović, koja zauzima značajno mjesto u istoriji ovog grada, posvećen velikom umjetniku. Tu se nalazi manji broj njegovih skulptura, crteža i slika. Protivnici inicijative o davanju Sretenovog imena gradskoj galeriji smatraju da je Spomen kuća porodice Stojanović, koja pripada ovdašnjem Muzeju Kozare, sa svojom stalnom postavkom, dovoljna za čuvanje Sretenovog imena; da je on i istorjska ličnost, a ne samo vajar; da se njegova djela nalaze u fundusima Muzeja Kozare, za razliku od galerije koja, kako tvrde, nema nijedno njegovo djelo.
Sreten je autor spomenika podignutog njegovom bratu Mladenu 1954. godine u parku ispred administrativnog sjedišta grada Prijedora.
