Na junskom zasjedanju Foruma za bezbjednost zajednice grada Prijedora predstavnik ovdašnjeg Omladinskog savjeta otvorio je pitanje sajber nasilja. Naveo je kako je zajedno sa drugim mladim ljudima dio jednog projekta kojem je cilj veće učešće mladih u donošenju odluka, kako su među aktivnostima tog projekta i razgovori uz kafu sa zvaničnicima lokalne vlasti i kako je, ispod vijesti o jednoj takvoj aktivnosti, jedna od učesnica bila izložena uvredljivim komentarima. S nepoznatog profila pripisani su joj prostitucija i promiskuitet, na to su se nadovezali i drugi korisnici i sadržaji su potpuno izgubili dodir sa osnovnom viješću.
“Nije problem taj govor mržnje”, izgovorio je predstavnik mladih rečenicu koju nikako nije smio. Vjerujem da je napravio lapsus, želeći naglasiti poruku: “Problem je što se zadire u njenu privatnost, što će ona jednog dana biti majka i što se pita kako da to objasni djeci”, dodao je.
Upravo govor mržnje jeste veći problem i od klevete, i od uvrede i od pogrdnog govora (kojima je bila izložena ova djevojka i koji su takođe kažnjivi) razlikuje se jer se odnosi na grupu, jer generalizuje, jer je uvijek diskriminatoran i jer ima teže posljedice (te su i strože kazne). Ljudi lakše prepoznaju i reaguju na problem ako su ugroženi oni sami ili pojedinci koje poznaju, a manje su skloni saosjećati s kolektivitetima, naročito ako im sami ne pripadaju.
„Ne možete dobrim zakonima riješiti probleme, ako se zakoni ne primjenjuju. Kroz obrazovanje generacije ne uče da se zakoni moraju poštovati. Zakon nije jedini način prevencije, nego je potrebna i reforma obrazovanja na način da se posveti pažnja anomalijama u društvu, a jedna od njih je govor mržnje“, rekao je predlagač zakona o zabrani govora mržnje na više nivoa u BiH univerzitetski profesor Damir Marjanović u obraćanju učesnicima seminara „Uloga medija i novinara u prevenciji i suzbijanju govora mržnje u medijskim sadržajima i uticaj govora mržnje na javno mnijenje“ održanom u prvoj polovini juna u Sarajevu u okviru projekta Savjeta Evrope „Sloboda izražavanja i sloboda medija u BiH“ koji provodi Udruženje BH novinari.
Urednik magazina Buka Aleksandar Trifunović rekao je da dolaze generacije koje govor mržnje čak smatraju šarmantnim načinom komunikacije, da sistem ne samo da je potpuno nezainteresovan za suzbijanje govora mržnje, nego ga čak i stimuliše time što ne donosi odgovarajuće zakone niti primjenjuje postojeće, te da je govor mržnje jedna od alatki kojima se u BiH politički upravlja.
„Treba praviti društvo u kojem niko nema koristi od govora mržnje. A političari imaju i pritom ih posljedice ni ne zanimaju“, naveo je Trifunović.
Savjet za štampu i online medije u BiH u ovoj godini zaprimio je 160 žalbi na govor mržnje, od čega su se dvije odnosile na sadržaj u medijima, a 158 na komentare publike.
„Sugerisali smo medijima da se odreknu komentara ako nisu u mogućnosti kontrolisati ih, jer urednik nije odgovoran u momentu objave komentara, ali jeste ako sporan komentar ne ukloni. Neki su to učinili i na taj način dali doprinos suzbijanju govora mržnje, većina nije“, rekla je Dženana Burek iz ovog samoregulatornog tijela.
Novinar portala bljesak.info Berislav Jurič rekao je da je ovaj portal ukinuo komentare, da su mnogi vjerovali da će se to loše odraziti na poslovanje, ali da se to nije desilo, te da se mržnja može ukloniti iz javnog prostora ako se to želi.
„Poraz za novinarstvo je ako su komentari mjerilo čitanosti, jer obično poslije trećeg komentara priča više nema veze sa sadržajem. Medijska zajednica takođe nije jedinstvena, a treba da se ogradi od onih koji žive od komentara umjesto od svojih tekstova. Među nama su profesionalne žrtve, a one stvarne uglavnom ćute. Od običnih ljudi teško je očekivati da ne mrze, ali na nama je da to suzbijamo, a među nama su oni koji od toga žive. Međunarodna zajednica i policija i sudstvo biraju koga će braniti, ali to sigurno nije način da se iščisti govor mržnje iz javnog prostora“, smatra Jurič.
On naglašava da se novinarstvo ne smije svoditi na brisanje komentara, te da institucije treba da budu zainteresovane, a ne da novinari brisanjem spornih komentara na neki način njihove autore spasavaju od odgovornosti.
„Mi postajemo besplatna radna snaga Facebooka. To je zamka u koju smo uvučeni“, dodao je.
O oblicima neverbalnog govora mržnje govorio je pravni ekspert Davor Trlin. Poslije, na putu ka Neumu gotovo da nema dvojezičnih putokaza na kojima ćirilični dio nije precrtan. Uz zastave susjedne republike i cijene u kunama, ko kaže da se treba preći granica da se dođe u Hrvatsku. Ili imati dokaz o kovid statusu. “A, vidi, ovdje išarana latinica”, kaže najstarija kćerka po povratku u Prijedor.
