Višegodišnja lutanja mnogih organizacija civilnog društva u Prijedoru u nastojanjima da okupe i pridobiju mlade iskristalisala su glumu i scenski nastup kao mogućnost da se mladi ljudi povežu i zadrže u nekim aktivnostima.
Pozorište Prijedor već sedam godina realizuje izbor za najbolju predstavu učenika osnovnih škola. To je potaklo mnoge osnovce da počnu da glume, a brojne su i škole koje imaju dramske sekcije. Prema riječima direktora Pozorišta Prijedor Zorana Baroša, predstave koje se izvode sve su ozbiljnije i kvalitetnije, od kulisa i scene, scenarija i režije njihovih nastavnika, do glume mladih Prijedorčana.
Nakon što je tri godine realizovala projekat Omladinskog festivala, organizacija Most mira, koja je registrovana u Velikoj Britaniji i Bosni i Hercegovini, započela je sa dramskim projektom koji je obuhvatio učenike osnovnih i srednjih škola. Posljednjih pet godina prijedorski školarci po nekoliko mjeseci pripremaju predstavu koju potom izvode u pozorištu, ali i u svojim obrazovnim ustanovama.
Ono što je interesantno jeste da učesnici sami smišljaju scenario a potom razrađuju dijaloge i radnju. Predstave su pokazale da su mladim Prijedorčanima interesantne teme koje se nalaze u knjigama koje čitaju ali i teme iz njihovog svakodnevnog života.
U prethodnim godinama kroz Ljetnu školu glume Pozorišta Prijedor u okviru Dramskog studija “Živko Desnica” prošlo je osamdesetak Prijedorčana, uglavnom mladih. Iz pet generacija koje su prošle kroz ruke akademskog glumca Deana Batoza izdvojilo se nekoliko mladih ljudi koji su u glumi prepoznali svoj budući životni poziv. Tako su neki već pri kraju studija glume na Akademiji umjetnosti Banja Luka, dok je više njih glumilo u predstavama Pozorišta Prijedor.
Udruženje Program Prijedor iz Trenta i Agencija lokalne demokratije Prijedor već drugu godine realizuje projekat “Pozorišne radionice za mlade”. Nakon što su lani učestvovali samo mladi Prijedorčani koji su pod budnim okom italijanskog glumca i reditelja Paola Vićentinija pripremili predstavu “Romeo i Julija”, ove godine pridružili su im se i mladi iz Trenta (Italija). Uprkos jezičkoj barijeri, to ih nije spriječilo da budu kreativni i pripreme predstavu “Okean” koja je do sada izvedena u Trentu, Matarelu i Lavisu(Italija), u Ljubiji, a ove sedmice i u Prijedoru.
Ne treba zaboraviti ni predstavu koja je realizovana zahvaljujući Nansen Dijalog Centru još davne 2005. godine, a u njoj su učestvovali mladi Prijedorčani koji su uglavnom bili aktivni u omladinskim organizacijama.
Proteklog ljeta grupa mladih Prijedorčana predvođena Anđelom Komosar napravila je takođe jednu predstavu koja je imala humanitarni karakter. Naime, oni su, nakon nekoliko mjeseci proba, igrali “Nadahnuće”, a sav prihod od prodanih ulaznica za predstavu poklonili su Udruženju roditelja djece sa posebnim potrebama “Neven” iz Prijedora. Sami su smišljali scenario i tekst i sami su odlučili kome žele da pomognu.
Prijedorčanka Sandra Macura koja je učestvovala u projektu Mosta Mira i Udruženja Program Prijedor kaže da postoje razlike.
“U ‘Brkićima’ ima više dijaloga, dok smo u ‘Okeanu’ svoje emocije pokazivali uglavnom kroz svoje pokrete. Mentor u predstavi Mosta Mira nam je dao temu odnosno stereotipe, a mi smo sami smišljali predstavu, dok je kod Paola već postojao scenario. Generalno, lakše je kad se nešto radi duže, jer se upoznajemo između sebe, imamo dovoljno vremena da naučimo neke stvari i spremimo predstavu. Radeći sa Italijanima samo u dva navrata tokom nekoliko dana, jednom u Prijedoru, jednom u Trentu, imali smo mnogo manje prilike da napravimo neke stvari, ali je rad i komunikacija na drugom jeziku imala neke svoje prednosti, od upoznavanja drugog načina rada, druge kulture do usavršavanja jezika”, kaže Macura za zamisli.ba.
Tanja Mastikosa je pohađala ovogodišnju Ljetnu školu glume Pozorišta Prijedor i glumila u predstavi “Terapija” da bi sada učestvovala u realizaciji predstave “Okean”
“Velika je razlika u radu naših mentora. Kod Deana Batoza smo imali gotovo svakodnevne probe skoro tri mjeseca. Krenuli smo od onih čitaćih pa nam je bilo lakše da spremimo tekst i uvježbamo. Više se cijenila ozbiljnost rada. Kod Paola je bilo mnogo drugačije. Zbog toga što su oni dolazili iz Italije probe su bile tokom vikenda i trajale su više sati dnevno. Radili smo mnogo manje dana i u hodu kroz rad dodavali neke stvari koje smo realizovali u predstavi. Oba načina su zanimljiva i imaju svoje prednosti i mane, ali ipak mi se više dopada Deanov rad, jer mislim da smo mnogo toga naučili, ne samo u vezi glume već i u vezi sa pozorištem”, kaže Mastikosa za zamisli.ba.
