Svjedočenja sarajevskih srednjoškolaca o zabrani okupljanja: Direktori zaključavaju škole.
Piše: Slađan Tomić; Foto: Slađan Tomić
U petak 13. februara, dan nakon tramvajske nesreće u kojoj je student Erdoan Morankić preminuo, a četiri osobe povrijeđene stotine građana Sarajeva izašlo je na proteste.
Narednih pet dana hiljade građana, među kojima najviše srednjoškolaca, nastavilo je višečasovne proteste uz zahtjeve za odgovornost, ostavke, povećanje sigurnosti u javnom gradskom prevozu…
Već drugog dana protesta pojavili su se transparenti srednjoškolaca koji su aludirali da su mladi pod velikim pritiskom.
Ti pritisci u nekim slučajevima, kako su nam rekli tokom protesta, dolaze od razrednih starješina, a u nekim od direktora škola.
„Direktori pojedinih sarajevskih škola zaključavaju vrata škole kako ne bismo mogli izaći na proteste“, kaže nam Izabela, učenica jedne srednje škole u Sarajevu.
To nije slučaj u njenoj školi, ali kaže da osjeća pritiske.
„Drago mi je da kao srednjoškolka mogu da dam svoj glas i valjda imamo pravo na to. Jer mi ćemo jednog dana da vodimo ovu državu. Zabrana izlaska na ulice je suluda“, dodaje.
Desetine njenih vršnjaka posvjedočilo je da trpe pritiske i zabrane.
„Razrednik je prijetio da neće opravdati časove“, dodaje učenik jedne srednje škole.
Zbog sve češćih optužbi na pokušaj gušenja protesta i zabrane učešća srednjoškolci su na ulicama tražili od resorne ministarke Naide Hota-Muminović da napusti ministarsku fotelju.
Zahtjevi su uslijedili i nakon što je premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk podnio ostavku čime je pala cijela vlada.
„Hota odlazi“, danima su uzvikivali studenti koji su transparentima poručivali direktorima da neće da opravdaju izostanke sa časova, ali da opravdavaju smrt.
Hota-Muminović je demantovala navode o slanju dopisa direktorima škola u kojima traži da se učenici odvrate od učešća na protestima i da im se ta aktivnost zabrani.
“Želimo jasno poručiti: Ministarstvo nije, niti će ikada biti prepreka vašem pravu da tražite pravdu. Glas naših učenika je dokaz da ste naučili najvažniju lekciju, lekciju o građanskoj hrabrosti i empatiji. Sve tvrdnje o navodnoj instrukciji Ministarstva o kažnjavanju, legitimisanju ili ograničavanju slobode kretanja učenika koji žele izraziti svoj protest su neistinite. Nikada nismo poslali takav dopis školama”, navodi se u Facebook objavi ministrice Hota-Muminović.
Ipak srednjoškolci su, među kojim mnogi maloljetnici, nastavili insistirati na tezi da pojedini direktori učenicima čak prijete i izbacivanjem iz škole.
Vijeće roditelja Kantona Sarajevo (VRKS) pružilo je podršku srednjoškolcima i apelovalo na menadžmente škola da imaju razumijevanja prema učenicima.
“VRKS, će podržati svakog roditelja i svakog učenika i učenicu koji budu izrazili želju da se priključe protestima! Pravo na slobodu okupljanja je važan element u razvoju demokratske svijesti, ljudskih prava i vrijednosti svakog učenika i učenice! Zbog toga, trebamo ih podržati u tome”, navode iz Vijeća roditelja.
Konvencija o pravima djeteta garantuje pravo srednkoškolcima na proteste
Pozivi školama i Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo nije samo apel na njihovu dobru volju već na poštivanje zakona.
Srednjoškolci imaju pravo na protest i mirno izražavanje nezadovoljstva, koje je uslijedilo nakon što je njihova vršnjakinja teško povrijeđena kada ju je pokosio tramvaj dok je čekala javni gradski prevoz.
“Djeca, odnosno maloljetnici, imaju pravo na slobodu mirnog okupljanja garantovanu članom 15. Konvencije o pravima djeteta, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala. To znači da mladi ljudi nisu izvan javnog života niti su lišeni prava da izraze stav o pitanjima koja ih se tiču. Oni ravnopravno sa punoljetnim licima imaju pravo da misle, da govore i da se mirno okupe”, objašnjava advoaktica Jovana Kisin-Zagajac.
Dodaje da im to pravo ne daje niti treba da uskrati škola, ono im pripada po međunarodnim konvencijama koje je ova država potpisala.
“Odlazak na miran protest ne može predstavljati disciplinski prekršaj primjenjujući ne samo Konvenciju već i Zakon o srednjem obrazovanju KS. Ono što škola može tretirati jeste izostanak sa nastave bez obzira da li je razlog protest, rođendan ili odlazak ljekaru. Ako se učenici sankcionišu zato što su izrazili stav, tada više ne govorimo o školskoj disciplini, nego o miješanju u pravo na slobodu okupljanja”, dodaje Kisin-Zagajac.
Kaže i da u demokratskom društvu mladi l ne uče građansku odgovornost samo iz udžbenika. Ponekad je uče i na ulici kroz mirna i dostojanstvena javna okupljanja.
“Sistem koji to prepoznaje pokazuje snagu dok sistem koji to kažnjava pokazuje nesigurnost. Javno izražavanje njihovih zahtjeva i stavova trebamo posmatrati ne samo kao njihovo pravo već kao dio njihovog razvoja u odgovorne i svjesne građane dok je dužnost i odgovornost svih nadležnih, ne da ih u tome spriječe, već da ih pouče i obezbjede da pravo javnog okupljanja mladi upotrijebe na miran i zakonit način bez prouzrokovanja bilo kojeg oblika štete”, zaključuje Kisin-Zagajac.
